Sretna Nova godina

Piše: Sanja Kežman

Sretna Nova godina (New Year’s Eve, 2011., 118 min.)

Redatelj: Garry Marshall

Glume: Sarah Jessica Parker, Ashton Kutcher, Michelle Pfeiffer, Zac Efron, Jessica Biel, Halle Berry, Robert De Niro, Hilary Swank, Josh Duhamel, Katherine Heigl, Jon Bon Jovi, Lea Michele, Abigail Breslin, Hector Elizondo, Seth Meyers, Sofia Vergava

Ocjena: 4/10

“It’s suspended there to remind us before we pop the champagne and celebrate the New Year, to stop and reflect on the year that has gone by. To remember both our triumphs and our missteps – our promises made, and broken. The times we opened ourselves up to great adventures – or closed ourselves down, for fear of getting hurt. Because that’s what New Year’s is all about: getting another chance. A chance to forgive, to do better, to do more, to give more, to love more. And stop worrying about ‘what if’ and start embracing what would be. So when that ball drops at midnight – and it will drop – let’s remember to be nice to each other, kind to each other. And not just tonight but all year long.”

Čini se kako stari holivudski lukavac Garry Marshall zaista mrzi blagdane, jer ne vidim razlog zbog kojeg bi nas inače bombardirao ispraznim klišejima dosadnih romantičnih komedija. Nakon što je početkom devedesetih Zgodna žena pokupila ovacije publike i kritike te postala jedno od kultnih djela sedme umjetnosti, Marshalla su izgleda dotukle godine života, priuštile mu idilu senilnosti i oduzele sposobnost rasuđivanja, stoga se poznati redatelj „pod stare dane“ posvetio stvaranju kvantitetom prošaranih djela, a sve je započelo lani kada se pretvorio u Grincha i sabotirao Dan zaljubljenih. Možda je gledatelju želio približiti fiktivni osjećaj ljubavi stvaranjem lepeze naizgled nepovezanih ljubavnih priča za čiju je ekranizaciju okupio hrpu poznatih glumačkih zvijezda, ali za razliku od odličnog Curtisovog Love Actually (2003.) temeljenog na istom konceptu, isporučio je bljedunjavi Valentine’s Day s podosta tmurnih nijansi. I taman kad pomisliš da je dotični žanr dosegao dno, u igru ponovo ukliže Marshall i, kojeg li iznenađenja, napravi copy-paste verziju prethodnika – očajan New Year’s Eve. Ne znam zašto je upravo Silvestrovo podvrgnuo ovom okrutnom eksperimentu, ali krajnje je vrijeme da se rom-com redatelj povuče u mirovinu, jer jedno je sigurno – he gives love a bad name!

Film nije ništa drugo nego li prikaz takozvanog ljubavnog života nekolicine usamljenih Njujorčana, koji samo nekoliko minuta prije ponoći posljednjeg dana u godini pokušavaju pronaći srodnu dušu. Ili se pomiriti s bivšim. Ili poljubiti „the“ osobu. Ili… ma, zar je bitno? Dešava se sve i svašta, ali se zapravo ne dešava ništa, jer u dva sata natrpano je osam površno odrađenih priča koje zaudaraju na lanjski snijeg. Poput alkoholičara koji nastoji ostati trijezan, ali bocu uvijek nosi sa sobom tek toliko da mu ne presuši grlo, ni Marshall nikako da se ostavi ovisnosti trpanja „VIP“ glumačke postave u jednu veliku blještavu besmislicu. Ne mogu, a da se ne zapitam: tko je tu blesav? Famozni redatelj koji sa sedamdeset osam godina ne može izustiti ništa osim – „Akcija! Glumite kao da se previše trudite!“ i „Rez!“ ili pomno odabrani creme de la creme Hollywooda koji prihvaća ovakvu stravu od uloga? Ne znam, ali mora da su se okretali enormni snopovi love. Kako god, jedan od onih koji u svojoj pozamašnoj karijeri još uvijek nije naučio reći „ne“ lošim odlukama jest De Niro, ovdje u ulozi hospitaliziranog umirućeg starca. Nije mi jasno kako se uspio prodati za par banalnih rečenica scenarija, ali možda je želio iskusiti bolničku njegu pod okriljem fatalne Halle Berry. Jedino ona, unatoč svim budalaštinama, uspjela je isfurati nekoliko realnih i iskrenih trenutaka drame. Michelle Pfeiffer našla se u ulozi usidjelice, a neostvarene snove ispunjava joj mlađahni Zac Efron. Vrhunac njihova odnosa zapečaćen je ponoćnom scenom u kojoj se dvoje protagonista poljubi, bilo iz dosade, sažaljenja, prisnosti – tko bi ga znao, ali zamjeram Marshallu što me stavio u poziciju da gledam spajanje njihovih usana jer, usprkos tome što se treba s obzirom na desetljeće u kojem se nalazi još uvijek dobro drži, u odnosu na Efrona izgleda kao „big mama“. Ništa bolje nije prošao ni sa sestrom koju glumi dvostruko starija Seks i grad djevojka, Sarah Jessica Parker. Oh, jadna njihova majka! Općepoznato je kako ova plavuša ne posjeduje nimalo glumačkog pedigrea, a ovdje je na svoje (ne)umijeće stavila „točku na i“. No, ako ništa drugo, barem je dobila priliku razmjenjivati tjelesnu tekućinu sa zgodnim Joshom Duhamelom. I to nešto vrijedi. S druge strane grada, mrzovoljac Stare godine Ashton Kutcher zaglavio je u liftu sa zvijezdom popularnog teen serijala Glee, Leom Michele, a nakon samo par sati razgovora upalila im se lampica u glavi i shvatili su kako su jedno u drugom pronašli srodnu dušu. Ali, ona odlazi pa je jadnik ganja sve do Times Squarea i prilijepi joj vlažan cmok-cmok. Ah, mora da je to ljubav. No, onaj čijoj sam se izvedbi najviše nasmijala (ne zato što je bilo smiješno, već jadno da pukneš od smijeha) jest rock zvijezda Jon Bon Jovi – glavom i bradom. U ulozi samog sebe, naravno. Samo što mu je Marshall promijenio ime i prisilio ga da pati za Katherine Heigl. Jesam li zaboravila na Hilary Swank, Jessicu Biel, Setha Meyersa i Sofiu Vergavu? Ne, ali pokušavam.

Iako bi New Year’s Eve u svojoj biti trebao slaviti ljubav, nadu, vjeru i nove prilike, potrebno je mnogo više od dobre glumačke ekipe kako bi scenarij djelovao manje glupim od tek pukog bla, bla, bla teksta i zasigurno je nedovoljna raskošna i živopisna fotografija New Yorka da bi se prikrila površnost samog filma. Priče su plitke i predvidljive, radnja gotovo da i ne postoji, likovi dvodimenzionalni i nedovoljno kompleksni, a više je nego očit nedostatak sofisticiranosti i karizme. A emocije? Mora da su ostale zatočene u Marshallovoj glavi. Ok, možda postoji poneka naznaka srcedrapajuće iskrenosti u romansama, ali biva gotovo ubijena isforsiranom glumom, dok je humor u suštini više nalik lošoj drami – upravo bijedan. Ljigava atmosfera prožima se iz minute u minutu, iz scene u scenu i traje gotovo dva sata pa ako od dosade ne uspijete prizvati snove nakon prvih deset minuta brojanjem ovčica, očekuje Vas grčevito i bolno iskustvo šamaranja budalastim besmislicama sve dok, pri samome kraju, ne padnete u nesvijest. Šteta da taj šok agonije ne lupa pri samom početku filma.

Sva sreća da godina ne posjeduje stotine blagdana zbog čega će ovaj „hungry for love“ redatelj na posljetku i ostati gladan. Naravno, nakon što izmuze Thanksgiving, Columbus Day, Veterans’ Day, Presidents’ Day i što god da još Amerikanci slave. No, nakon što mu ponestane takvih dana, prestat će postojati parade koje naziva komedijama. So, let the countdown begin!

4 komentara za “Sretna Nova godina

  • vanja says:

    bravissimo, sanja :)

  • Marin says:

    Meni je i ta hvaljena Zgodna žena užasno, neprobavljivo smeće. 😀

  • Matea Rebrović says:

    Joj, ne pada mi napamet da ovo pogledam. Valentine’s day iz nekog razloga jesam,a ovo mi se čini na istu shemu. I think I’ll pass. Ajde, Zgodna žena nije toliko loša!

  • Sven Mikulec says:

    Nema šanse da pogledam. Trailer sasvim dovoljan.

Leave a Reply

Your email address will not be published.