RoboCop (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Prije nego li su se autori domislili još dva nezanimljiva taglinea, izvorna formulacija s kojoj se film proklamirao glasila je „We’ve got the future under control“. Na ugodno iznenađenje, tagline je bio ironičan, što svakako ne bismo mogli zaključiti prema foršpanima i promotivnom materijalu!

Film, prema radnji smješten u blisku budućnost, započinje s refleksijom o nastavku američkog silovanja ljudskih prava pod izlikom sigurnosti. Umjesto da je Detroit ishodište radnje, sekvenca nas baca u Teheran i pokazuje nastavak američkog okupatorskog rata s Bliskim istokom, gdje sada na ulicama više nema američkih vojnika, već korporacijskih robota i droida koji pod strahovladom održavaju kvartove ‘mirnima’ i istrebljuju preostale pobunjenike. Istovremeno dok svjedočimo strahu stanovnika, novinari u studiju Novak Elementa prenose lažne stavove i stanja teheranskog naroda i naočigled floskulno podupiru razvoj nasilnog režima, čemu pridonose retoričke igre voditelja Pata Novaka (Samuel L. Jackson), plaćenog propagatora koji pokušava utjecati na odluke američkog Senata o zabrani upotreba droida umjesto policajaca na američkim ulicama, tržišta na koje se vlasnici droida – OmniCorp – pokušavaju probiti pod izlikom da ih zanima sigurnost građana.

4

Kako to zvuči? Zvuči kao savršeno precizna projekcija aktualnog stanja i budućih planova Googlea (posljednja kupnja je Boston Dynamics, tvrtka specijalizirana za izradu militarističkih robota, posljednja velika suradnja je Utah Data Center, budući nadzorni nukleus svijeta), američke vlade i američke vojske. Autori novog RoboCopa preskaču izvornik koji se u suštini bavio ljudskošću kroz revenge movie i smještaju Alexa Murphyja (solidni Joel Kinnaman) u gotovo sporednu ulogu u sistem koji je nemjerljivo veći od njega. Katalizator događaja i dalje je Murphyjevo istraživanje korupcije i mafije, što rezultira podmetnutom bombom, raskomadanim tijelom i klijentom za eksperimentalnu kiborgizaciju, ali u drugačijem ruhu.

Autori, s obzirom na ograničenja koja jeftini blockbuster remake mora imati, to čine prilično precizno: u dobro sročenim scenama s Novakom, on se koristi britkom eksploatacijskom retorikom – pandanom aktualnim govorima – da bi uvjeravao ne samo ljude unutar svijeta filma, već same gledatelje, u vrijednost OmniCorpova rada, sasvim oponirajući istini. Nadalje, centralni OmniCorp tim ne čine mafijaški nastrojeni odbori dvadesetorice kao u izvorniku, već petorice najobičnijih ljudi predvođenih izvrsnim Michaelom Keatonom kao simpatičnim vlasnikom Raymondom Sellarsom. Antagonističku stranu još čine vođa vojnog odjela Jackie Earle Haley (prosječan Mattox), glavna logističarka Jack Lewis (solidna Jennifer Ehle) i vođa marketinga Tom Pope (standardni Jay Baruchel), svi redom vjerodostojno utjelovljeni što izgledom, što glumom, a što dijalogom koji nije, doduše, pamtljiv, ali upravo pogađa mentalitet ljudi koji se nalazi iza moderne tvrtke. Nije to više ni ona podrapana priča o zločestim ljudima koji mare isključivo za profit – oni su takvo što transcendirali. Što rade, dio je posla. Time autori ponovno vrlo fino pogađaju kako načelno mlade generacije poslodavaca danas funkcioniraju.

1

Mimo izvornika, u priču uz Murphyija ulazi njegova žena Clara (solidna Abbie Cornish) i sin David (solidan John Paul Ruttan), pa nam je omogućeno pratiti kako korporativni sistem razmatra obiteljsku situaciju, a sporednu ulogu u drami – mnogo značajniju od protagonista – odigrava Dennett Norton (izvrsni Gary Oldman) u ulozi znanstvenika rasporenog između moralnog zakona u sebi i funkcije u tvrtki. Nadalje, preko Nortonove perspektive približeni su publici aktualna stvarna istraživanja i dosegnuća kibernetike koju tek čeka svjetla i profitabilna budućnost, dok preko jezgre OmniCorpa imamo priliku pratiti kako se, opet veoma vjerno, odnose prema državnom zakonu. U procesu u kojem konstruiraju Murphyija u RoboCopa i testiraju za terenske operacije, napisano je nekoliko izvrsnih dijaloških rasprava koje simuliraju danas standardan metoda razmišljanja zaposlenika tvrtke koja se oslanja pa psihološku eksploataciju. Murphy i njegova obitelj slučajna su žrtva neosobne igre keša, a on se tek uz manje uspjehe i, moglo bi se reći, dobrim dijelom pirovski, uspijeva iz konačnog sukoba izvući kao ‘pobjednik’.

Problem je u tome što ovom refleksijom zvuči bolje nego što je to u bitnome razvijeno filmom. Ovaj remake, doduše, ne izvlači iz slojevitosti izvornika teme i pegla ih u prazne plohe razbacane plićakom kao što to čine drugi takvi projekti, otprilike kao kada kupite bazen na napuhavanje jer ne možete na Jadran, a autori ne sakate sasvim vulgarno koncepte i poante izvornika kao što to čini ljubomorni klinac koji isto želi crtati čudovišta i steći slavu kao njegov talentirani prijatelj iz razreda, ali još uvijek apsolutno nemaju pojma kako uzdići materijal i bacaju film u žanrove s kojim imaju marginalne veze. Film se od svojih koordinata odbija kao loptica u trošnom fliperu pri ‘Starim lavovima’, čiji je vlasnik prije zatvaranja opstao isključivo zato jer je noću od HŽ-a krao naftu i preprodavao ujutro pijancima na odlasku. Akcijski film? Oh, svakako, se dvije nepregledne akcijske scene propucavanja prozora mogu tako definirati film. Krimić, triler? Svakako, ako je korupcijska afera na razini seoskog vrtića, koji vode kartonske siluete, dovoljno ozbiljan materijal za film.

3

Rezultat je, eto, da film bez imalo srca ili krvnog takta juri od ‘kontrolne točke do kontrolne točke’ scenarističke sheme (ako je ima?) kao na reli utrci u Švedskoj i zaboravlja sve što se između prethodne dvije točke dogodilo zbog novog zavoja ispred. Sekvence filma pomalo su neusklađenog vremena i prostora, bez šire perspektive koja bi obgrlila ukupnost, otprilike kao kada agent za nekretnine zapričava osobu i vodi je od jedne prazne sobe do druge, tumačeći bogatstvo povoljne kuće, a povoljne s razlogom. Tehnički gledano faktor kamere i umjetničkog izričaja instrumentaliziran je za potrebe priče, dok montaža, dakle, podbacuje. Animacija, pak, zaostaje s obzirom na današnje vrijeme. Primjerice, dok RoboCop trči, očigledno je animiran.

Simbolički gledano, kao objedinjujući motiv nedorečenosti, rekao bih da je najbolji primjer za neopreznost upravljanja aspektima filma upravo nezgrapnost kojom su ubacili izvornu glazbenu temu RoboCopa u film – u kratkom zatamnjenom kadru na kojem se pojavljuje -R O B O C O P- čujemo pod pultom flaširanu varijantu i ona je potom napuštena do kraja filma. Tako i sami likovi moraju brže-bolje prolaziti kroz situacije potrebne da film simulira izvornika, a hrpetina racionalnih pitanja i motiva – što iz perspektive likova, što iz perspektive gledatelja – ostaju u prašini. Tek ovdje i ondje dogodi se konstruktivan trenutak, poput susreta Murphyja sa sinom nakon reparacije, u kojem vidimo iskru potencijala, koja je začeta dobro i poticajno, ali ispari u rusvaju scena.

2

Ne znam, ali vjerujem da su autori izvorno htjeli više od onoga što su dobili. Pretpostavljam da se i to događa. Procjenjujem da je RoboCop bio iskreno nastojanje da se bude više od nepotrebnog remakea, ali ćete ga svejedno zaboraviti za deset minuta. Stoga, mada bi mu draga srca dao nešto višu zaključnu ocjenu, ne mogu se oteti dojmu da time subjektiviziram djelo samo zato jer mi se sviđa novi pripovjedni diskurs. U dubini duše ipak nikome ne bih preporučio odlazak u kino, ma kako trenutna konkurencija filmova bila grozna, a potreba za dopom velikog platna snažna.

11 komentara za “RoboCop (2014.)

  • Mato Gricković says:

    Jebate, koja terminologija. Preseravanje na stotu. (y)

  • Mario says:

    Film je trenutno najlošiji film godine. Film je loš, dosadan, naporan u kratko bez veze. Glavni glumac -neuvjerljiv. 3/10 i ta je trojka samo zbog G. Oldmana.

  • DS says:

    Joj sto je Oldman bio dobar. Kako se samo covjeku da i na pizdarijama biti sedam koplja bolji?

    Nista nije losije od Legend of Hercules, to je gotova stvar. 😀

  • Jebedo says:

    Nije mi jasno zašto toliko loše kritike ovom filmu… Dostojan remake. Da malo je “upozorio” na probleme današnjeg i sutrašnjeg društva. Ništa pretjerano. Mislim da ljudi previše očekuju remake u stilu Batmana. Ozbiljno i mračno, a ovo je više u stilu Burtonovskog Batmana(manje ozbiljno). Ako ste fan SF, akcije i starog Robocoba definitivno za pogledat. Za odfurati klinca u kino ili osjetiti malo nostalgije za mlađim danima.

  • jelena says:

    o <3 padilhi <3 ni reči, pa kako tako?

    čekajući da u srbistan dođe mogu samo da kažem da ću ga krajnje "sujektivizirati"

  • jelena says:

    *suBjektivizirati

  • Marcus says:

    ajoj, doći će to u delta city / ušće. međutim, malo sam skeptičan prema šansama latinoameričkih autora da se izbore za slobodu u hollywoodu ili TV industriji.
    primer: http://www.imdb.com/name/nm0002728/?ref_=tt_ov_dr

  • Martan says:

    Tko voli S.F.žanr kao ja film će legnut samo tako.
    Pogotovo jer se odmiče od Verhovenove originalne verzije.
    Sa 30 milja dolara sklepali su sasvim dobru S.F. akcijsku triler dramu. Da svi tižanrovi su zastupljeni u filmu i upravo to ga je možda koštalo bolje ocjene.
    Moja ocjena: 6.5

  • DS says:

    100 milijuna je bio budžet najmanje (box office mojo, wiki, imdb), dakle apsurdna cifra za ono što film ima u sebi.

  • Marko says:

    Mozda bi ,,Tesna koza,, ili ,,Zikina dinastija,, za nekog bila bolja pa dok je ne bude tko zeli nrk ode na Brenin koncert u Krnjak. Kako zvucno ime mjesta

  • Sven -AK 47 says:

    Ne pricajte gluposti film je SF i kao takav ima svoju publiku. Glazba,efekti,scena 40% ok, tko voli nek gleda

Leave a Reply

Your email address will not be published.