Shrek: Uvijek i zauvijek

Piše: Sven Mikulec

Shrek: Uvijek i zauvijek (Shrek: Forever After, 2010)

Režija: Mike Mitchell

Glasovi u originalu: Mike Myers, Eddie Murphy, Antonio Banderas, Cameron Diaz

Glasovi po naški: Vedran Mlikota, Krešimir Mikić, Sven Medvešek, Renata Sabljak

Ocjena: 6/10

Eh.

S prilično niskim očekivanjima, krajnje nevoljko i još k tome nadrkan jer sam zaboravio uzeti Colu na automatu, otišao sam pogledati najnovijeg Shreka, i to po prvi put u 3D formatu. Obogaćivanje popularne priče dodatnom dimenzijom novotarija je koja će definitivno razveseliti one mlađe – jer jedino što je bolje od smiješnih ogerastih ušiju i Adam Sandler meets Bette Midler magarećih zubiju su te iste uši i zubi kad strše prema vama u mraku kino-dvorane. Pomislih, kakve li ironije – upotrijebiti 3D tehniku u prikazu likova koji su karakterno plići od profila Roberta Pattinsona. Međutim, dočekalo me malo iznenađenje – dobri stari Shrek još uvijek nije rekao svoju zadnju, a u posljednje vrijeme izrazito popularna tehnologija rijetko je kada bila nježnija i ugodnija za moje desetljećem kompjuteriziranja istrošene oči.

Veliki drawback mi je, naravno, predstavljala činjenica da svjedočim još jednoj od naših sinkronizacija, koje su me u većini slučajeva (svaka čast Nemu) ostavljale razočaranim u naše ’stručnjake’ i tužnim jer su me podsjetile koliko mi je materinji jezik žalosno neatraktivan. Ipak, u ovom slučaju nisam očajavao dugo, prepustivši se solidnim Mlikoti, Medvešeku, Mikiću i Sabljak u njihovom, a ono, okej pokušaju balkaniziranja novog Dreamworksova hita. Usput, činjenica da su smrdljivom, društveno neprilagođenom, sirovom protagonistu koji je većinu života proveo s magarcem dali dalmatinski naglasak? Ccc…

Poneka riječ i o samoj priči… Nakon što je, pokušavajući spasiti svoju močvaru, susreo i zaljubio se u princezu Fionu (Shrek, 2001), upoznao i osvojio njene roditelje (Shrek 2, 2004) te izbavio kraljevstvo iz ruku Prince Charminga (Shrek The Third, 2009), dobri stari Shrek (Myers-Mlikota) sada živi mirnim obiteljskim životom s Fionom (Diaz-Sabljak) i troje djece, priređujući večere za Magarca (Murphy-Mikić) i njegovu netipičnu familiju, pohađajući lejm obiteljske rođendanske partije i, ukratko, živeći uzbudljivim životom jednog prosječnog štićenika velikogoričkog staračkog doma. Upravo to Shreku ne da mira – nekada strašni, divlji oger kojeg su se ljudi užasavali i čijem je pustolovnom duhu samo nebo bila granica sada je sveden na mijenjanje pelena i povremeno zabavljanje pretilih klinaca svojim nekoć zastrašujućim krikovima. U želji tipičnoj za svakog roditelja s tri mala čudovišta kod kuće, Shrek potpisuje sporazum s pokvarenim Cvilidretom (Medvešek), koji mu obećava jedan dan ’samo za njega’ u zamjenu za bilokoji dan iz njegova života. Opčinjen idejom bezbrižnog valjanja po blatu i plašenja seljanki, dobroćudni div pristaje i svojim potpisom maloj ljigi zapravo daje svoj prvi rođendan. Brišući prošlost, Shrek sadašnjost pretvara u pravi pakao – kako nije ni rođen, nikad nije spasio Fionu iz kule, šarmirao njene roditelje niti osigurao mir i blagostanje zemlji Far Far Away. Jedino što Shreka i njegovu zemlju može spasiti jest Fionin poljubac, a, kao što mi koji putujemo ZETom u sitnim jutarnjim satima dobro znamo, nagovoriti nepoznatu curu na pusu baš i nije a walk in the park…

Sasvim legitimna poučica – budi sretan s onim što imaš jer bi mogao ostati i bez toga (ili, ne vjeruj niskim ljudima? uglavnom..) – utkana je u relativno pristojnu priču i obogaćena brojnim zabavnim dijalozima i situacijama, kada sam se, zaštićen mrakom poluprazne kino-dvorane, tu i tamo nasmijao stvarima na koje bi i mnogo mlađi od mene zakolutali očima. Naravno, Shrek me nije šarmirao ni približno u istoj mjeri kao prije 9 godina, a, kako mi se smisao za humor nije osobito razvio u međuvremenu (pa ne mogu reći da sam prerastao te pizdarije), jedini logičan zaključak je da je kvaliteta humora serijala pala. Ipak, dvoranu sam napustio ugodno iznenađen, iznova si potvrđujući da, kad ne očekuješ puno, iznenađenje može biti samo pozitivno. Mogu mirne duše reći da novi Shrek donosi sat i pol bezbrižne zabave. Stoga, bake (jer ne znam tko bi drugi svojevoljno pogledao Shreka ili pisao recenziju o njemu), unuke pod ruke i pravac kino. Poneka uspjela šala je zajamčena, iako je sve to moglo i malo nadahnutije, a ne trebam ni spominjati da bi dojam bio bolji, uvjeren sam, da sam umjesto Mlikote i Mikića slušao Myersa i Murphyja… kao i da sam se sjetio kupiti to prokleto piće.

5 komentara za “Shrek: Uvijek i zauvijek

  • cy says:

    super ti je recenzija, nadam se samo da ti ju niko neće obrisat! 😀

  • charlie says:

    drago mi je da ti se sviđa recenzija

  • cy says:

    koja recenzija? ne znam na koju recenziju misliš, niti me baš interesira!
    off topic: remember those walls i built? well, baby they’re tumbling down! 😀
    meme <3

  • cy says:

    fak [tvoj film], fulo sam stih! fail.. :(

  • maxima says:

    Kao svaka dolično zrela, odrasla osoba, pogledat ću i ovoga Shreka, no isključivo u originalu, s pripadajućim glasovima.

    Vjerojatno bi mi i dosadašnji dijelovi imali ocjenu – 3 da sam morala slušati Mlikotu i ostale – ljudima svaka čast, klincima valjda sinkronizacija treba :) ali ih treba odučiti od toga 😉

    Nije mi sad jasno sve to s 3-D tehnologijom, ‘oće skoro onda ukinuti “normalne” filmove? :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.