Shutter Island

Piše: Matej Lovrić

Shutter Island, 2010.

Režija: Martin Scorcese

Glume: Leonardo Dicaprio, Ben Kingsley, Mark Ruffalo, Max von Sydow

Ocjena: 7/10

Martin Scorsese. Što reći o imenu i prezimenu koje samo za sebe predstavlja određeni brand i redatelju čija djela zauzimaju barem 2-3 mjesta na svakoj ozbiljnijoj filmskoj top-listi? Doista, Taksist, Razjareni bik, Dobri momci, ali i novija ostvarenja poput Bandi New Yorka ili Pokojnih primjer su kako simbol New Yorka nikome više ništa ne mora dokazati.
U ovo doba sve očitije filmske žabokrečine i kronične holivudske nekreativnosti, dolazak Scorsesejevog filma u kina mora ubrzati puls za barem nekoliko otkucaja. Posebno kada trailer izgleda vrlo zanimljivo i mistično, a glumačku ekipu predvodi glavni uzdah za djevojke odrasle u 90-ima, potpomognut briljantnim predstavnikom britanske „old school“ glumačke škole Kingsleyjem te legendarnim Šveđaninom von Sydowom koji se proslavio još kod Ingmara Bergmana, a kultni status dosegao još kultnijim Egzorcistom

Dakle, o čemu je riječ. Za početak, žanr se kreće u polju trilera, s ubacivanjima elemenata detektivskog krimića, psiho-drame, pa čak i horora. Priča kaže kako na izolirani otok Shutter (1954.g.) stižu dvojica saveznih šerifa, Teddy Daniels (DiCaprio) i Chuck Aule (Ruffalo) kako bi istražili slučaj nestale pacijentice mentalne institucije (luđakinje, po naški). Od samog početka, obojici je jasno kako na ovom čudnom mjestu nešto jednostavno ne štima. Doktor Cawley (Kingley) poprilično je bizaran lik, zatvoren i nepristupačan kao i sve sestre i osoblje općenito, a činjenica kako se najopasniji poludjeli umovi nalaze upravo u prostorijama ludnice na Shutteru dovodi do dodatnog pojačavanja paranoje i izgubljenosti kod Teddyja, kojega još uvijek proganjaju vizije 2.svjetskog rata, ali i one pokojne supruge, poginule u požaru. Piroman odgovoran za to također se nalazi na Shutteru, a psiholog Naehring bivši je nacist, što je zlo samo po sebi. U daljnje ulaženje u radnju ne bih iz poštovanja prema filmu, no očekujte neočekivano, barem donekle.

A sad, pitanje koje se nameće. Je li Otok Shutter kvalitetan, je li ispunio očekivanja, je li Scorsese još uvijek majstor ili je spreman za mirovinu? Treba postaviti stvari kako jesu, tj. zaključiti kako filmska umjetnost degradira i kako su filmovi koji bi u 90-ima (o ranijim desetljećima da ne govorimo) bili solidni, danas predstavljaju vrh ponude. Uostalom, nedavni i najočitiji primjer je Hurt Locker. Nakon postavljanja stvari, treba reći i kako Shutter Island definitivno nije vrh Scorsesejeve ponude i kako će teško ući u kategoriju filma koji će nas intenzivno asocirati na ovo veliko redateljsko ime. No, riječ je o nečemu vrlo korektnom, solidne kvalitete, s izraženim osjećajem za zabavljanje gledatelja, gdje je njujorški filmski virtuoz majstor. Treba naglasiti kako je Leo u međuvremenu postao muškarac, no unatoč njegovom forsiranju (Departed, Bande New Yorka, Avijatičar), Scorsese nikad neće, ne može, a vjerojatno i ne želi imati novog De Nira. Not gonna happen. Ipak, čovjek je kvalitetan glumac i svoju rolu je odradio bez većih grešaka, ali i bez „wow!“ efekta. Von Sydow i Kingsley tradicionalno su autoritativni, kradu scene u kojima se nalaze, a usudio bih se reći da je Englez vrlo nadahnuto ušao u ulogu i pomaknuo kvalitetu filma u još pozitivnijem pravcu. Emily Mortimer i Michelle Williams nemaju previše prostora za iskazivanje i nisam primijetio nešto zbog čega bih ih posebno izdvojio. Na kraju seciranja bitnijih uloga, izdvojio bih Marka Ruffaloa kao vrlo, vrlo ugodno iznenađenje. Djeluje poput polivalentnog momka i glumca iznimno sposobnog dočarati karakter vlastitog lika. Nakon odličnog nastupa u Fincherovom Zodiacu, nastavlja s obavljanjem pravog posla i vjerujem da ćemo ga sve češće primjećivati.

Kao najpozitivnije strane filma bih izdvojio sjajnu atmosferičnost, lijepu (iako sumornu) fotografiju i vrlo dobar scenarij, zahvaljujući kojem vjerujemo u sva iznenađenja koje nam film nudi. Otok Shutter je odlična lokacija i savršeno se nadopunjuje s osjećajem strave koja kod gledatelja s razvojem filma raste. No, ona Scorsesejeva mahnita energija, kojom su prožeti svi njegovi radovi, kao da je pomalo odsutna. O filmu će se svakako još pričati i sumnjam da će itko biti jako razočaran, no možda sam od njega očekivao malo više kreacije i kontroverze. Glumački nastupi su, ponavljam, bez uočljivih grešaka, no malo životnosti i karizme kod likova ne bi bio višak.

Jesmo li stigli u vrijeme kad su se majstori stila smirili i odlučili igrati na sigurno, gubeći pritom svoj prepoznatljivi dodir? David Fincher je to već učinio s Benjaminom Buttonom, Burtonovoj Alice fali sve osim vizualne ljepote, Tarantina moraju spašavati Austrijanci, a od Scorseseja vjerojatno nećemo nikad više dobiti remek-djelo. Ipak, svakako pogledajte.

5 komentara za “Shutter Island

Leave a Reply

Your email address will not be published.