Snowpiercer (2013.)

Piše: Dragan Antulov

Filmofili su nedavno dobili još jedan primjer ostvarenja pomalo izlizane izreke kako “ne postoji loš publicitet”. Ponekad čak i ako ste u priči završili kao negativac i izgubili bitku, na kraju vam se može dogoditi da dobijete (komercijalni) rat. Barem bi se time mogao tješiti kontroverzni američki producent i distributer Harvey Weinstein, javnosti poznat po uspješnim PR kampanjama za osvajanje (uglavnom nezasluženih) Oscara, a manjem krugu filmofila po iritantnoj sklonosti da neameričke filmove na američkom tržištu (a što znači i ostatku svijeta) prikazuje u sramotno skraćenu obliku. Jedan od posljednjih koji je trebao postati žrtvom takve prakse jest Snowpiercer, SF-film Bonga Joon-hoa, autora koji trenutno uživa status jedne od najvećih zvijezda južnokorejske, odnosno azijske kinematografije. Iako je u svom originalnom dvosatnom trajanju postigao velik komercijalni uspjeh u domovini, Weinstein je nakon otkupljivanja prava iznio ideju da se film sreže za nekih dvadesetak minuta, navodno zato da bi ga “lakše razumjeli u Iowi”. Nakon što je priča došla do interneta, protiv Weinsteina se nekoliko mjeseci dizala kuka i motika. Na kraju je Weinstein kapitulirao i pristao da se film prikaže u originalnom obliku, u kakvu ga, nekoliko mjeseci prije američke, može vidjeti i hrvatska publika.

1ryan

Snowpiercer (čiji se naslov ponegdje prevodi kao Ledolomac) temelji se na La Transperceneige, stripu francuskih autora Jacquesa Loba i Jean-Marca Rochettea. Radnja se događa u bliskoj budućnosti, nakon što je pokušaj da se globalno zatopljenje zaustavi masovnim ubacivanjem kemikalija u atmosferu krenuo kataklizmički krivo i proizveo ledeno doba. Preživjeli ostaci čovječanstva utočište su pronašli u orijaškom vlaku koji je dizajnirao ekscentrični tajkun i koji, zahvaljujući perpetuum mobileu, sedamnaest godina bez prestanka vozi svjetskim prugama. Život za putnike, međutim, nije lak, prije svega za one koji su završili u stražnjim vagonima gdje caruju siromaštvo, prljavština i bolest, a jedina su hrana bezokusne proteinske pločice. Tijekom godina tamošnji su putnici nekoliko puta pokušali promijeniti stvari ili barem stići do prednjih vagona, gdje se, kako stvari stoje, živi daleko bolje i luksuznije. Posljednji takav pokušaj vodi Curtis Everett (Evans), djelomično potaknut oduzimanjem male djece koju za račun vlasti provodi beskrupulozna ministrica Mason (Swinton). Curtis, dijelom koristeći tajanstvene poruke poslane iz prednjih vagona, a dijelom o narkoticima ovisnog korejskog sigurnosnog eksperta Namgoonga Minsua (Kang-ho), zajedno sa svojim sljedbenicima uspije se probiti prema prednjim vagonima. Njegovo napredovanje, međutim, izaziva sve više krvoprolića, ali i otkrića koja bi ionako neugodan život u vlaku učinila još neugodnijim.

Osnovni motiv zapleta u Snowpierceru – “arka” u kojoj ostaci čovječanstva stvaraju minijaturnu distopiju – prilično se često koristio u SF-žanru. Ono što ga čini originalnim jest ideja da se umjesto interstelarnog svemirskog broda ili podzemnog kompleksa bunkera koristi nešto tako prozaično kao vlak. To je Bongu Joon-hou značajno olakšalo posao kada je trebalo prikazati postapokaliptičnu okolinu, koja se svodi na vječni snijeg i led iz kojeg ponekad izroni dio iščezle civilizacije. Sam je vlak, pak, gotovo u potpunosti stvoren u studiju, pa čak i bez nekog pretjeranog inzistiranja na specijalnim efektima ili nekakvim futurističkim tehnološkim gedžetima. Mračni, prljavi i klaustrofobični stražnji vagoni, gdje se s putnicima ponaša kao s bezvrijednom stokom, pak asociraju na mračnu prošlost Holokausta, a i kada se radnja pokrene prema prednjim vagonima, gdje ima više svjetla i luksuza, a putnike serviraju “ulickani” konobari i sluge, Bong Joon-ho jasno pokazuje kako je ta “normalnost” postignuta kombinacijom beskrupulozne propagande i dehumanizirajućeg samozavaranja. Ono što je u filmu možda najdojmljivije jest da scenarij Joon-hoa i Kelly Masterson publiku gotovo stalno podsjeća da je vlak zamišljen kao zatvoreni ekonomski i ekološki sustav te da mu stalno prijeti katastrofalan nestanak u normalnom svijetu banalno pristupačnih resursa, a što putnike stalno tjera na razne neugodne moralne i egzistencijalne dileme. Možda je to najefektnije u scenama sukoba između vlasti i pobunjenika, sukoba koji banalni logistički imperativi čine daleko krvavijim. Joon-ho stoga je, usprkos tomu što bi netko vlak kao “arku” teško mogao “probaviti” kao uvjerljiv koncept, uspio stvoriti jednostavan, ali fascinantan fiktivni svijet.

2benedict

Joon-ho, međutim, ima nešto manje uspjeha kada na temeljima tog svijeta pokušava sagraditi fascinantnu priču i likove. Iako se, sve do same završnice, uglavnom izbjegavaju uobičajeni distopijski klišeji, pa čak i jednostavna podjela na “dobre” i “loše” momke, dojam pomalo kvari prevelika grotesknost likova, koji Snowpiercer na trenutke čine parodijom sama sebe. To se prije svega odnosi na gotovo neprepoznatljivu Tildu Swinton, čiji se izgled čini proporcionalnim njezinu mentalnom zdravlju; nešto bi se slično moglo reći i za likove koje tumače inače pouzdani epizodisti poput Alison Pill ili Ewana Bremnera (Spuda iz Trainspottinga). Najbolji je, najzaokruženiji ali i najkompleksniji lik protagonist kojega tumači isto tako teško prepoznatljivi Chris Evans. Prilično se zanimljivim čini i Joon-hoov stari suradnik Song Kang-ho kao najenigmatskiji od svih likova u filmu. Uglavnom pozitivnom dojmu filma značajno će doprinijeti i njegova relevantnost, s obzirom na to da u mikrokozmosu Snowpiercera nije teško pronaći alegoriju na današnji svijet i probleme rastuće nejednakosti, nestanka resursa i na njima temeljenih dostignuća civilizacije koja su se uzimala zdravo za gotovo. Tome će manje doprinijeti sama završnica, koja će nekim gledateljima, pogotovo onima dobro upućenima u žanrovske klasike (poput THX 1138) izgledati melodramatski predvidljivom. Snowpiercer bez obzira na to predstavlja fascinatno ostvarenje i primjer filma za čiji se integritet isplatilo boriti.

28 komentara za “Snowpiercer (2013.)

  • Dario says:

    Sinoc pogledah film. Meni je tako bezveze, toliko stereotipnih scena, recenica, bez imalo suptilnosti sa nenormalnim brojem rupa u citav prici. Nisam bio siguran je li u pitanju crna komedija ili sta. Jos je gori jer pokusava biti ozbiljan

  • dosada says:

    Apsolutno debilan film…koja je ponata filma? Koja je svrha filma ako svaku prethodnu scenu objašnjavaju nadolezećim dijalogom kao djeci u školi!? Još su najmanji problem rupe u samoj priči. A na kraju krajeva ni ideja nije originalna jer filmova o izoliranim zajednicama nakon nakon velike tragedija koja je zadesila Zemlju ima bezbroj!

  • yo says:

    jedan od filmova godina za sad!

  • Carlito says:

    šta? trebali su likovi bit još groteskniji,
    ondak bi se tek snebivali :nesscaffe+kraš napolitanke:

  • Balkanibal says:

    Ushit, uzbuđenje, adrenalin koji mi je ovaj film pružio ostaju trajno i to ne mogu poreć! Atmosfera, scenografija, zanimljivi likovi, priča i svijet u kojem se film odigrava tjeraju maštu da se pita što je u idućem vagonu, kamo će priča dalje ići?

    Film ima svojih grešaka i nelogičnosti, ali koji dobar film ih nema?? Meni se čini da su čak i nelogičnosti u službi priče. Kraj neću komentirati da ne pokvarim užitak onima koji ga nisu gledali.

    Snowpiercer nosi poruku, neki smatraju da je plakatni, pamfletski, tendenciozan… PA ŠTA?! Ovakvi filmovi svijetu (a ni tebi dragi gledatelju) nikada nisu bili potrebniji!

    Najradije bi rekao kako mi je ovo jedan od najboljih filmova desetljeća, no prerano je za to. Neka malo odstoji, pogledat ću ga za par mjeseci, pa opet za koju godinu, tko zna možda promjenim mišljenje al’ čisto sumnjam.

  • DS says:

    Volim ovaj nesklad kritike i komentara, definitivno ga sada idem pogledat.

  • Sven Mikulec says:

    Skužio sam da uvijek guštaš u tom neskladu :)

  • Lars says:

    Kakva filmchina! Joon-Ho pokidao.

  • Bong je dobar redatelj, međutim ovaj film je takav kupus svega i svačega da priča Snowpiercera je tonalno neujednačena, odnosno skokovi između groteske i realnosti su preizraženi. Bong je u ovakvom filmu preušminkan, odnosno kadar mu je tako besprijekoran na momente, da se ne uklapa u ovakav film, a stilizacija nema mjesta, unatoč premisi vlaka koji putuje oko zemlje. I onda kada se tada to putovanje pokuša objasniti na kraju s predugačkom i antiklimaktičnom scenom objašnjavanja, ja sam izgubio interes.
    Ono što se filmu ne može osporiti je velika energija i izvrstan izgled te relativno korektna gluma te želja da bude drukčiji, ali nažalost egzekucija je rupava.

  • dosada says:

    “Ono što se filmu ne može osporiti je velika energija i izvrstan izgled te relativno korektna gluma te želja da bude drukčiji, ali nažalost egzekucija je rupava.”

    Izvrsno si opisal film u jednoj rečenici!

  • Jebedo says:

    @Damjan Raknić
    Točno to!
    Dao bi mu 6 :)

  • Carlito says:

    Damjan Raknić says:

    “Bong je dobar redatelj, međutim ovaj film je takav kupus svega i svačega da priča Snowpiercera je tonalno neujednačena, odnosno skokovi između groteske i realnosti su preizraženi.”

    skokovi između groteske i realnosti su preizraženi? lol

    pa to je namjerno tako, pa to je adaptacija stripa i likovi moraju biti groteskni, prvenstveno vizuelno.

    glavna negativka-operativka je uz vizuelno i značajno mentalno retardirana, i to je sasma logično a i legitimno.

    nemojmo picajzlirat ljudi.

  • Kombiniranje tih disparatnih elemenata nije problem, dapače, u ‘Memories of Murder’ je hodao savršeno po toj liniji između apsurda i trilera.
    U Snowpierceru je problem što njegov ‘realizam’ nije stiliziran, a groteska je prestilizirana pa izgleda kao da neki likovi nisu dio istog filma.

  • Carlito says:

    kako ne? i likovi sirotinje (koja btw. drži štangu realizmu) su itekako groteskno stilizirani.
    što znači, oni su bezruki, krezubi, u dronjcima, reakcija instinktivnih, pomalo animalnih.
    al štos je u tome što je nama takav svijet sirotinje kudikamo pristupačniji i bliži nego izopačeni svijet bogataša i tu se stvara taj privid neproporcionalnosti.

    po meni je to fino izražene razlika,
    trebala bi biti čak još i žešća.

    problem ekstremnog globalnog zahlađenje (eksterijer) je u funkciji same priče o vlaku-ledolomcu tako da ja ne vidim tu više nekakav ekstra prostor u kojem se moglo još nešto dodatno stilizirati a da ima veze s realizmom.

  • dosada says:

    Ma dečki ovo je najmanji problem, problem je kaj se film prema gledatelju ponaša u stilu “sve ti bum “nacrtal” a ti samo gledaj i jedi kokice” (:

  • DS says:

    @ dosada: pretpostavljam da je Weinstein htio izbaciti sve što nije crtalo po ekranu.

  • Van says:

    Počeo gledati ovaj film pre jedno mesec dana – i zaspao. Nikad pogledao do kraja. Nije mi se ni činilo vrednim, iako sam dugo isčekivao i tražio taj film po svim torrentovima, sve dok se nije pojavio, ali čitajući ove komentare, probaću danas još jednom da ga pogledam – nadam se da ovaj put do kraja.

  • Carlito says:

    “dosada says:
    Ma dečki ovo je najmanji problem, problem je kaj se film prema gledatelju ponaša u stilu “sve ti bum “nacrtal” a ti samo gledaj i jedi kokice” (:”

    film se čvrsto drži glavnih tračnica/akcije, da je skretao u nekakve pretjerane dubioze ne bi više bio fluidan u tom smislu. raspao bi se.
    opet, dovoljno tema je usput nemilosrdno pocepao,
    like a real snowpiercer :nescafe:

  • dosada says:

    @carlito
    …ne govorim ja o tome. Nikakva filozofija samo koja rečinca u scenariju manje. Ne treba mi crtati da vlak nailazi na led, vidim to i sam kao i oni u prednjim vagoniman (njihovi su prozori spušteni). Onima u zadnjim ta činjenica ionak niš ne znači jer ništa vide niti znaju. Ne treba u nekoliko navarat spominjat činjenicu da izvan vlaka nema života. Na to “crtanje” mislim jer takve nebuloze su sjebale zadovoljstvo gledanja ovog filma (:

  • Carlito says:

    @dosado
    sad sam baš tražio te scene i kod onog okršaja s sjekirama vidim da onaj nekakvi oficir najavljuje probijanje leda na megafon, pa tu dolazi do popriličnog udara i taj najavljivač ustvari sugerira svima da legnu na pod, tako da ja ne kužim šta vama toliko tu smeta?

  • Carlito says:

    ono, to je na tragu bizarnosti i apsurda kojim je prožet cijeli film pa mi je malo smiješno to isčuđavanje.

  • dosada says:

    …ljudi na rubu u žaru borbe i čekaju izvanredne uvjete da postignu cilj. U svakom slučaju ovak kak je prikazano je “prebizarno” za mene 😉

  • dosada says:

    …smeta mi kako je to prikazano.
    Komotno je onaj mogel viknuti a oni nastavit borbu…popadaju (kak su i popadali) i dalje kak je i prikazano. Puno efektinije i nije “bez mozga”!

  • Jozo says:

    Film je za mentalnu razinu 12godisnjaka. Ako je to bio cilj, uspjeli su.
    I kako nitko nije imao termometar da provjeri temperaturu izvan vlaka:)

  • AM says:

    U kinu je bilo nekoliko ljudi koji su počeli pričat na pola filma, razočarani što su potrošili pare na film, umjesto u kladionici…

  • upoznala sam Harryja Treadawaya says:

    film je bio ono što sam očekivala. gledala sam ga prije cca pola godine i bio je čisti mainstream, ali me najviše oduševila briljantna režija, posebice u akcijskim scena… u skučenom prostoru – to sam zapamtila. i onaj vlak… bio mi je u topu 5 berlina, a nije niti bio u konkurenciji

  • budalizacija says:

    na stranu sve osim priče.. nebitno mi je kako izgleda film, već kakvja je priča, a ona je fenomenalna, baš takva kakav je i naš malograđanski život na čitavoj planeti. remake stvarnog života. taman za zabaviti onu ekipu iz 7-8 sekcije 😉

  • Gjuro says:

    Meni samo nije jasno s kojim bi se mozgom trebala cijeniti poanta (alegorija ljudskog postojanja bla bla) ako ga je trebalo ugasiti da bi se priča ispratila do kraja. Ovo nije film s logičkim rupama, ovo je logička rupa u koju je zalutao film (s, ajde, nekoliko stvarno impresivnih scena).

Leave a Reply

Your email address will not be published.