Shanghai

Piše: Vanja

Shanghai (2010.)

Režija: Mikael Håfström

Producent: Mark Medavoy

Glume: John Cusack (Paul Soames), Jeffrey Dean Morgan (Connors), Ken Watanabe (kapetan Tanaka), David Morse (nešto u američkoj obavještajnoj… nejasno), Franka Potente (Mrs. Mueller), Chow Yun-Fat (Anthony Lan-Ting), Li Gong (Anna Lan-Ting), Rinko Kikuchi (Yasuko)

Ocjena: 6 (nategnuto)

Za početak, film je, kako već možda znate, bio (logično) predviđen za snimanje na teritoriji Kine, početkom 2008.g., no vlasti su, kako to tamo često biva, tek par tjedana pred početak snimanja blokirale projekt. Dakle, u vjetar je bačeno navodno 3 milijuna dolara, utrošenih na izgradnju samoga seta, dok je film, onakav kakav ćete ga gledati, snimljen na lokacijama u Londonu i Tajlandu. Svejedno, ovo nije jedini film snimljen tamo, gdje se radnja objektivno ne dešava. I zbog toga ni ovaj uvod nije “tek tako”.

Radnja je u redu, podsjeća na starinski “noire” krimić, a smještena je – teško je pogoditi po nazivu – u Shanghai, nekoliko mjeseci pred japanski napad na Pearl Harbour. Cusack (Soames) je u toj priči mornarički obavještajac, s već zavidnim stažom u Njemačkoj, koji se zapošljava kao novinar tamošnjeg “Tribune”-a, ne bi li uspio otkriti što se zbilo s njegovim prijateljem, a ujedno i glavnim američkim obavještanim izvorom (J. D. Morgan – Connors), koji je pratio zbivanja u japanskoj mornarici iz tad još (relativno neosvojenog) Shanghaija. Film kreće simpatično, s par mjeseci retrospekcije, gdje Soamesa mlate japanski obavještajci, pod budnim okom kapetana Tanake (Watanabe), pokušavajući izvući vrijedne informacije, koje on … valjda nema. I onda se radnja vrati u tadašnju “sadašnjost” i onda to kao počne.

Preko američkog konzulata i meni još nesmještenog, valjda isto mornaričkog obavještajca Davida Morsea (zbilja nisam uspjela uhvatiti kako se zove u filmu, isprika), saznaje da mu je prijatelj zapravo ubijen, što se odmah počne tretirati kao ubojstvo zbog špijunaže, naravno. Dakle, jasno, cilj mu je domoći se kakvih-takvih “domaćih” veza, putem kojih bi pohvatao konce, koje je prije njega držao Connors.

Na nacističku zabavu ga ubacuje stara prijateljica, gđa Mueller (Potente), za koju ćete opet, na IMDB-u, pročitati ne filmsko ime, nego funkciju (German spy – hm? Možda). Ali neke stvari nisu baš potpuno jasne ili bar meni posložene, no nema veze. Na zabavi su sve velike face. Upoznaje i kapetana Tanaku (prije mlaćenja, dakle), Anthonyja Lan-Tinga (Fat Yun Chao), koji je boss tamošnjih trijada i općenito krim-miljea, ali i on je “višestruk”, očito je to jedini način preživljavanja. Samim tim je prilično “zaštićen” od japanskog raspašoja, koji se već osjeti po gradu, koji je podijeljen na zone (jedeš u u francuskoj zoni, šetaš u ovoj, spavaš u onoj, u japansku ne ideš nikako…) i pravi je melting pot likova sa sve četiri strane svijeta.

U Kini je ostao još samo jedan veliki (donekle) neosvojeni grad, a to je – koji drugi no Shanghai, te je živahan poput kakve američke metropole u ludim dvadestima (doduše, i bio je.) Soames na zabavi upoznaje i Lan-Tingovu suprugu Annu (Li Gong), čiji je otac nekad bio bitan ali su ga se Japanci valjda upravo zbog toga riješili. I zato što je bio Kinez, opet valjda. Anna, logično, radi za nekakav pokret otpora. Ako vam zvuči poznato, nije to Si, jie, ne… samo je, čini se, Håfström odlučio po provjerenom šablonu napraviti međunarodnu špijunsku muljažu a koliko je uspio, prosudit ćete sami.

Ne, ne tako dobru kao Si, jie, ne, ne tako moćno kao bilo što drugo u ili oko Shanghaija, no – reći ću da je film dovoljno zabavan i na momente čak simpatičan, ali to je u biti – to.

Ako uzmemo u obzir problem s produkcijom te praktično “oživljavanje” staroga Shanghaija po Tajlandima i Londonima, onda OK – ima neko opravdanje zbog čega je film mlak. Jer jeste mlak. Ima tu finih scena, osnova za štošta, jer mi se nekako čini da ovakav uradak, koji se radi na temu ratnoga Shangaija još uvijek ima ogromne šanse biti sve osim mlak, tako da sam ja ponešto ljuta (uglavnom na redatelja – ne toliko na glumu, setove ili slično). To ima prođu (ne sve, ali većina – da).

John Cusack je sasvim pristojno iznio ulogu, (glumio je taj svašta, pa uspješno!), gdje nam ga prve scene predstave kao običnog novinara, kojeg tabanaju japanski policajci. Ipak je on tu ispao neki kao “bad-ass” ali mu, po mom osobnom mišljenju, to mu ovdje nekako ne stoji. Ne – nije loš, samo nije dovoljno dobar. Odličan u svojim likovima izgubljenih, nesretno zaljubljenih romantičnih i vječnih dječaka (Hi-Fi), klasičnih intelektualnih osvetnika i dobrih novinara (Odbjegla porota), vrstan u još vrsnijem, po meni podcijenjenom Ponoć u vrtu dobra i zla (gdje ga Kevin Spacey svejedno pomete), Tankoj crvenoj liniji ili Biti Johh Malkovich) te mnogim nespomenutim, ovdje je malo… kao karikatura. Ili je neiskorišten ili nije imao prostora (a jeste). Uz jakog sporednog Tanaku (Watanabe), kojemu ne treba neki strašan scenarij da bi glumio strašnog japanskog obavještajca ili  Chow Yun Fata (mrak crnjak, moćno, veći gangsta u mantilu i šeširu od sviju), dok brije pucačina na sve strane, jednostavno – potone. Zapravo, mogla sam skratiti na dojam da gotovo nitko nije iskorišten do maksimuma.

No, u svoj toj osrednjosti, zbilja je krasan taj neki štih staroga krimića, kao da čovjek gleda nekog starog Holmesa ili štogod slično, zapravo kao da je redatelj zamislio na neki dalek način oživjeti Bogarta, Casablancu ili neki sličan film. Masa kadrova snimljenih vani su u nekom finom mraku, onom u kojem se uglavnom vidi što tko radi, makadamom popločane ulice i uličice su konstantno čiste od svježe kišice, dok barovi vrve slatkim trashy chinese kokama, okićenim perjem i koječime što šljašti, kao u prvom dijelu “Indiane Jonesa”. U tom segmentu, film je zbilja lijep, ali ne može se od gledatelja očekivati da se zadovolji samo time.

No, ako ste za jedan gledljiv, osrednji i lagan triler, na trenutke ćete uživati u dekadentnoj vrevi tadašnje kineske prijestolnice, a u drugima se nervirati zbog osjetne nedorečenosti radnje i nerazrađenosti  likova.

Naravno, stotinu smo puta čuli onu, kako nitko ne ide namjerno raditi loš ili pak osrednji film, ali problem je u tome što često dobijemo takve projekte, što je dosta razočaravajuće ako računate na dobru ekipu, dobru priču, dobro “doba” i – dakle – sve predispozicije za dobar triler. Shanghai nije očajan, daleko od toga, samo nije dovoljno dobar, a finese će svatko sam sebi razraditi, gledajući prvi, relativno podnošljivi sat i možda nešto interesantniji kraj (nešto). Gong Li, uvjerljiva u svojoj ulozi da se svima svidi, (zbog posla koji obavlja za državu i narod, no ujedno i liberalna supruga, jer jedno su drugome pokriće), možda je najkorektnije odradila ulogu, no druge ne bih previše hvalila. Valjda je ovo druga Cusackova uloga koja mi nije sjela, (a prva je bila s istim redateljem? Da.) Doduše, opet se možemo vratiti na činjenicu da je cijeli scenarij prerađivan gotovo dvije godine, no na trenutke se ne mogu oteti dojmu da je iz filma greškom izbačeno sve ono, što zapravo nedostaje filmu.

Meni je osobito interesantna činjenica da je za produkciju filma zadužen Mark Medavoy, po čijoj je (auto)biografiji i rađen film, a koji se vrsno petljao s ostvarenjima od Leta iznad kukavičjeg gnijezda, Apokalipse, Razjarenog bika, Voda, te mase drugih odličnih (starijih i novijih) projekata, bilo kao dio producentskog tima ili kao sâm producent. Treba li spomenuti da je pored Fischera, radio i na produkciji Shutter Islanda? Dakle – netko je dobro zakazao u ovome filmu, jer tu nešto sasvim pristojno nedostaje. Ima i ljubavi, ovisnosti (raznih), špijuna, pijuna i gangstera, ali nedostaje ona fina nit koja bi, osim Anne, povezala likove ovog filma i njegovu pomalo neurednu radnju u vrlo dobar film.

2 komentara za “Shanghai

  • Jelena Djurdjic says:

    Meni ovako na prvu loptu deluje van pameti da je neko mislio da će ovakva stvar upaliti sa Kjuzakom u glavnoj roli

  • maxima says:

    A čuj… ja jednostavno nisam mogla odoljeti a ne pogledati to. Iz mnogo razloga. I nije mi krivo, jer sam načisto što mislim o svemu tome i načisto sam zbog čega mi Cusack nije sjeo u 1046… kako li se zvaše ona ekranizacija Stephena Kinga, isti je redatelj a Cusack isto glavna uloga… nešto mi tu… nije “ono” :) no, vrijedi pogledati čisto zbog osobnog mišljenja a i nekih lijepih scena (dobro sad, kako rekoh, ne ide čovjek gledati film zbog nekoliko lijepih scena i donekle uhvaćene atmosfere tog vremena.

    Moje skromno mišljenje, film je zbilja imao sve predispozicije biti jako, jako dobar.

Leave a Reply

Your email address will not be published.