Specijalne agentice (The Heat, 2013.)

Piše: Jelena Djurdjic

Specijalne agentice (The Heat, 2013., 117 min.)

Režija: Paul Feig

Scenarij: Katie Dippold

Glume: Sandra Bullock, Melissa McCarthy, Demian Bichir

Ocjena: 5.5/10

 

Da kojim slučajem nisam član, osnivač i mentalni donator društva ‘prokrastinacija sada i zauvijek’, ovaj bi prikaz daleko povoljniji bio. Pritisnuta kotačem vremena i kratkom ženskom pameću svoja tadašnja razmišljanja – nije ovo tako loše, u žanru – tumačim kao nalet ničim izazvane pomirljivosti i svejednoće te pošasti ljetne. A nećeš ga majci, pa ni kao čist feministički iskorak i treptaj, razmišljam trezveno i naknadno.  (Daleko je od svakodnevne pojave da dvije gospođe budu lead likovi, čak i u emancipiranim rajevima kakav su Sjedinjene Države. I onda kako čovjek, žena, da ne pogleda ono o čemu sve maštamo – buddy girl cop film, ženskih 48 sati Smrtonosnog oružja. Mi to moramo, mi to želimo…)

Jedini film koji je u moru neuspjeha sezonskih zaradio, upalio i ima i drugi dio u najavi, stvarno je bolji od drugih mudrosti iz prijašnjih par mjeseci. Vrelina ima u osnovi kriminalistički zaplet, mada ne pada mi napamet da pišem dalje od toga da Bullock, FBI agentica, ide iz New Yorka u Boston ne bi li nahvatala nekog mafijaša. Tamo mora surađivati s detektivkom Melissom – što zbog uvida u lokalne odnose, što zbog da se dokaže za nadolazeće unapređenje. Jednostavne se stvari dešavaju u Žestokim devojkama (beogradski prijevod, da ne prevrćete očima samo vi za vaše) i čine okosnicu – ljudi se moraju socijalno i emotivno integrirati. Ne možeš u životu sam, imaj prijatelje. Ne zatvaraj se. Nemaj predrasude. Budi svoj. Obitelj je važna, ma koliko disfunkcionalna. Smij se. Fortune cookie wisdom posvuda naokolo. Kad ovakvi filmovi kliknu? Kad ima kemije (check) i dvije i pol fore (check).

Sandra (The Blind Side, Gravity) igra uštogljenu by the rules pandurku, Melissa (Bridesmaids, i krađa Hangover III) onu nekonvencionalnu. Zajedničko im je da su uspješnije i inteligentnije i nesposobnije da ostvare normalne, točnije prihvatljive, društvene odnose.  Dalje se suma situacija temelji na obrnutoj psihologiji, što njihovih što naših predstava, npr. Melissu muškarci jure (koliko samo primisli prođe kroz glavu na ovu temu, što perverznih, što samozatajnih, što feminističkih, birajte), a glavni likovi su preslikani muški iz već spominjanih referenci, uz pokoji seksizam tu, tamo i ovdje. Slijedi dosta onog što zovu slapstick, dosta nadmudrivanja, uz dvije ponajbolje žemske za da sprovedu zacrtano, koje surađuju i proizvode sve što valja, i zaslužuju daleko opakiji scenarij. Šta novo, šta drugačije, šta bitno? Naaah.

Feig, Apatow proteže, režira komotno i konvencionalno, s treniranim, prečesto van kontrole, osjećajem za komično (od Arrested Development, preko The Office i Bridesmaids), i nepostojećim za išta drugo. Bolesno nije mrdnuo od klišeja, ali je svaku očekivanu i poznatu scenu sredio s ponekom intervencijom, nije bio lijen. Dippoldičin (Parks and Recreation) scenarij ozbiljno pati od nedostatka ozbiljnosti, promišljenosti, originalnosti i tako redom (pokušaji da se dobije širina uvođenjem Melissine obitelji fijasko je sam za sebe, zanemarivanje njenog fizičkog izgleda je tek posebna stupidarija i laž), a koliko se od svega očekivalo pokazuje vrlo smiješna produkcija (možda, ali samo možda je to olakšavajuća okolnost za brojne nedostatke – već vidim kako poslije drugog dijela plačemo za prvim).

Šta fali Smrtonosnom oružju? Ništa. Šta nedostaje Đevojkama? Recimo da bi se za jedan film odavde moglo ekstrahirati sasvim dovoljan broj jako uspješnih šala, doskočica, poskočica. Al’ se ne bi mogla lupom naći i pincetom iščupati jedna pristojna akcijska-policijska-napeta scena, koja je stvarno tu kako bismo razumjeli i upoznali ili samo vidjeli kako to one rade. Samo pristojna! Jedan neočekivan momenat, jedna anomalija, jedna iskrena emotivna scena. Potpuno podcjenjivanje i padanje u komedijašenje (završne scene u onom hangaru i bolnici) ne pariraju ostatku, i sijaju u limitiranosti žanra kojem robuju, a kao nisu htjeli (to što je krimi zaplet naporan i nategnut ne znači da ga u filmu nema).

Zašto pišem, zašto čitate, zašto gledam(o)? Svi smo mi Charlie Brown holivudske ljetne produkcije. Zamorno je biti malodušan na plus hiljadu, ali di je svit otiša ako se za ovu skoro gledljivu komediju čovjek treba zahvaljivati studijima i slučaju.

2 komentara za “Specijalne agentice (The Heat, 2013.)

  • Riđa Sonja says:

    Autorka teksta ima predrasude prema elegantno popunjenim ženama. Ne bih zalazila u psihološko profilisanje ovakve osobe, ali bih rekla da je puna kompleksa. Što se tiče filma, zabavan i uspeo. 8 od 10. Sandra Bulok perfektna, vidi se da se posvetila liku. Da nema predrasuda prema žanru, ovaj film bi bio u ravni sa Šekspirovim ”Hamletom”. Pozdrav!

  • Matea Rebrović says:

    Film je čist ok za pogledat, zabavan ako ništa drugo. Ne kužim zašto svi u svakom filmu traže nešto novo, inovativno, pa da se može reć kako su kreativni i kako su uspjeli iznenaditi gledatelje. Naravno da to volimo, no ne treba svaki bit takav. Ova komedija je čist okej za svoj žanr i svoju priču, Bullockicu i McCarthy je uvijek užitak gledat.

Leave a Reply

Your email address will not be published.