Skyfall

Piše: Sven Mikulec

Skyfall (2012., 143 min.)

Redatelj: Sam Mendes

Glume: Daniel Craig, Judi Dench, Javier Bardem, Ralph Fiennes, Naomie Harris, Albert Finney, Bérénice Marlohe

Ocjena: 8.5/10

 

Neće ići. Sve počne nekako na finjaka, u uviđajnom, “moje je mišljenje” stilu fanovi najdugovječnijeg filmskog serijala u povijesti plaho se izjašnjavaju za svoje ljubimce, ali uvijek tenzije počnu rasti, nervoza se ušulja u sugovornike i prsti na kraju otipkaju poneku tešku riječ previše. Ne, ovo neće biti još jedna arena za debatu o “novom” glumačkom izboru za Bonda. Tu je, kakav god da je, i ništa što hejteri posljednjeg izdanka polastoljetne loze Bondova rekli o plavokosom Britancu, pa čak ga duhovito nazivali i “švedskim farmerom” kao neki kolege, neće promijeniti činjenicu da je ovdje i da će biti ovdje još neko vrijeme. (Nije spoiler – Craig je, čuli ste već, potpisao na još dva nastavka.) Na nama, poklonicima priče o elegantnom, šarmantnom i strahovito ubojitom britanskom tajnom oružju, sada je da se s ovom odlukom studija nosimo najbolje što možemo. Meni on ustvari i ne smeta. O određenim drugim novotarijama, poput reklame sa zloglasnim Heinekenom, mogli bismo razgovarati. Ali u vrijeme dok Skyfall brzinom metka osvaja kino-dvorane diljem svijeta, ne izgleda mi fer skretati s teme.

Prije no što sam stigao otpiti svoj prvi Skyfall gutljaj Cole, osoba u čijoj sam neuništivosti došao uživati već je, dvaput ustrijeljena, padala s mosta. Nakon što M (Judi Dench) počne dobivati prijetnje putem računala i teroristički napad na sjedište MI-6-a odnese desetak života, Bond se neočekivano javlja iz mrtvih, nakon nekoliko mjeseci uživanja u alkoholu, seksu i, čini se, nedostatku britvica. Željan pomoći šefici u najtežem trenutku njene karijere, dok je s jedne strane napada očito vrlo informiran i sposoban neprijatelj, a s druge je nerviraju novi šef obavještajne službe, Mallory (Fiennes), koji je želi “dobrovoljno umiroviti s počastima”, Bond prvo mora proći standardnu seriju psihofizičkih provjera kako bi ponovno mogao uskočiti u odjelo. Vidno uzdrman nikad bliskijim susretom s Koscem i dobrano načet mjesecima pijančevanja, Bond je prisiljen zapitati se isto pitanje kao i M: je li postao prestar za ovu igru? Ima li ono što je potrebno da stane na kraj iznimno opasnom neprijatelju, odlučnom uložiti čitavog sebe i sve resurse na raspolaganju da zbog nekih neraščišćenih računa iz prošlosti ubije M, ili je možda trebao ostati u sjeni i uživati u, za tu profesiju, zbilja nesvakidašnjoj prilici za novi početak?

Za slučaj da ste bili skeptični zbog činjenice da se dosad prvenstveno dokazao u žanru drame, slobodno odahnite – Sam Mendes novoga je Bonda režirao sasvim solidno. Iako se radi praktički samo o uvodnih četvrt sata, atraktivne akcije ne nedostaje, i upravo je u toj početnoj sekvenci Mendes dokazao da se i u akcijskim vodama može snaći sasvim dobro kad mu se hoće. Međutim, mnogo više nego na akciji, Skyfall se temelji na viteztamepovratak-pristupu, koji u sjećanje priziva onu legendarnu Murtaughovu “I’m too old for this shit”. Bondovski ugođaj je tu, ali je nekako prizemljen, bliži realnosti od prethodnika – u toj realnosti, primjerice, Q-ove fascinantne igračke iz prošlih nastavaka svele su se na običan radio odašiljač, a smrt, što je popriličan presedan u ovome serijalu, za promjenu je shvaćena relativno ozbiljno – pristup koji je meni osobno pun pogodak i koji koristi recept koji je Nolanu omogućio trijumf s Batman-trilogijom, ali i pristup kojem je suđeno da naiđe na otpor nostalgičara koji bi štih realnosti isti čas zamijenili za još pokoje rotirajuće preletavanje glisera nad gliserom, trčanje po glavama krokodila ili skijaški skok pri kojem se nakon kilometra dugog slobodnog pada otvara padobran u bojama Ujedinjenoga Kraljevstva. U takvim scenama teško mi je zamisliti Craigova Bonda – i to mislim na najbolji mogući način. Kao što Batmanu pi*ka biva k’o od šale razbijena (zanemarimo čudesan oporavak), i 007 je ovdje (i u prethodna dva nastavka) pomalo demistificiran i prikazan čovjekom od krvi i mesa. Pristup je to koji će mnoge, siguran sam, razljutiti, ali je ujedno i način da se serijal osvježi i da mu se ubrizga, koliko god možda privremeno to bilo, fina doza adrenalina i napetosti koja neizbježno dolazi uz realnost i ranjivost nekad neuništivog agenta.

Jedna velika pohvala ide Rogeru Deakinsu, majstoru zaduženom za kameru, u čijoj bogatoj karijeri nalazimo poznate naslove poput Iskupljenja u Shawshanku, Farga, Nema zemlje za starce, Velikog Lebowskog, Ubojstvo Jesseja Jamesa (…), i mnoge druge. Vizualno, Skyfall je impresivan. A iako su Bond djevojke oku ugodan dodatak filmu, seksualno najnabijeniju scenu, uz jednu solidnu ali u sklopu cjelokupne radnje potpuno besmislenu sekvencu pod tušem s Bérénice Marlohe, Craig je ustvari imao s – Javierom Bardemom, odmah nakon njegova pamtljivog i pozitivno teatralnog ulaska na scenu. U izvedbi najslavnijeg holivudskog Španjolca, plavokosi Raoul Silva Bondov je dostojan protivnik, slatkorječiv, čini se biseksualan, elegantan, vrlo pametan ali s očitom psihopatskom crtom i vidljivim ciljem u pogledu, misijom koju si je zacrtao ispuniti. Bez konkretne i opipljive opasnosti po dobre momke, ovakav film, naravno, ne bi funkcionirao, a odnos likova Bardema i Craiga možda je i najbolje što Skyfall nudi.

Posljednjih pola sata, pak, finale je kakvo ovaj film zaslužuje. Paučinasto zdanje na osami usred močvarne škotske pustopoljine poslužit će kao idealna kulisa za krvavu, gotovo vestern predstavu u kojoj Mendes, u tom nekakvom Točno u podne ambijentu, uspijeva fino privesti stvari svome kraju.

Jesam li pao na dupe, osupnut fenomenalnim kino iskustvom? Nažalost, ne bih baš rekao. Naišao sam na nekoliko nelogičnosti, nešto scenarističke traljavosti i generalno bih na akciju stavio malo veći naglasak, a da budem potpuno iskren, čini mi se da sam prije 6 godina iz kina izašao mrvicu impresioniraniji. Ali ovo je vjerojatno drugi najbolji Bond kojeg sam pogledao, što, kad vam govori čovjek koji čak i nije preveliki ljubitelj švedskoga farmera, baš i nije mala stvar.

12 komentara za “Skyfall

  • Jelena Djurdjic says:

    moje je mišljenje 😀 da je ovo najobičniji treš.

    ne čak ni preterano lepo upakovan, priglup ponekad, s dosta lepih ljudi i kostima, i muzikicom od Adelče. ne kažem da mi se treš nije svideo ponekad ili da je dosadan, ili očajno režiran ili odglumljen, sve je to plus-minus tu, ali da ga hvalim jer je pokušao da prizemlji Bonda – što uzgred nije uspeo ni malo… treš jedan, koji smo gledali i gledaćemo i neću da se nerviram 😀 , ima drugih dobrih filmova

  • facebook says:

    ovo je gore od novoga betmena

  • Anonymous says:

    ovo je jedan solidan akcić i da je u glavnoj ulozi Cruise ili Statham mogao je biti i dosta dobar akcić, ali s Bondom ovaj film nema nikakve veze, jedina je poveznica ta što se glavni lik zove James Bond. Ne možeš mi napravit film o Bondu a da ne pocne s onom scenom gdje on hoda pa se okren pa puca… you know… i da niti jednom u cijelom filmu ne zasvira barem dio Bondovog poznatog soundtracka.

  • The Warrior says:

    Veliki sam ljubitelj Bond serijala. U vrijeme kad je prestavljen novi Bond. Daniel Craig, na internetu si mogao naci razne web stranice na kojima se tražio bojkot Casina Royala, samo zato jer im Craig nije odgovarao (Bondnotblond). Meni to recimo nije uopce smetalo.
    Međutim, novi film Skyfall mi doslovce više nema nikakve veze s Bond serijalom, jednostavno kao da gledam novi nastavak Jasona Bournea ili Nemoguse misije.
    Tračak nade mi se pojavio u zadnjim minutama filma, mozda se sljedeci nastavak ipak vrati svojim korjenima.

  • Gjuro says:

    Anonymous, ne znam koji si film ti gledao, ali “Skyfall” ima i stare Bondove glazbene teme (doduše, mjestimice prearanžirane), i onaj okret s pucnjem (doduše, tek na kraju), a i radnja je složena tako da je u pitanju morao biti MI6 i Bond, a ne neki xy agent. Sve u svemu – solidna zabava, izvrstan Bardem, pomalo razočaravajući Craig, nekoliko dobrih štosova (npr. leteći vlak), ali jako puno već viđenoga. Ne mislim pritom na hommage drugim filmovima (“Psi od slame”, “Apokalipsa danas”, “Goldfinger”), nego na već viđena scenaristička rješenja, i to u relativno novim filmovima. *Slijede spoileri* Npr. negativac koji želi da ga uhvate (vidi: Loki u “Avengers” i Moriarty u “Sherlocku”) ili dobro poznati lik koji se takvim pokaže tek na kraju (Robin/Moneypenny). A nije bilo ni novih gadgeta (glupa fora s personaliziranim pištoljem napisana je samo za scenu s gmazovima). Bolje od ispljuvka zvanog “Zrno utjehe”, ali ipak fali ideje i šarma.

  • Anonymous says:

    ma one sekunde bondove glazbene teme koje zasviraju tri puta u filmu ne priznajem, a dobro ovo sam zaboravio naglasiti da se okret s pucnjem dogodi ali na kraju… poanta je bila da film s time treba početi

  • mladen says:

    film je smece sa glupim scenarijem, jebala ga baba

  • little_wing says:

    slažem se potpuno da je film vizualno impresivan, osobito scene na pustopoljini s gorucim zdanjem u pozadini… i siluete likova u dimu/magli…kao i uvodne scene uz prepoznatljivu bondovsku glazbenu temu. potpuno sam se zaljubila u te scene… također, vrlo dobro primjeceno da je bondova narusena neunistivost i svodenje na okvire smrtnosti i ranjivosti doslo kao doza adrenalina… (paralela s nolanovim ljudskim batmanom je takoder odlicno primjecena)… najveci nedostatak filma mi je plitkost u karakterizaciji likova i  preseratorski povrsni dijalozi kakvi se vidjaju po trecerazrednim akcicima…ima i mnostvo scena koje su vec toliko otrcane i ne nude nista novo (borbe na krovu jureceg vlaka i sl.)… najveci plus filma (u glumackom smislu) mi je javier bardem. maestralan u psihopatskim ulogama, gotovo jednako dobar kao u ‘no country for old men’.

  • Vedrana Vlainić says:

    Meni se film svidio. Nije da sam pala na guzicu od oduševljenja, doduše, Casino Royale je jedini do sad došao blizu tom efektu, ali sve u svemu, dobar mi je bio.Bardem je maestralan, bez njega film ne bi bio niti upola ovakav hit (statistički gledano). Craig standardno solidan. Fiennes je uvijek plus, iako sam mogla pogodit što će s njegovim likom negdje na pola filma. Scenografija je fenomenalna, ali tu je Mendes i inače jak. Priča drži vodu, usprkos zicer štosevima ciljano ubačenim da Bond bude kul i nasmije publiku (općenito svi dijalozi s Q-om, koji mi je ipak bio beskrajno simpatičan, iako klišej do bola) i ponekim nepotrebnim scenama. Film drži napetost do samog kraja, ali priča je jednako dobro mogla stati i u manju minutažu.Šteta što ima taj presing da bude dovoljno “bondovski”. Da se radi o američkom filmu o CIA agentu Johnu Smithu npr, smatrao bi se iznadprosječnim akcićem, što i jest, ako čovjek uspije izolirati kvalitetu priče, likova i atmosfere filma općenito od činjenice da je to James Bond koji bi kao trebao ispuniti nekakva očekivanja. A mislim, i Bond ide dalje, kao i sve ostalo. ja sam već davno prestala uspoređivati klasične filmove s ovim novima. oni su polu-parodija jer u to vrijeme nisu niti mogli biti drukčiji, ovi briju na realizam jer se to sada prodaje. sve u skladu s vremenom u koje su snimljeni…

  • Anonymous says:

    jelena ne razumim zašto ti je ovo trash.Nisam veliki ljubitelj bonda ali meni se ovaj film baš svidio i baš je suprotno od smeća.usput ova zadnja rečenica koju si napisala da ima boljih filmova,pa naravno da ih imaa, nije ovaj film tako odličan ali nije ni smeće.bašme zanima koji su tebi to bolji filmovi jer većia tvojih napisanih recenzija je pljuvanje o filmu.

  • Anonymous says:

    moja ocijena:8/10

  • Snobina says:

    Meni najboli od Craigovih Bondova. Manje tučnjava, manje nemogućih scena,realniji, laganiji i TAMAN.

    Philipo Sil

Leave a Reply

Your email address will not be published.