Spectre

[S. Mendes, SAD, 148 min, 2015.]

6

REŽIJA

Sam Mendes

SCENARIJ

John Logan, Neil Purvis, Robert Wade, Jez Butterworth

GLUME

Daniel Craig, Christoph Waltz, Lea Seydoux, Monica Bellucci, Ralph Fiennes

SAŽETAK

Konstrukcijski previše rasut, idejno nedomišljen i tempom neujednačen, ovaj Bond ni po čemu nije ravan svojim prethodnicima.

5,2

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

4,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Igor Marić

James Bond uvijek je bio promjenjiv proizvod ovisan o trendovima svjetskog kinotržišta. Zamišljen kao zanimljiva i uzbudljiva špijunska akcija, godinama je manje-više uspijevao zadržati pažnju publike upravo svojom nonšalantnom galantnošću. Oni koji su tražili ozbiljnije filmove često su bili prisiljeni zaobići ostvarenja iz ove franšize jer su se ona sama rijetko shvaćala dovoljno ozbiljno. Od Craigovog promaknuća u agenta 007, misao vodilja tvoraca blago se promijenila: Bonda je trebalo modernizirati i uozbiljiti, pozicionirati kao franšizu modernog akcijskoga trilera s vjerodostojnom pričom, negativcima i likovima, prihvatljivu i onima koji teže višim vrijednostima sedme umjetnosti. Učinivši navedeno, Bond je za neke, počevši s Casino Royaleom, izgubio čar jednostavnosti i prijemčivosti, a postao mračniji i problematičniji, zaokupljen spašavanjem svijeta od prijetnji koje djeluju previše istinito da bi bile besprijekorno zabavne. Nabijenost vrtoglavom akcijom, šovinistička erotika i ekstravagancija ostali su prepoznatljive osobine jedne od najdugovječnijih filmskih franšiza.

Odmah poslije kritički odlično primljenoga Skyfalla počelo je nagađanje hoće li Daniel Craig napustiti serijal s kojim je i prije iskazivao nezadovoljstvo, hoće li to učiniti redatelj Sam Mendes, koji je otpočetka imao na umu biti “zvijezda jednoga puta” ili majstor kamere Deakins, čiji su rad na Skyfallu svi posebno naglašavali… Franšiza je u tom razdoblju vjerojatno bila u najneizvjesnijem stanju još od bankrota MGM-a. Na kraju se sve posložilo na svoje mjesto, a prve najave izgledale su vrlo ohrabrujuće. Mendes se vratio za kormilo i spreman je ponoviti uspjeh Skyfalla, Daniel Craig se obvezao na još nekoliko nastavaka (podaci o točnom broju još uvijek su proturječni), kao novi M ulogu će ponoviti Ralph Fiennes, negativca će glumiti genijalni Christoph Waltz, a Bondove djevojke prvi puta će utjeloviti vječno zavodljiva Monica Bellucci i pridošlica u svijet mainstream holivudskog filma, Léa Seydoux. Ljubitelje serije Sherlock ugodno je iznenadilo prisustvo Moriartyja, Andrewa Scotta, kao C-ja, šefa suparničke MI5 službe. U tehničkoj ekipi, Deakins je ipak odustao od uključenja, pa je na njegovo mjesto došao Interstellarov Van Hoytema. Samo otkrivanje naziva izazvalo je veliko oduševljenje: organizacija SPECTRE i njezin šef Ernst Stavro Blofeld Bondovi su najveći neprijatelji, a svjedočili smo im u već nekoliko pređašnjih filmova ove 50-godišnje kolekcije. Onda je krajem 2014. godine došlo do velike hakerske krađe podataka u Sonyju, pa je scenarij bilo potrebno mijenjati i dopisivati kada je snimanje već bilo počelo. To se itekako odrazilo na konačni proizvod.

BOND 3

Volim prvo govoriti o radnji i glumi. Konačni scenarij za XXIV. Bonda je suhoparan, nenadahnut i neizglačan proizvod, sastavljen od gomile razina koje zbog nedostatka kohezije filmu daju izgled kompilacije reklama turističkih agencija s različitih krajeva Plave kugle. Lako je steći dojam da je netko od scenarista imao pred sobom popis koji bi glasio otprilike ovako: zima―ljeto, snijeg―pustinja, moderni grad―drevni grad, vlak―zrakoplov―brod i tako unedogled. Pokušavajući poslati Bonda na potragu za najopasnijim čovjekom na svijetu, scenaristi su ga zapravo poslali na photoshooting na egzotičnim lokacijama, a ideja potrage se uglavnom izgubi čim Bond povali neku ženu koje kao da su strateški razmještene po Zemlji, ne brinući uopće o tako trivijalnim stvarima potrebnim za bilo kakve međuljudske odnose, pa tako i za jednonoćni seks, kao na primjer privlačnost, e da bi od njih saznao nešto što je, realno, mogao saznati i na neki drugi način. Bond može sa svim i svakim, ali film ne može ni s onim što si je sam zadao, pa tako vrlo brzo zaboravi na neke velike dijelove priče, koje je postavio još na početku. Craig i Seydoux skoro pa i nemaju nikakvu karizmu kao par, za razliku od njega i Bellucci. Lik doktorice Swann koji tumači Seydoux u potpunosti je lišen krivulje karakternog razvoja, pa se tako od potpuno nezainteresirane za suradnju s Bondom i otkrivanje ubojica svoga oca, inače negativca Quantum of Solacea, prometne u njegovu ljubavnicu i pratilju u pustolovinama preko noći. S druge strane, prva Bondova dama, Belluci kao Lucia, ima samo desetak minuta vremena na ekranu, od kojih devet provede glumeći napaljenu udovicu, što je za glumicu takvih sposobnosti i stasa ponižavajuće. Jedini razlog koji bi mi mogao objasniti njezino prihvaćanje ovakve uloge je očajno financijsko stanje, a budući da nisam uvjeren da je to slučaj, njezina mi motivacija ostaje obavijena maglenim velom. U scenama s Craigom svoj dijalog oboje recitiraju neuvjerljivo i neuživljeno, kao da ne mogu dočekati kraj snimanja, da uzmu novce i odu živjeti sretno svoje multimilijunske živote. Bellucci je to očito pošlo za rukom punoo prije nego Danielu, a film brzo zaboravi da se ikada bavio fatalnom udovicom Luciom. Šteta je to, zato što bi Bondu ozbiljna emotivna veza s likom zrele i snažne žene pomogla sprati mnogo šovinističke ljage s imena, a usto i predstavljala itekako zanimljivo odstupanje od uobičajenog uzorka. Uz Bellucci, još jedan protraćen glumački talent je onaj oskarovca Waltza, za kojeg svi znamo koliko duše i privlačnosti može pružiti i likovima najvećih negativaca. Iako ispočetka intrigantno skriven u mraku (što iste sekunde odaje da se ne radi o novom, već o starom negativcu s privremenim pseudonimom, po uzoru na očajno skrivanje Khanovog identiteta u Star Trek Into Darkness), s otkrivanjem njegovog nimalo skrivenog skrovišta i stvarnog identiteta, Blofeld gubi na dojmljivosti i postaje samo još jedan u nizu negativaca koji mnogo pričaju, a malo čine. Svima nam je jasno i da će se Bond izvući iz njegovoga stiska i da će Blofeld preživjeti prvo, pa i drugo iskustvo bliske smrti, jer se Spectre ni malo ne trudi navesti publiku na drugačiji zaključak. Blofeld operira supermoćnom organizacijom, koja kontrolira i nadzire skoro čitav svijet, a koju uspijeva srušiti jedan čovjek opremljen s daleko manje “bondovskih gadgeta” nego ikada prije, pa se postavlja pitanje je li stvarno bilo potrebno predstavljati je u nekoliko dugih scena tako moćnom, kad se čitava priča na kraju svodi samo na zlo njezina vođe, motivirano upitno logičnom mržnjom prema svome usvojenom bratu. Spectre se ne može nositi ni sa supertajnom organizacijom, pa je očito da se s još težom tematikom porijekla i tajanstvene prošlosti glavnih likova nosi čak i slabije, lišavajući je ikakve udarnosti i zanimljivosti. Samu glumu Daniela Craiga mogao bih podijeliti na scene za koje pretpostavljam da su snimljene prije i kasnije, jer ponekada, kao što sam napomenuo, izgleda da ne može dočekati da pokupi prnje i završi s time, što je na kraju krajeva jasno iznosio i u nedavnim intervjuima.

BOND 2

Redatelj, majstor kamere, scenografi i kostimografi svoj posao odrađuju onako kako to i zaslužuje najskuplji Bond ikada. S proračunom od 350 milijuna dolara, Spectre si omogućuje ekstravagantne postavke i lokacije. Čitav karneval za Dan mrtvih u Ciudadu de Mexicu realiziran je uz pomoć stotina statista i koštao je proračun dvoznamenkastog postotka, no izrazito je pohvalno kako je Mendes prvih desetak minuta izveo u jednom neprekinutom i glatkom kadru, vjerojatno s ciljem smanjenja troškova koji bi proizišli iz prekidanja snimka, kada se barata tolikim brojem statista. Vizualno, film odiše naglašenim retro stilom, koji se očituje u paleti koja prevladava, te u kostimografiji i šminci. Nakon Skyfalla i digitale, Spectre se vraća 30mm vrpci, s lijepom razinom šuma, i anamorfičnim lećama s kojima je Mendesu ovo prvi susret. Lokacije korištene za snimanje, kao što sam već naveo, djeluju kao s brošure, ali su uvjerljive iako povremeno pretenciozne. Tko još može opravdati postojanje bolnice do koje se treba ići žičarom i čiji je ulaz očito cijele godine zatrpan snijegom ili očito lažnu željeznicu zatrpanu pijeskom, sa stanicama koje doslovno ne služe nikome i ničemu osim bunkeru vođe najopasnije tajne organizacije. Ljepote Rima i snježnih Alpa svakako nadoknađuju neke od nedostataka svojim prelijepim prizorima. Jedna stvar koju sam očekivao, a nisam je dobio, savršena je kubrikovska simetričnost kadrova, za koju mi se čini da bi u nekim scenama savršeno odgovarala.

Vrlo poseban i lako izdvojiv segment svakoga filma o Jamesu Bondu uvodna je špica i prateća skladba. Ove godine to je pjesma Sama Smitha “Writings on the Wall”, naslova nadahnutoga jednim kadrom iz druge polovice filma. Pjesmu su kritičari od objave mlako primili, ali je u sklopu s vizualizacijom špice stvarno odlična. Ekipa koja se bavila špicom odradila je besprijekoran posao, izdvajajući lajtmotive priče u zasebnu cjelinu s glavom, tijelom i repom. Jednostavno odlično.

BOND

Vrijeme je da se bacimo na akciju i njezinu izvedbu. Filmske priče o Agentu 007 vječni su podsjetnici kako dobra i zanimljiva akcija treba izgledati. Svi pamtimo Conneryjeve utrke po strmim cestama, snježne odiseje Brosnana te stotine drugih zanimljivih poteza od kojih neke Spectre bezobrazno koristi. Ipak, na tehničkom aspektu akcije Spectre bezobrazno griješi. Djelomično je za to kriv redatelj koji bira, iz meni nejasnih razloga, kadar razmazane i prebrze akcije slijediti mirnim kadrovima unutrašnjosti automobila/zrakoplova/helikoptera koji sudjeluje u njoj, pa opet akcija, pa opet mirno more… U istu zamjerku mogu uključiti i isprekidanost krupnih akcijskih kadrova, jer se gledatelju nikako ne pruža mogućnost pojmiti prostornost događanja, kao na primjeru već kontroverznog prevrtanja helikoptera u letu naglavce (što je moguće), gdje ne dobivamo priliku nijednom vidjeti cijeli luping. Napomenut ću da je scena naganjanja u Alpama gdje Bond pilotira zrakoplovom neviđeno glupa i činjenično neutemeljena čak i za Bonda. S druge strane, specijalni su efekti svakako vrhunski odrađeni i na tom polju Spectre zaista blista.

Pred kraj ću se osvrnuti na nekoliko očekivanja koja sam imao prije, ali i tijekom filma, promatrajući razvoj radnje. Prvu i najvažniju stvar za karakterni razvoj lika Bonda sam već spomenuo, a to je odnos koji je Bond trebao razviti s Luciom umjesto Madelaine. Također sam očekivao da Bond ne dođe u izravan dodir s Blofeldom duže vremena, kako bi udarnost objave o njihovoj zajedničkoj povijesti bila pojačana. Već pred kraj filma, koji traje predugo za jedan blockbuster, nadao sam se da su tvorci uspjeli skriti nešto stvarno iznenađujuće. Zapravo, jedina stvar koja bi meni opravdala sve grijehe Spectrea bila bi umirovljenje Craiga (meni osobno nadražega Bonda) i istovremeno uvođenje novoga u posljednjoj sceni (dopustit ću si još jednu osobnu preferenciju: Toma Hardyja). Kako bilo, Craig će vjerojatno ostati s nama još nekoliko godina, koje će, nadajmo se, izroditi Skyfallu ravnopravniji nastavak, jer bi Spectre bio izrazito loš oproštaj od publike koja se tek nedavno navikla na grubog, ali karizmatičnog Bonda. Mendes ovoga puta zasigurno napušta franšizu, pa bi u redateljskoj stolici bilo lijepo vidjeti Nolana, koji je već izrazio zanimanje za režiranje barem jednoga nastavka.

BOND 4

Stvari iznesene u posljednjem paragrafu ne utječu na konačnu ocjenu koju sam filmu dao. Jasno mi je da skoro svatko ima najdražeg Bonda, najdraži film, najdražu Bondovu djevojku, akciju ili negativca, ali sam gotovo siguran da će se svi složiti da Spectre ni po čemu ne nadmašuje svoje neposredne prethodnike. Konstrukcijski je previše rasut, idejno nedomišljen, tempom neujednačen, a glumačka ga postava jednostavno ne uspijeva iskupiti sa zadanim materijalom, a u navrate se čini kao da se niti ne trude. Za neuspjeh povezivanja s publikom onako kako je to prethodnik činio ne krivim ni redatelje ni produkciju, već ponajviše scenariste. Ljubitelji Bonda vjerojatno će izdvojiti novce za gledanje u kinu i uživati u sitnim reminiscencijama na stare klasike, a rekreativci će uživati u akciji koja odmara um. Više će ga puta, pretpostavljam, pogledati tek rijetki. To što sam se kroz čitavu recenziju usredotočivao na loše elemente, ne treba biti obeshrabrujuće za potencijalne gledatelje, već čisto objektivan stav u situaciji u kojoj se jednostavno nije iskristaliziralo ništa upečatljivo iznadprosječno, a kamoli odlično. Bond je Bond, a kao takav zaslužuje gledanje u kinu, pa ako vam nije žao (ponešto prevelike količine) novaca, znate što vam je činiti. Odmorite se.

8 komentara za “Spectre

  • Senor says:

    Ovo je kontam najgora recenzija koju sam pročitao u jako dugo vremena.

  • Senorita says:

    Ovo iznad je najgori komentar koji sam procitala u jako dugo vremena.

  • Gjuro says:

    Eh, da su si autori filma dali truda kao Igor u svojoj argumentaciji… Svaka čast na tekstu, slažem se s većinom osim s prolaznom ocjenom. Film je teški shit, vjerojatno najlošiji Bond uopće (“Quantum of Solace” je drugi kandidat). Toliko klišeja i bezidejnosti, bez imalo napetosti i humora ili bar šarma. I uspjeli su jednog Christopha Waltza učiniti negledljivim, a to stvarno treba znati.

  • Sven Mikulec says:

    Na kraju mi je još i drago da ga nisam otišao pogledati.

  • Studos says:

    Kajjaznam… valjda sam idiot, ali od Bonda ocekujem stil, romansu, smireno odradjene nemoguce akcije i veliku eksploziju prije nego sto sa novom damom odleti/otplovi/odveze se u zalazak sunca. Sve to je bilo na ekranu, me happy. Kad zelim dubokouman film, ionako ne idem gledati Bonda.

  • Jelena Djurdjic says:

    sve što ovaj film zaslužuje da se o njemu napiše je: najgori james bond film ikada

  • Luka says:

    Slažem se s recenzijom. Definitivno najgori Bond poslje Quantum of Solace,fali mu svega,nakon Skyfall-a sam očekivo stvarno puno,neko novo poglavlje dolaskom novog M i Q, ali ovo ko da su baš napravili ko da je Skyfall bio kraj neke ere i onda je ovo još kao neki kraj kraja,takav sam dojam dobio. Slažem se i Gjurom, kada su prije najavili da će Waltz biti negativac očekivo sam puno više..

  • Strašilo says:

    Bonda i bondiane nema već četvrt stoljeća. Ove parade specijalnih efekata i kompjutorske animacije mogu zvati kako hoće. Pa i James Bond, ako ih to usrećuje. Ali nije to – TO.

Leave a Reply

Your email address will not be published.