Slomljeni grad (Broken City)

Piše: Marin Mihalj

Slomljeni grad (Broken City, 2013., 109 min.)

Redatelj: Allen Hughes

Scenarij: Brian Tucker

Glume: Mark Wahlberg, Russell Crowe, Catherine Zeta-Jones, Barry Pepper, Jeffrey Wright

Ocjena: 4/10

 

Ožujak za kino ponudu isto je što i kolovoz za informativne medije. U filmskom su svijetu na repertoaru ‘smrdljivci’, iznjedreni viškom novca koji se na neki način mora oprati, dočim je u svijetu informativnih medija ‘sezona kiselih krastavaca’; vrijeme kad se urednici i dragi im novinari trude sklepati senzacionalistički nastrojene trivije. Elem, Broken City, u kojemu Mark Wahlberg opet tumači policajca, je ‘smrdljivac’. Ne dajte se zavarati glumačkim imenima poput Crowea ili Peppera, jer kad nešto smrdi, smrdi do Rio Grandea i natrag. Kažu upućeni kako dobar film ima scenarij, a odličan film dobar scenarij. Broken City nema ni jedno ni drugo. Prvi put otkako pišem recenzije za FAK, otkrit ću par scenarističkih ‘rješenja’ te vam time ‘pokvariti’ film, ali uštediti i novac i vrijeme. Ako ste, je li, kojim slučajem namjeravali pohoditi kino ili svemrežne videoteke kada spomenuti film sleti u iste.

Ukratko, na tankim nogama stoji ova nevješto konstruirana kriminalistička drama. Nedavno sam gledao intervju sa Wahlbergom u kojemu je kazao kako ga je ovom filmu privukla jaka priča. Da, jaka priča. Plus, ne bi li uvreda bila veća, sve ga je to podsjećalo na kriminalističke filmove sedamdesetih. Gad, pravi omaleni gad, taj Wahlberg. Ne, prijatelju, kriminalističke drame se ne rade ovako. No hajde, evo vam zapleta. Billy Taggart je policajac koji napravi zajeb. Taj ga zajeb dovede na rub ponora, a spašava ga naoko decentni gradonačelnik njegova grada, iskvarcani Nicholas Hostetler. Sedam godina kasnije, Billy je privatni detektiv, a gradonačelniku treba upravo jedan takav. Naime, ženu mu netko buši, a nije on. To nije lijepo. Gradonačelnik želi znati tko je toliko smion da obeščasti njegovu ženu. Billy prihvaća posao i novac. A onda, spektakl. [U smislu da uopće nije spektakl, nego redanje prvoloptaških solilokvija negativca, kao i besprizorno gubljenje narativne koherentnosti scenarista.]

Gdje su problemi? U redu, krenimo. Billy ima djevojku. Ona mu je bitna. Naime, toliko je bitna da je sedam godina ranije, kad mu se sudilo za ubojstvo, ubio silovatelja njene sestre. S vremenom su postali par, čini se. Njegova je djevojka glumica. Na stranu to što je glumica, ona je, zbog svega što se dogodilo u Billyjevom životu, poprilično bitan faktor. Ali, jebi ga, tako ne misli scenarist. Nakon premijere njenoga nezavisnog filma, u kojemu pokaže puno više pičke i sisa nego što je bilo najavljeno, Billy se skrši Jamesonom, opali šamar pičkici redatelju te on i djevojka prekidaju. Naravno, kasnije se ta djevojka pojavi, dođe do nekakvog razrješenja? Aha, ali u kurcu. Nema je više. Nikako. Dalje, sa Billyjem radi nekakva mlađa djevojka, a njen odnos sa Billyjem scenarist predstavlja k’o odnos oca i kćerke ili, bolje, brata i sestre. Neočekivanim okolnostima, koje su, sad kad smo naviknuti na scenaristička samoubojstva Tuckera, očekivane, taj se odnos kasnije – onako, iz guzice – razvija u to da će ona njega ‘čekati uvijek, jer je uvijek tu za njega’, ali ne kolegijalno. Karnalno.

Redatelj? Allen Hughes. Tip je, zajedno s bratom, sjebao ekranizaciju Mooreova crtanog romana From Hell, ali tu je, kao i u nekim sljedećim projektima, pokazao da zna nešto o režiji. Ovdje stvara film koji djeluje k’o dulja epizoda CSI Miamija, s tim da i u toj vražjoj seriji postoji više smisla za estetiku. Dakle, briši tu poredbu, Hughes stvara svijet k’o u Judging Amy. Time što je odgovaran za sve, mogao je uposliti bolje montažere, jer u nekim trenutcima sve djeluje posve amaterski odrađeno. Svaki dobar put kojim je ova priča mogla krenuti, on je sjebao. Dobro, scenarij je za kurac, ali te scene jebenog praćenja… pitam se je li ikada gledao De Palmu, kako to taj majstor radi? Spominjem De Palmu zato što je i on, zahvaljujući vlastitom redateljskom umijeću, od svog scenarija za Dressed to Kill, koji je govno, uspio napraviti skoro pa pitu. Sa jabukama. Ne može ti pomoći ni zbilja sjajni Crowe i korektni Pepper, koji su zaslužili plaće, kad je sve tako prokletko traljavo. Što je najgore, film počinje obećavajućim 360° stupnjeva slow-mo kadrom, ali to je, od nekog ozbiljnijeg autorskog pečata, to.

Ne gledati.

Jedan komentar za “Slomljeni grad (Broken City)

Leave a Reply

Your email address will not be published.