Samo ljubavnici preživljavaju (2013.)

Piše: Koraljka Suton

Only Lovers Left Alive u samom je startu obećavao puno – novi film kultnog redatelja Jima Jarmuscha vampirske tematike s Tildom Swinton i Tomom Hiddlestonom kao besmrtnim ljubavnicima u glavnim ulogama? Ako bismo navedene elemente probali svesti na zajednički nazivnik onda bi on svakako glasio: nekonvencionalno.

Adam i Eve (primijetimo “suptilnu” simboliku) muž su i žena koji su zajedno stoljećima, no žive odvojeno – on u ogromnoj kući u Detroitu gdje kao underground rock glazbenik operira iz sjene te skuplja stare i vrijedne instrumente, a ona u marokanskom gradu Tangeru, u kojem joj se svakodnevica sastoji od strastvenog gutanja knjiga. Blago depresivan i suicidalno nastrojen, Adam pati zbog sveopćeg kretenluka u svijetu, što nagna Eve da mu se pridruži u Americi, ostavljajući u Maroku zajedničkog besmrtnog prijatelja Marlowea (John Hurt). No idilu ponovno ujedinjenih ljubavnika narušit će dolazak Evine mlađe i razuzdanije sestre Ave (Mia Wasikowska)…

2

Naizgled nedogađajan, spor i melankoličan poput svog glavnog junaka, Only Lovers Left Alive punokrvna je poslastica za sve koji u masi brzih i nabrijanih filmova tragaju za ostvarenjem koje neće biti cijepljeno od mogućnosti da gledatelju ponudi – tišinu. Tišinu u ovom slučaju toliko gustu i punu da odzvanja cijelim raznobojnim, višestoljetnim postojanjem naših protagonista. Jarmusch nas svojom režijom, upotrebom glazbe i maksimalnim korištenjem divne neverbalne međuigre Hiddlestona i Swintonice, tijekom koje se njih dvoje samo osjećaju i osluškuju međusobno te time i nama kao trećem igraču omogućuju da osjetimo njih, poziva da na dva sata uronimo u mikrokozmos dvaju bića kojima se, da citiram svoga prijatelja, ”nikuda ne žuri”. Rezultat je taj da vanjski tempo samog filma odražava unutarnji tempo likova, a upravo to suglasje čini Only Lovers Left Alive pravim filmom atmosfere.

Kao da sve navedeno nije samo po sebi dovoljno, Jarmuschov uradak osvaja i činjenicom da ne prostituira vampirizam. Mitologija koja stoji iza njegovih vampira ovdje nije sama sebi svrhom, niti služi kako bi curice opetovano pomahnitale za tim konceptom i priželjkivale da ih neki novi Edward Kulen (u ovom slučaju emo Hiddleston) gricne usred noći i time pretvori u svoje besmrtne nevjeste. Baš suprotno, redatelju je vampirska mitologija ovdje samo sredstvo za postizanje većeg cilja. Ona mu omogućuje prikaz pogleda na čovječanstvo iz perspektive nekoga tko je ”oduvijek tu” i tko je zajedno s ljudskom rasom prošao kroz sve mijene, time uvijek iznova svjedočeći ponavljanju jedno te istih destruktivnih obrazaca ponašanja i življenja. Ta naša potreba za (auto)destrukcijom jako je poetično naglašena u vidu nevoljkosti glavnih junaka da piju našu krv koja je većinom ”zagađena” (alkoholom, nezdravom hranom, brojnim ilegalnim supstancama) i time za njih praktički otrovana, zbog čega moraju pribjegavati podmićivanju liječnika koji će im nabavljati rijetku ”čistu robu”.

1

Uspjeli prikaz postojanja spomenute šire perspektive, kao i abnormalne količine znanja i iskustva koje su likovi akumulirali tokom stoljeća, omogućuju nam da filmske krvopije doživimo drevnima (napokon!), ali ujedno daju Jarmuschovim vampirima za pravo da nas ljude nazivaju zombijima, dok su oni ti koji konzumiranjem i stvaranjem umjetnosti slave sve što je lijepo i vrijedno, radeći time na očuvanju naše kulture. Tu kao naručena dolazi njihova dugovječnost koja je i omogućila Adamu da, recimo, napiše gudački kvartet za Schuberta ili pak partija s Byronom, kojeg naziva elitističkom pizdom. A kao šlag na torti redateljeve igre našom poviješću (tj. poviješću naše umjetnosti) tu je Marlowe, za kojeg se na samom početku ispostavi da je u biti engleski dramatičar i pjesnik Christopher Marlowe, kojem Jarmusch kao teoretičar zavjere sa zadovoljstvom pripisuje brojna Shakespeareova djela (”Da sam barem upoznao Adama prije nego što sam napisao Hamleta”).

Stoga, ako se odlučite na upuštanje u avanturu s Jarmuschovim najnovijim (a zapravo najstarijim) junacima, znajte na što pristajete. Time sebi dajete dozvolu da si utišate buku u glavi i da na dva sata postanete dijelom jednog malog odsječka vremena koji će se vama možda činiti kao vječnost, ali za Adama i Eve samo je sočna i bogata milisekunda u vlastitoj egzistenciji.

10 komentara za “Samo ljubavnici preživljavaju (2013.)

  • jelena says:

    totalno su mi pomešana osećanja. s jedne strane kako vreme prolazi sećanja na film su mi lepša i msm nezaboravna, mnogo mi se dopala atmosfera – kadriranje, jimova muzika, scenografija, kraj. s druge strane zaista sam očekivala bolji film, i totalno mi čudno da sam na istom kao i pre odgledanog a onda opet nije da mi i to toliko smeta. njegova je možda sreća što danas skoro niko ovako ni ne snima i onda šta, volimo ga i više nego što treba

  • Marcus says:

    atmosfera je sjajna i liči na tipičnog jarmusha, muzika, scenografija i lokacije su savršeno upakovani. tema je intrigantna (ili bolje, teme su intrigantne), način razrade inovativan. šta ti je tačno falilo za bolji film?

  • jelena says:

    ma njegov senzibilitet, manir je odredio film pre nego je i počeo, msm znalo se kako će snimiti i voala, totalno predvidivo. meni je i ovako mnogo prijao i svideo mi se, ali imam osećaj tapkanja u mestu

  • Marcus says:

    razumem te. jarmush je autor sa jakim potpisom. ovde mi je potpuno na mestu, nije me iznenadio, nisam ni očekivao iznenađenje. izgleda da je autor pronašao neki svoj manir, a ko bi mu zamerio. nije mlad da se traži.

  • jelena says:

    njegov potpis je meni uvek na mestu

  • Gjuro says:

    Inače nemam strpljenja za spore filmove i nisam neki Jarmuschev fan, ali ovo me totalno uvuklo, takoreći vampirski hipnotiziralo. Atmosfera, glumci i iznad svega glazba. Jedino mi je lik Wasikowske totalno suvišan u cijeloj priči. Koraljki svaka čast na savršenoj recenziji.

  • Stefan says:

    Jel se meni cini ili vi u tekstu vredjate film, Queen od Damned, mozete da serete do sutra to je vrhunski film, kao i ovaj.
    I posebni su na svoj nacin, zato ne kritikij nesto za sa nisi strucan.

  • Koraljka Suton says:

    Stefane, ne. Vrijeđam Twilight serijal. Gdje si vidio referencu na Queen of the Damned?

  • jelena says:

    “…činjenicom da ne prostituira vampirizam. Mitologija koja stoji iza njegovih vampira ovdje nije sama sebi svrhom…” jasna prozivka, meni je iz aviona bilo jasno da si se ustremila na QotD. u četvrtom pasusu čitanjem prvih slova svakog reda dobija se “akasha die”!?

    Queen of the Damned, zovite me od danas

  • Stefan says:

    Niko nije spomenuo tebe, i vase komentare, nego sam opis filma.
    Jelena, ne pravi se pamtna kad se iz aviona vidi da nisi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.