Samo seks

Piše: Koraljka Suton

Samo seks (No strings attached, 2011.)

Režija: Ivan Reitman

Glume: Natalie Portman, Ashton Kutcher, Kevin Kline, Lake Bell, Ophelia Lovibond, Greta Gerwig

Ocjena: 3/10

U želji da provedem petak navečer gledajući neki nezahtjevan i potencijalno glupav, ali po mogućnosti zabavan film sa zgodnim glumcima u glavnim ulogama (estetika prije svega, ne?), u ugodnom sam se društvu uputila u kino. Uzimajući u obzir gore navedene preduvjete, odabir je pao na najnoviju romantičnu komediju Samo seks iliti No strings attached s Ashtonom Kutcherom koji je, ako ništa drugo, lijep za gledati i Natalie Portman, zbog koje bismo bili spremni naše oči i uši izložiti bilo kakvom smeću (barem smo tako mislili). I uistinu, spomenuti je uradak, na naše nezadovoljstvo, ispao smeće epskih proporcija. U duhu same tematike filma, prije projekcije drmnuli smo svatko po jedan Sex on the Beach, u nadi da će nam taj koktelčić nadolazećih 108 minuta učiniti zabavnijim.

Nije.

Emma (Portman) i Adam (Kutcher) upoznali su se u ljetnom kampu prije 14 godina. Usred ozbiljnog razgovora o njegovoj nezahvalnoj obiteljskoj situaciji, on je suptilno zapita smije li je prstenjačiti (‘Smijem li te prstenjačiti?’), što ona pristojno odbija. 15 godina kasnije ponovno se susreću na kratko, da bi se rastali i slučajno sreli samo godinu kasnije. Adam je zaposlen kao pomoćnik na snimanju teen mjuzikl serije i upravo je saznao da mu otac hoda s njegovom odnedavno bivšom curom, a Emma je liječnica koja radi po cijele dane i nema vremena za veze. Ona predloži da održavaju odnos striktno fizičke prirode, na što Adam spremno pristane, no dakako, ubrzo shvati da odjeljivanje seksa od emocija ipak nije toliko jednostavno kao što se na prvi (drugi, treći…deseti) pogled čini…

Od filma s ovakvom radnjom ne može se i ne treba očekivati bogzna što, ali komične situacije i svidljivi likovi definitivno su ono čime, ako se mene pita, uradci ove i slične prirode trebaju obilovati. To je onaj minimum na koji pristajem kako bih za neku romantičnu komediju mogla reći da je, unutar svog žanra, sasvim gledljiva, a ovisno o omjeru tih dvaju ”preduvjeta” i neizostavne patetike, možda čak i dobra. Ivanu Reitmanu pošlo je za rukom snimiti film koji ne zadovoljava čak ni taj bijedni minimum (stvarno, tražim li previše?).

Pa počnimo od likova. Oni sporedni (a takvih je mnogo) u najmanju su ruku dosadni, naporni, iskarikirani i, što je najžalosnije, potpuno nepotrebni. Moglo bi se reći da su nabacani u film samo kako bi služili kao comic relief characters. I u tome zapravo i leži tragičnost njihovog postojanja: čak ni to ispunjavanje te jedne jedine funkcije nije bilo uspješno. Bilo da je riječ o Adamovu ocu (Kevin Kline) koji je strašno kul jer puši travu i ševi njegovu bivšu curu (Ophelia Lovibond), dotičnoj curi koja izgleda kao da je ispala iz nekog našeg narodnjačkog kluba ili Emminim trima cimerima koje sve odreda pere teška nejebica pa to stalno imaju potrebu verbalno izražavati na najneduhovitije moguće načine – sporedni likovi naprosto fejlaju na svim razinama. Njihove priče marginalizirane su i suvišne kao i oni sami, a komični efekt zbog kojeg su uopće izmišljeni nepostojeć je.

Ajde da su samo oni katastrofalni, misliš si, barem će ovi glavni unijeti neki smisao u cijelu priču. Na žalost, lik Emme toliko je bezvezan, plošan, sterilan i loše okarakteriziran da mi i dalje nije jasno zašto bi se Kutcherov lik uopće u nju zaljubio (za seks mi je jasno). Jedini koji drže vodu zapravo su Adam, koji u moru sveopćeg kretenluka na površinu isplivava kao jedina normalna osoba s kojom čak i simpatiziraš te njegova kolegica Lucy (Lake Bell) koja, iako freaky i neprilagođena, ipak ima više karizme od Emme pa pred kraj baš priželjkuješ da s njom završi.

Ako bismo spojili tu paletu pretežito iritantnih likova s tipom humora za koji su ”zaduženi”, na kraju se ispostavlja da je njihova jedina funkcija ta da gledateljeva svaka druga pomisao, izgovorena ili ne, bude *facepalm* (po mogućnosti popraćeno odgovarajućom gestom) ili *fail* (gesta po izboru). Da na Facebooku postoji grupa o ovom filmu (zapravo postoji i ima 54.546 ”lajkova”; zaboga, ti ljudi kao da u životu nisu pogledali poštenu komediju), mogla bi se zvati nešto kao ”Onaj neugodni trenutak kad su svega dvije scene u komediji donekle smiješne”. Jer stvarno, možete si misliti kakav je ostatak filma ako kao najsmješnije scene mogu izdvojiti moment u kojem Natalie Portman izlijeće iza kauča urličući poput omanje gorile, pritom mašući bocom pive u ruci kojom naganja dvije ženske po Adamovu stanu i scenu u kojoj Adam Emmi snimi kompilaciju pjesama za slušati dok ima mengu (Even Flow, Red, Red Wine, Bleeding Love, Sunday, Bloody Sunday i slični naslovi).

Tragično mi je to da se većina humora svodi na spominjanje riječi penis i vagina što više puta, na što različitije načine i u što više ”komičnih” situacija. Film kao da su snimali nedojebani teenageri koji još ni sisu taknuli nisu, a vrhunac humora im je vic: ”E, znaš koji je pederski datum?” – ‘Koji?”– ”Prvi drugoga, hahaha, kužiš?” I baš je takvoj publici ovaj film i namijenjen.

Tako da moram zaključiti kako je jedini seks koji je meni u cijeloj toj priči valjao bio onaj u naslovu ispijenog koktela. Bez njega, ocjena je vrlo lako mogla biti još manja od ove bijede koju sam mu dala (kao, nisam zaspala i nisam izašla iz kina pa ajde, nije za 1 ili 2).

5 komentara za “Samo seks

  • Deni Zgonjanin says:

    Penis

  • Maxima says:

    Kako duhovita recenzija, svaka čast!
    Ismijala sam se i imam dojam da sam i ja bila u kinu (iako zbog Ashtona ne bih ni tri minute sjedila ispred ekrana, ni da mi plate) 😀

  • Sven Mikulec says:

    Odlična, vrlo zabavna recenzija. :)

  • Dijana Erakovic says:

    Bas tako, Koraljka, zakon. Ali uopce me ne iznenadjuje jer su te lagane romanticne komedije u pravilu lose s Ashtonom. Filmovi Guess Who (mislim da smo mi preveli Pogodi tko dolazi na veceru iz 2005.) i A lot like Love (ista godina s Amandom Peet) su na mojoj listi najbezveznijih filmova u tom zanru ikad. Zapravo, ima li Ashton ikoju komediju dobru a da izuzmemo serije, pogotovo Lude ’70.-te i Dude, Where’s My Car koja by the way nije romanticna?

  • Jelena Djurdjic says:

    zašto li je postalo ravno svetskom čudu snimiti staru dobru romantičnu komediju, o zašto li?!

    btw
    gledam upravo i trejler za novi Henksov film sa Juliom, deluje katastrofalno…

Leave a Reply

Your email address will not be published.