Rock zauvijek (Rock of Ages)

Piše: Nenad Vujaklija

Rock zauvijek (Rock of Ages, 2012., 123 min.)

Redatelj: Adam Shankman

Scenarij: Justin Theorux, Chris D’Arienzo, Allan Loeb

Glume: Julianne Hough, Diego Boneta, Tom Cruise, Alec Baldwin, Russell Brand

Ocjena: 8/10

 

Adam Shankman, hvala ti na ovome filmu. U ovo vrijeme hip hopa, elektronske glazbe i cajkama zaraženog okruženja gdje živim, mojim napaćenim ušima priuštio si odmor od svega toga i pružio pravu rock poslasticu. Ovaj film snimljen je za nas koji još uvijek pamtimo vremena kada su električna gitara i bubnjevi bili najseksi instrumenti, za ljude koji pamte Kulušić, za ljude koji su utorkom bili u Saloonu, za sve one koji i dan danas vrlo rado poslušaju stare dobre rock hitove osamdesetih.

Film je snimljen prema istoimenom brodvejskom mjuziklu iz 2006. za koji je zaslužan Chris D’Arienzo pa je bilo logično zaposliti ga i na ekranizaciji tog mjuzikla, a ono što je svakako vrijedno spomena jest pjevanje u filmu. Pogled na glumačku ekipu sugerirao je da će biti potrebne mnoge akrobacije kako bi neki od njih propjevali i zvučali donekle uvjerljivo, ali svi pjevaju – pa i Tom Cruise – i to poprilično uvjerljivo.

U najavama filma razbacivalo se imenima ljudi koji bi mogli biti uključeni u ovaj projekt te su se tu našle, primjerice, Anne Hathaway, Gwyneth Paltrow i Taylor Swift, ali ta imena ostala su puko nagađanje i dok bi se Gwyneth Paltrow, koja iza sebe ima već nekoliko uloga gdje je pokazala svoju pjevačku sposobnost (Duets, Country Strong, Glee), te Taylor Swift, koja u prvom redu i jest pjevačica, sigurno dobro snašle u svojim ulogama, pomisao na Anne Hathaway mi je nezamisliva. Hvala Bogu, stoga, što su se na kraju odlučili za mladu Julianne Hough, koja me opet osvojila svojim plavim očima, a i pogled na njeno plesom formirano tijelo nije me ostavio ravnodušnim. Radujem se njenim novim ulogama.

Sam film poznata je priča o dvoje mladih ljudi među kojima se, tijekom potrage za ostvarenjem snova, rodi ljubav na prvi pogled. U isto vrijeme, međutim, jednako dominantno, isprepliće se priča o rock glazbi koja pokušava preživjeti sve napade od strane, kako to uglavnom biva, onih koji su prije bili najzagriženiji sljedbenici. Ulogu predvodnice u tim nastojanjima utjelovila je Catherine Zeta-Jones, nekad vjerna pratiteljica ultimativne rock zvijezde Staceeja Jaxx-a u kojeg se transformirao, sad već zasigurno možemo reći, svestrani Tom Cruise.

Gospodin Sven Mikulec u svojoj najavi ovog filma izrazio je zabrinutost: “Možda smo malo preskeptični, ali nekako nam se čini da sjediti sat i pol ispred ekrana i uživati u ovom audio-silovanju zvuči kao nemoguća misija. (Kužite? On je glumio tamo…) S druge strane, možda nas Cruise još jednom iznenadi, kao što je napravio u filmu Tropic Thunder.” I mogu reći da je uistinu iznenadio, a 123 minute ovog filma proletjelo je u trenu i nakon 60-minutnog koncerta ukomponiranog u isti, nakon mojeg davanja ritma nogom tijekom barem polovice filma, nakon želje da zapjevam usred kina, na kraju sam osim osmijeha želio još. Stari dobri rock hitovi izmjenjivali su se kao na traci, neki od njih u dobro aranžiranim mash upovima (mlađi koji su pratili popularnu teen seriju Glee možda će biti bolje upoznati s terminom nego neke starije osobe, kako god – radi se o dvije ili više pjesama spojenih u jednu) i iako je sve to zaslađeno nenametljivim humorom, ipak je glazba ovdje uvjerljivo na prvom mjestu.

Usprkos činjenici da uvijek postoji strah da će jedna glumačka veličina pojesti film, kao u ovom slučaju Tom Cruise, to se ipak nije dogodilo i mogu reći da se dvije relativno nepoznate mlade osobe, Julianne Hough i  Diego Boneta, odlično nose i nisu neprimjetni, dapače odrađuju svoj dio vrlo korektno, a pogotovo dominiraju glazbenim dionicama. Što više razmišljam o Julianne, ne mogu se oteti dojmu da je odlična u svemu čega se dotakne – plesno i pjevački je obrazovana, a ni dobra joj gluma očito nije strana. Mislim da mi ona polako postaje jedna od najdražih mladih osoba u Hollywoodu. Osim Mary J. Blige, kojoj pjevanje sigurno nije predstavljalo problem, svakako valja istaknuti i Malin Akerman, a u filmu se još pojavljuje i Alec Baldwin kao vlasnik popularnog rock kluba The Bourbon Room, koji u jednom trenu filma sa svojim partnerom Russell Brandom ima otkrivenje kako se ustvari privlače. Kako ovaj film u opisu i jest komedija, moram reći da je upravo Russell Brand najkomičniji lik u filmu i naravno Tomov ljubimac Hey Man, izdresirani majmun.

Kad sve zbrojim, uživao sam, zabavio se, naslušao se odlične rock glazbe osamdesetih, a ovaj mi je film poslužio kao vremenski stroj da me vrati u mladost, u vrijeme kad su naši glazbeni idoli bili Bon Jovi, Guns N’Roses, Aerosmith i drugi. Nažalost, nakon dva prebrzo prošla sata morao sam se vratiti u sadašnjost, gdje su današnjim klincima idoli Bieber i slični nusprodukti velikih produkcijskih kuća. Pomalo žaleći tu neupućenu mlađariju i njihove izvitoperene glazbene ukuse, istovremeno apeliram na vas – pogledajte film, ne dopustite rocku da umre.

Hoće li ovaj mjuzikl postati velik kao Ples na kiši ili Amerikanac u Parizu? Nikada, ali svaka osoba koja je ikada voljela rock, barem malo, ne bi trebala ostati ravnodušna na ovaj uradak. Prije gledanja pomirite se s tim da nećete uživati u nekim dubokoumnim dijalozima, ali uši će vam zato doživjeti orgazam. ROCK lives forever.

Ovdje možete naručiti povoljno DVD izdanje, ili  Blu-Ray verziju s bogatim glazbenim dodacima.

6 komentara za “Rock zauvijek (Rock of Ages)

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Hmm, ne znam, ja sam očekivao da će film biti za rock ono što je Moje pjesme moji snovi bio za zelene brežuljke, al nekako mi je, ne znam, zbrkano dosta. Cijeli taj rock dio, oko Stacee Jaxxa i Bourbon Rooma, da su ga malo doradili, mogo je sam stajat, dok je ona ljubavna priča bila totalno off, baš onako tipična za takve filmove. Malo me razočarao, možda bi ga trebo još jednom pogledat, ma budem sigurno, al baš sam nekako očekivao više, iako, da, u moru hip hop, breakdance filmova, ovaj je pravo osvježenje, ma i da rade loše rock filmove, kolko i hip hop filmove, nebi se žalio, al soundtrack je super.

  • Anonymous says:

    kao veliki obožavatelj rocka i filmova tvrdim da ovaj film vrijedi pogledati samo zbog Cruisa i njegovog zapanjujuće dobrog glasa, ali izbor pjesama je ok i da su malo bolje izvedene film bi bio vrlo solidan bez obzira na katastrofalnu lošu priču. uz to Alec Baldwin je jako smješan s dugom kosom 😀

  • Anonymous says:

    nepostojeća očekivanja od ovog filma će ga na kraju učiniti gledljivim. inače, En Hatavej nema šta ne zna, naviknite se na to

  • Anonymous says:

    Zašto među glumcima piše Andie MacDowell?

  • Sven Mikulec says:

    Naša pogreška, potkralo se. :)

  • Nomad says:

    Hm, hm, Aerosmith su legende, Gunsi su bili vrlo dobri, ali Bon Jovi…možda Blase of Glory. Pravi rock je ipak bio 60-ih i 70-ih.

Leave a Reply

Your email address will not be published.