SALT

Piše: Vanja

SALT (2010)

Režija: Phillip Noyce

Glume: Angelina Jolie, Liev Schreiber, August Diehl

Ocjena: 6

“My name is Vassily Orlov. Today, a Russian agent will travel to New York city to kill the President. This agent is KA-12.” (mwahahahaha)

Intro

Phillipa Noycea pamtim po davnim ostvarenjima, u stilu “Slivera” iz 1993.g, nakon kojeg su na red došli interesantni “Svetac” i rekla bih, nedovoljno cijenjen a vrlo dobar “Sakupljač kostiju” iz 1999.g. Samu Angelinu Jolie znamo svi – po svemu i svačemu, te valjda nema smisla, tj. ja sam dobroga srca, pa vas neću udaviti.

Kako (uvjetno) ljepšoj polovici već etabliranog “Brangelina” dueta često treba adrenaliski shot,  nije neobično poslije emocijama nabijenog ”Changelinga” u režiji velikoga Clintwooda, ponovno je vidjeti u akcijskoj brijačini. Točno znamo što će nam Angelina s ekipom prirediti, te da nećemo ostati prikraćeni za 99 minuta jurnjave automobilima, bacanja s mostova i akrobacija, na kojima bi joj pozavidio i “Spiderman”, a način na koji zna baciti nož postidio bi čak i Daniela D. Lewisa u “Bandama New Yorka”.

O filmu

Kao, Hladni rat je neka bliža prapovijest, no čini se da je još uvijek atraktivno raditi špijunsko-avanturističke trilere koji pokrivaju to razdoblje. Osobno sam mišljenja sam da se treba potruditi i uraditi negledljiv film ovakve tematike. Prijatno iznenađena masom zapleta, sretna svaki put kad shvatim da ih nisam predvidjela, moram reći kako je redatelj uspio lansirati još jednu opaku i u njenom stilu, vrhunski odrađenu predstavu. Nećemo sad pričati o tome, kao su filmovi čija je zvijezda, zvjezdani zbog njenog dekoltea, ljubavi prema miru u svijetu i slično, jer nisu, a nisu jer ih dobro odradi. Možemo reći da je još jednom dala sve od sebe u ulozi, koja na momente podsjeća na kombinaciju originalne “Nikite” (“Le Femme Nikita”, Luc Besson, 1990.g.) a na momente je – “Bourne sa sisama”, pročitah negdje pa mi se svidjelo. Možda nije na odmet dodati kako je autor scenarija Kurt Wimmer, prilično omiljen poslije “Equilibrium”-a iz 2002.

Sa sisama ili sa bez, u određenim scenama je bez pripadajućih joj i prepoznatljivih atributa, k’o pravi špija koji se kameleonski prilagođava okolnostima i okolišima.

Zvanični trailer (napomena, može vam pojasniti film ranije no što želite :) )

http://www.imdb.com/video/imdb/vi1236141849/

Zove se Evelyn Salt (i da, zato film nije preveden a baš sam se pitala kakve će veze sad sol imati sa svim tim), CIA joj je matična kuća, obučena u jezicima, golorukim borbama, inovativnim rješenjima i metodama prerušavanja, dostojnim Vala Kilmera u “Svecu”. Dobro, ne baš toliko i ne baš tako mnogo puta. No… zbog određenih stvari završava zatočena u Sjevernoj Koreji (ovo nije spojler, tako počinje film), suprug Mike diže nebo i zemlju da ju izvuče (August Diehl, sjetit ćete se promućurnog SS časnika iz podruma u “Nemilosrdnim gadovima”, bojnika Hellstroma). On inače nema tu veze ni s čim osobito, osim što skuplja pauke i neki je arahno..nešto, kako se već zovu ljudi koji se proučavanjem tih čupavih užasa bave.

Film je sniman onako, kako je najlakše zainteresirati glumca (retrospektivno… pa do kraja ne znamo koliko Mark zna o Evelyn, a mi o njemu). Svejedno, uloga mu je relativno sporedna, Evelyn tu rula. Po ispitivanju ruskoga prebjega, Salt je prisiljena bježati pred suradnicima, koristeći zbilja ingeniozne metode, zbog čega me i podsjetila na “Nikitu”. Za što sve može poslužiti aparat za gašenje požara, eee…

Naime, narečeni prebjeg tu napriča kojekakvih priča, (u slušalice ostalih joj kolega špijuna) ‘ladno je obavjestivši kako je ona zapravo ruska krtica, davno obučena u Moskvi pa ubačena u SAD. (Ni ovo nije spojler, to je sve u prvih 10 minuta filma). Čujte, ne može CIA sad dozvoliti ni 1% šanse da im ona utekne, ma kako znali da nije ono, što ovaj veli da je? Tu Salt kreće s akrobancijama (nije tipkarska pogreška, namjerno sam tako napisala), inovacijama, maškeradama, cijelo vrijeme imajući svoje asove u rukavu, ne samo u prednjem dijelu košulje. A i oni će se otkriti točno kad treba. Mislim, nije sve tu tek tako, ima nekog reda u tom filmu.

Davna urota s današnjim ciljem – destabilizacije SAD-a  (kako deprimirajuće svježe…), predstavlja se kroz neku vrstu kampa za obuku, u kojem okupiše masu siročadi, što prave, što “namjerne” (ono kad im “nestanu” roditelje, reda radi). Kako li se zvaše onaj nikad dokazani (kamp), iz “Prometejeve zavjere”, R. Ludluma? Nalijepiš rodni list na čelo, pa se sjetiš… e pa neki takav. Digresija, da.

Nezadovoljni novim poretkom u Mother Russia, stari, istinski sinovi ove veeelike zemlje lansiraju masu djece-beskućnika, koje udomljavaju američke obitelji (malo labavo u ovom dijelu no, eto), koji će, u klasičnom SAD-SSSR stilu čekati “svoj” trenutak, iznimno maštovito nazvan “Dan X”. (A čujte, pročitah i da se igrica tog imena i tematike lansira). “Ikseri” imaju čekati godinama, čak i dulje, pa na poziv poput psa veselo aportirati, ubijajući američke a bome i pokojeg ruskog dužnosnika, što bi imalo rezultirati neredima u obje zemlje te krajem valjda dovesti i do konačne crvenobojne pobjede nad svime i svačime. Tu imamo malo čudnog skrbnika svih tih siročića, koji mu zaluđeno ljube ruku i čekaju dan “kad će im se javiti”. Klinci su ili drogirani ili mozgosaprani,  sudeći po beskrajnoj ljubavi ili bolje reći, odanosti prema tovarišu Orlovu, koji je onako malo lud. Da, to je onaj s početka priče ali ni to vam neće pokvariti ništa.
I tako, u ubjeđenju kako će njegova vojska siročića obnoviti (blago/ne/)stanje Hladnoga rata, tovariš Vassily provlači ovu pomalo nerazrađenu ideju (nije baš jasno otkud Salt osvanu u SAD-u, tko ju je odgojio i tako to, ali nije Vassily jadan za to kriv). Unatoč nesavršenostima, film ovakve tematike malo odmori od kletih američko-iračkih kombinacija.
U momentu kad Salt (valjda) istinski otkriva što je i tko je (a je li, fakat?), počinje nekoliko zapleta, koji se dosta brzo smjenjuju, te drže gledatelja pristojno budnim, sve do kraja. Koji je … još viđe budan.

No, mastermind urote, istinska, savršeno ukopana i prilagođena krtica… ah, ja se zanijela, pa mogla bih i kraj ispričati?  Scenarij će lijepo zavrtjeti rulet špijuna, u svijetu u kojem nitko nije onaj, za kojeg se predstavlja. A u momentima, u kojima je sve moguće, zapravo ništa više nije ni bitno.

Angelina, pravedno ili ne nazvana “žderačicom muškaraca”, u svim je svojim dobrim izdanjima – a film je sigurno dovoljno interesantan da ubijete jednu večer u kinu ili pred ekranom.

Leave a Reply

Your email address will not be published.