Robin Hood

Piše: Matej Lovrić

Robin Hood (2010.)

Režija: Ridley Scott

Glume: Russell Crowe, Cate Blanchett, Max von Sydow, William Hurt, Mark Strong, Oscar Isaac

Ocjena: 7/10

Engleski majstor Ridley Scott, bez ikakve dileme, jedno je od najvećih redateljskih imena današnjice, a nećemo pretjerivati ako kažemo i – u povijesti filmske umjetnosti. Velikan koji nas je počastio sjajnim Alienom, kultnim Blade Runnerom, intrigantnim Black Rainom, ali i zadržao kvalitetu kroz cijelu svoju karijeru (u zadnjih 10-ak godina: Gladiator, Black Hawk Down, Body of Lies kao najkvalitetniji primjeri), mora izazvati ogromnu pozornost kad god odluči sjesti u tu stolicu koja mu tako pristaje. Scott nikad nije imao određeno, suženo tematsko polje kojemu bi se maksimalno posvetio, nego je tumarao SF-om, horrorom, povijesnim ili ratnim spektaklom, političkim ili akcijskim trilerom, itd. Ono jedino što se ponavlja u zadnje vrijeme jest forsiranje, a dobrim dijelom i stvaranje karijere  Russella Crowea (nakon Gladiatora, još i  A Good Year, Body of Lies te American Gangster), koji se svakako istaknuo kao iznimno kvalitetan i polivalentan glumac, koliki god redneck u odnosima s javnošću ponekad bio. Prilikom čitanja raznih novosti o novoj adaptaciji jedne od napoznatijih britanskih legendi, saznali smo i kako će ostatak casta biti vrlo jak, s nagrađivanom Cate Blanchett, pomalo posrnulim, ali uvijek zanimljivim Williamom Hurtom, velikim potencijalom Markom Strongom i legendarnim, nenadmašnim Maxom von Sydowom. Saznali smo i kako će priča i radnja biti nešto ekstravagantniji od klasičnih i očekivanih, što je svakako pohvalno, a imali smo pravo očekivati i nemilosrdno Ridleyjevo kritiziranje svega što mu smeta u povijesti ljudskih sukoba, što je tako zorno demonstrirao u Black Hawk Downu ili, još intenzivnije, u Kingdom of Heaven (svakako bacite pogled na director’s cut). Dakle, temelji za hit su stvoreni, no je li Robin obična povijesna razbibriga ili nudi profinjenost i dubinu, iščezlu u gotovo svemu visokobudžetnom?

Priča, uistinu drukčija od, recimo, ranih 90-ih i Kevina Costnera, u početku prati povratak kući Richarda Lionhearta (Danny Houston), engleskog kralja i jednog od celebrityja u Prvom križarskom ratu. Umjesto opuštanja nakon klanja s muslimanima, Richard odlučuje napasti pokoju francusku utvrdu kako bi ojačao jadno stanje engleske državne blagajne. Jedan od sukoba biva i njegov zadnji, a situaciju dodatno pogorša vitez Godfrey (Strong), izdajnik koji radi za Francuze te u zasjedi pobije bivšu kraljevu osobnu stražu. Tada na scenu stupa Robin Longstride, dezerter iz vojske pokojnog kralja, koji (s nekoliko poznatih likova poput Little Johna ili Willa Scarleta) strijelama upokoji ili rastjera nasilnike, ali i preuzme identitet Roberta od Loxleyja, jednog od ubijenih vitezova i čuvara kraljeve krune. Vrativši se u Englesku, Robin odlazi do posjeda Loxleyjevih, gdje upozna Robertovu udovicu Marion (Blanchett) i oca Waltera (von Sydow), dok se novookrunjeni Ivan Bez Zemlje (Oscar Isaac), na Godfreyjev (kojeg je naivni Ivan uzeo u službu savjetnika) nagovor, sprema, na vrlo okrutan način, objasniti potrebu za podizanjem poreza velikašima sa sjevera. Filip, francuski kralj, vidjevši kako je Godfrey napravio svoje i doveo Englesku na rub rasula i građanskog rata, kreće u desant.

Ako bismo morali izdvojiti jednu stvar koju kod ovog filma moramo pohvaliti, to bi svakako bila dinamična, intrigantna radnja. Na stranu ostali elementi, koje ćemo uskoro analizirati. Dakle, Scott je uspio unijeti neke nove elemente u pomalo izlizanu priču i stvoriti čvrstu, vjerodostojnu fabulu, koja je napeta i zanimljiva cijelim tijekom svog razvoja i koja ni u jednom trenutku neće djelovati rastegnuto, suvišno ili dosadno. Pate li zbog toga glumački nastupi i razvoj likova? Nažalost, da, osobito ovo drugo. Unatoč vrlo čestoj akciji, mnogim većim i manjim bitkama i odličnoj režiji, kod našeg Robina dubine nema. Da, sjedit ćete na rubu stolca. Da, zabavit ćete se. Da, zaboravit ćete na većinu toga za vrijeme end creditsa. Glumački nastupi su dobri, likovi su prosječni i poprilično mi je žao što ne mogu reći mnogo više od toga i koristiti neke kompliciranije izraze. Crowe uistinu nije pokazao bogznašto (i, da, naglasak ima neki irski štih) te glavni lik ne donosi neku pamtljivost. Cate Blanchett je korektno odradila muževnu, ponosnu Marion i često, u zajedničkim scenama, djeluje koncentriranije od svoje australske polovice. William Hurt ne dobija mnogo prostora i vjerujem da je tu zbog običnog jačanja casta, dok sam za kraj ostavio dvojicu koji su, iz poprilično siromašnog scenarija, izvukli dosta zahvaljujući vlastitom talentu i zalaganju. Sjajni Mark Strong uistinu je jedan od najkarizmatičnijih glumaca današnjice, a možemo osjećati i neku nostalgiju kad se sjetimo njegove fenomenalne uloge u nemjerljivo boljem i razrađenijem Body of Lies. Max von Sydow pripada onoj staroj, iskusnoj školi umjetnika, kojemu je dovoljno samo se pojaviti u sceni kako bi očitao lekciju mladim kvazizvijezdama. Unatoč njima, odnosi između likova su slabi i nevjerodostojni, a karakteri vrlo površni. Iskreno, nadam se da Crowe, koji je najviše razočarao nastupom, poprilično udaljenim od provjerenih mogućnosti, neće krenuti putem karakterno sličnog Christiana Balea, čiji zadnji, komično isprazni nastupi već stvaraju neku bojazan. Vjerujem kako je Crowe pretalentiran za takvo što, no bojim se gubitka glumca njegovog kalibra, jer je mediokriteta jednostavno previše.

Blještav i dinamičan na prvi pogled, Scottov Robin Hood je, ponajviše, zabavni blockbuster. Jedino što ga, realno, od neinteligencije običnog ljetnog hitića izdvaja (osim izlaska u svibnju) jest redateljski talent njegovog autora, koji je ipak dovoljno profinjen da bi izbjegao kolutanje očima, ali i premalo, u ovom slučaju, predan radu kako bi nas zadivio. Čemu film svakih godinu-dvije? Iskreno, već sam i sam sebi dosadan s korištenjem izraza poput „solidno“ i „bez istaknutih mana“. Uz te izraze uvijek ide i neizbježni „bez konkretnog rizika“ ili „bez mašte, bez bravure“. Bez okusa i mirisa. Ponavljam, Ridley  Scott je prevelik i prepametan kako bismo ga ikad popljuvali, no on sam bi nas trebao shvatiti ozbiljnije i sjetiti se kako publika doista očekuje novi Blade Runner ili barem Thelmu i Louise, kvragu. Rizik je ono što umjetnost čini umjetnošću, a ziheraštvo samo stvara komfornu rezignaciju. Čak je i spomenuta društvena kritika nekako razvodnjena i vidi se samo u tragovima, što se savršeno uklapa u „samo da se ne zamjerim ili da ne pogriješim“ imidž suvremenog redatelja. Ako je Ridley Scott postao Michael Bay s mozgom i europskim odgojem, možda već, s neskrivenim užasom, mogu zaključiti kojim ću izrazima opisati prequel Aliena.

Engleski majstor Ridley Scott je, bez ikakve dileme, jedno od najvećih redateljskih imena današnjice, a nećemo pretjerivati ako kažemo i – u povijesti filmske umjetnosti. Velikan koji nas je počastio sjajnim Alienom, kultnim Blade Runnerom, intrigantnim Black Rainom, ali i zadržao kvalitetu kroz cijelu svoju karijeru (u zadnjih 10-ak godina: Gladiator, Black Hawk Down, Body of Lies kao najkvalitetniji primjeri), mora izazvati ogromnu pozornost kad god odluči sjesti u tu stolicu koja mu tako pristaje. Scott nikad nije imao određeno, suženo tematsko polje kojemu bi se maksimalno posvetio, nego je tumarao SF-om, horrorom, povijesnim ili ratnim spektaklom, političkim ili akcijskim trilerom itd. . Ono jedino što se ponavlja u zadnje vrijeme jest forsiranje, a dobrim dijelom i stvaranje karijere Russella Crowea (nakon Gladiatora, još i A Good Year, Body of Lies te American Gangster), koji se svakako istaknuo kao iznimno kvalitetan i polivalentan glumac, koliki god redneck u odnosima s javnošću ponekad bio. Prilikom čitanja raznih novosti o novoj adaptaciji jedne od napoznatijih britanskih legendi, saznali smo i kako će ostatak casta biti vrlo jak, s nagrađivanom Cate Blanchett, pomalo posrnulim, ali uvijek zanimljivim Williamom Hurtom, velikim potencijalom Markom Strongom i legendarnim, nenadmašnim Maxom von Sydowom. Saznali smo i kako će priča i radnja biti nešto ekstravagantniji od klasičnih i očekivanih, što je svakako pohvalno, a imali smo pravo očekivati i nemilosrdno Ridleyjevo kritiziranje svega što mu smeta u povijesti ljudskih sukoba, što je tako zorno demonstrirao u Black Hawk Downu ili, još intenzivnije, u Kingdom of Heaven (svakako bacite pogled na director’s cut). Dakle, temelji za hit su stvoreni, no je li Robin obična povijesna razbibriga ili nudi profinjenost i dubinu, iščezlu u gotovo svemu visokobudžetnom?
Priča, uistinu drukčija od, recimo, ranih 90-ih i Kevina Costnera, u početku prati povratak kući Richarda Lionhearta (Danny Houston), engleskog kralja i jednog od celebrityja u Prvom križarskom ratu. Umjesto opuštanja nakon klanja s muslimanima, Richard odlučuje napasti pokoju francusku utvrdu kako bi ojačao jadno stanje engleske državne blagajne. Jedan od sukoba biva i njegov zadnji, a situaciju dodatno pogorša vitez Godfrey (Strong), izdajnik koji radi za Francuze te u zasjedi pobije bivšu kraljevu osobnu stražu. Tada na scenu stupa Robin Longstride, dezerter iz vojske pokojnog kralja, koji (s nekoliko poznatih likova poput Little Johna ili Willa Scarleta) strijelama upokoji ili rastjera nasilnike, ali i preuzme identitet Roberta od Loxleyja, jednog od ubijenih vitezova i čuvara kraljeve krune. Vrativši se u Englesku, Robin odlazi do posjeda Loxleyjevih, gdje upozna Robertovu udovicu Marion (Blanchett) i oca Waltera (von Sydow), dok se novookrunjeni Ivan Bez Zemlje (Oscar Isaac), na Godfreyjev (kojeg je naivni Ivan uzeo u službu savjetnika) nagovor, sprema, na vrlo okrutan način, objasniti potrebu za podizanjem poreza velikašima sa sjevera. Filip, francuski kralj, vidjevši kako je Godfrey napravio svoje i doveo Englesku na rub rasula i građanskog rata, kreće u desant.
Ako bismo morali izdvojiti jednu stvar koju kod ovog filma moramo pohvaliti, to bi svakako bila dinamična, intrigantna radnja. Na stranu ostali elementi, koje ćemo uskoro analizirati. Dakle, Scott je uspio unijeti neke nove elemente u pomalo izlizanu priču i stvoriti čvrstu, vjerodostojnu fabulu, koja je napeta i zanimljiva cijelim tijekom svog razvoja i koja ni u jednom trenutku neće djelovati rastegnuto, suvišno ili dosadno. Pate li zbog toga glumački nastupi i razvoj likova? Nažalost, da, osobito ovo drugo. Unatoč vrlo čestoj akciji, mnogim većim i manjim bitkama i odličnoj režiji, kod našeg Robina dubine nema. Da, sjedit ćete na rubu stolca. Da, zabavit ćete se. Da, zaboravit ćete na većinu toga za vrijeme end creditsa. Glumački nastupi su dobri, likovi su prosječni i poprilično mi je žao što ne mogu reći mnogo više od toga i koristiti neke kompliciranije izraze. Crowe uistinu nije pokazao bogznašto (i, da, naglasak ima neki irski štih) te glavni lik ne donosi neku pamtljivost. Cate Blanchett je korektno odradila muževnu, ponosnu Marion i često, u zajedničkim scenama, djeluje koncentriranije od svoje australske polovice. William Hurt ne dobija mnogo prostora i vjerujem da je tu zbog običnog jačanja casta, dok sam za kraj ostavio dvojicu koji su, iz poprilično siromašnog scenarija, izvukli dosta zahvaljujući vlastitom talentu i zalaganju. Sjajni Mark Strong uistinu je jedan od najkarizmatičnijih glumaca današnjice, a možemo osjećati i neku nostalgiju kad se sjetimo njegove fenomenalne uloge u nemjerljivo boljem i razrađenijem Body of Lies. Max von Sydow pripada onoj staroj, iskusnoj školi umjetnika, kojemu je dovoljno samo se pojaviti u sceni kako bi očitao lekciju mladim kvazizvijezdama. Unatoč njima, odnosi između likova su slabi i nevjerodostojni, a karakteri vrlo površni. Iskreno, nadam se da Crowe, koji je najviše razočarao nastupom, poprilično udaljenim od provjerenih mogućnosti, neće krenuti putem karakterno sličnog Christiana Balea, čiji zadnji, komično isprazni nastupi već stvaraju neku bojazan. Vjerujem kako je Crowe pretalentiran za takvo što, no bojim se gubitka glumca njegovog kalibra, jer je mediokriteta jednostavno previše.
Blještav i dinamičan na prvi pogled, Scottov Robin Hood je, ponajviše, zabavni blockbuster. Jedino što ga, realno, od neinteligencije običnog ljetnog hitića izdvaja (osim izlaska u svibnju) jest redateljski talent njegovog autora, koji je ipak dovoljno profinjen da bi izbjegao kolutanje očima, ali i premalo, u ovom slučaju, predan radu kako bi nas zadivio. Čemu film svakih godinu-dvije? Iskreno, već sam i sam sebi dosadan s korištenjem izraza poput „solidno“ i „bez istaknutih mana“. Uz te izraze uvijek ide i neizbježni „bez konkretnog rizika“ ili „bez mašte, bez bravure“. Bez okusa i mirisa. Ponavljam, Ridley Scott je prevelik i prepametan kako bismo ga ikad popljuvali, no on sam bi nas trebao shvatiti ozbiljnije i sjetiti se kako publika doista očekuje novi Blade Runner ili barem Thelmu i Louise, kvragu. Rizik je ono što umjetnost čini umjetnošću, a ziheraštvo samo stvara komfornu rezignaciju. Čak je i spomenuta društvena kritika nekako razvodnjena i vidi se samo u tragovima, što se savršeno uklapa u „samo da se ne zamjerim ili da ne pogriješim“ imidž suvremenog redatelja. Ako je Ridley Scott postao Michael Bay s mozgom i europskim odgojem, možda već, s neskrivenim užasom, mogu zaključiti kojim ću izrazima opisati prequel Aliena.

11 komentara za “Robin Hood

  • Gretchen says:

    Super ti je recenzija!

    Osobno mi je film jako sjeo (odnosno, ugodno me iznenadio), ali istina je ovo što kažeš o zaboravljanju većine toga nakon odjavne špice. Odličan je dok ga gledaš, ali čim završi, kao da ga niti nisi gledao. Šteta. Sjećam se da mi je s Gladijatorom bila sasvim druga priča.

    ‘i, da, naglasak ima neki irski štih’ – oooo da (koliko god to samoprozvani najbolji glumac na svijetu poricao).

  • Huco says:

    Prenabrijan spektakl, dečki su si mislili da mogu ponoviti uspjeh Gladijatora ali su popušili… dobro najvjerojatnije će rulja gledati film zbog same promocije i tolkog marketinga i zaradti će na nj, ali nakon filma će osječati da im nešto fali… neznam to je moje mišljenje film je solidan ali nema veze sa Robin Hoodom…

  • Bruno Dodig says:

    Slažem se sa Hucom…
    Super recenzija, Roth! :)

  • usred_pustinje says:

    liepo si to sročio. samo da dodam da je najbolji citat kad robin hud veli mari da će se boriti za nju do NJEZINOG zadnjeg daha. to me slomilo <3 borim se dok ne krepaš, onda idem dalje.

  • 2shaq says:

    Još jedna odlična recenzija! Pogledao sam film i moram priznati da mi je žao što još jedan film od jednog velikana filma možemo nazvati “samo” solidnim. Solidno je u današnjem filmu iznadprosječno, ali film koji je bio solidan prije 10-20 godina bi bio remek-djelo za današnje. Scott me nikad nije razočarao, pa tako nije ni sad, samo se nadam da će se ipak vratiti na na onu njegovu pravu razinu.
    Istina je što si rekao za von Sydowa, ukrao je svaku scenu u kojoj se pojavio, najveća faca u filmu!

  • Roth says:

    Kaj da ti kažem, 2shaq, opisao si i moje misli i frustracije.
    Naravno da neću izbjegavati holivudsku ekipu koju cijenim, al sve više poštovanja imam prema Europi i nekim drugim kinematografijama. Recimo, za jednog Hanekea nikad dosad nisam upotrijebio ovaj prokleti “solidan”. O District 9 da ne pričam.

  • palachinka says:

    Ispričavam se na zakašnjenju. čuj roth jako lijepo pišeš recenzije al jel bi mi mogao to malo pojasniti uživo…kako si odmah čim si izišao iz kina zaključio i potpuno točno opisao kakav je film…baš fora.xD ja jako malo znam o filmu a osoba sam koja bi htjela znati malo više

  • Roth says:

    Palachinka, iako se skromno opisuješ, mislim da je tvoje filmsko znanje ogromno i uvijek mi je užitak popričati s nekim takvim, tako da se potpuno oslobađam za susret “uživo” s tobom. Iako mi SAMO razgovori djeluju nekako prazno, nadam se da ono “pojasniti” obuhvaća još neki oblik druženja.

  • palachinka says:

    hm roth očito voliš uveličavati moje vrline i umanjivati mane al ruku na srce ja o filmu nemam pojma i nekako sam danas shvatila da ti nije samo do razgovora dapače nije ti uopće do razgovora znam ja to

  • maxima says:

    Pomirena s opcijom da me većina vas popljuje u startu, moram priznati da mi je Robin Hood bio razoračenje svoje vrste. Crowe u toj ulozi, ma što bolje zamisliti? Inovativan pristup – idealno. Štih, okoliš i sve to – garancija za nešto što će trajati, osobito kad je u pitanju Ridley Scott i zavidna glumačka postava (iako to, znamo, nije samo po sebi garancija za uspjeh).

    Međutim, jesam li ja očekivala previše? Ama, nisam očekivala ništa, jer mi očekivanje uglavnom umanji dojam onoga, što pogledam. Nikad prije pogledanog cijeloga filma ne čitam o njemu, ne gledam trailere, bježim čak i od reklama “Cinestara” ili na netu (osim “Centuriona”, ah, napisala sam čak i nešto poput osvrta ali ne smijem objaviti jer bi me i zbog toga ispljuvali :).

    Ja sam … zaspala na prvoj trećini filma. Nisam bila bolesna, nisam se nadrmala tableta, ni napila… nije me uspio kupiti, a čudi me činjenica, što i najbezvezniji film odgledam do kraja, jer jedino takvo gledanje smatram “pravom” da bilo što progovori/napišem o filmu. Zato mi oprostite, ali ja moram reći što mislim. Valjda sam jedina… hoću li mu pružiti još jednu šansu? Čisto sumnjam.

  • Maxima says:

    I tako nekad nekim stvarima treba dati drugu šansu. Nije da mi je to običaj, no često i jeste, tako da… jeste.

    Čika Ridley je inače nešto što mi garantira ako ništa – dobru zabavu.

    No nakon drugog, svjesnog gledanja predobre rezolucije i svega drugog što mi nije dalo spavati, uživala sam u R-Hoodu, kojeg sam valjda oduvijek takvoga i zamišljala, uz izvrsnu prateću ekipu. Eto rekla sam. Hvala bogu da (ne vama nego) samoj sebi kažem da “Prince of Thieves” (meni) nije ni do nokta ovome 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.