Rimu, s ljubavlju (To Rome with Love)

Piše: Marin Mihalj

Rimu, s ljubavlju (To Rome with Love, 2012., 112 min.)

Redatelj: Woody Allen

Scenarij: Woody Allen

Glume: Jesse Eisenberg, Woody Allen, Ellen Page, Greta Gerwig, Alec Baldwin, Judy Davis, Penelope Cruz, Roberto Benigni

Ocjena: 7/10

 

Woody Allen je ekscentrik. Ne samo zato jer je oženio Soon-Yi Previn, pokćerku svoje dugogodišnje partnerice, božanstveno nježne Mije Farrow. Gledajući iscrpan dokumentarac o njemu, koji je napravio Robert B. Weide u sklopu serijala American Masters, saznao sam dosta o Woodyju, ali i ništa novo. Ono što dobivamo na ekranu kroz mirijadu likova koji su paradirali njegovim filmovima, to je on. Neurotičan intelektualac zakačen za jazz, Bergmana i Fellinija, čovječuljak koji se silno boji smrti. Mizantrop koji je u stanju svaku životnu situaciju pretvoriti u teatar beskonačno zabavnog apsurda. Netko mi je jednom rekao kako filmove Woodyja Allena (1) bezuvjetno voliš ili (2) istinski mrziš. Ja sam, eto, ova nepostojeća skupina; ona u sredini, ona koja Woodya ne voli bezuvjetno, niti ga mrzi istinski.

Postoji par filmova zbog kojih mirna srca mogu reći da je Woody Allen zadužio sedmu umjetnost. Originalna demistifikacija međuljudskih odnosa u vanvremenskoj Annie Hall ili neoriginalna – ali posve vudijevska – posveta velikom Felliniju u podcijenjenom mini remek-djelu Stardust Memories, Allen je gotovo uvijek isporučivao uratke o kojima se danima može razmišljati, ali i uz njih smijati dok ih gledamo. Lumen i radoholičar, taj omaleni egocentrični Njujorčanin ne namjerava posustati niti dok se bliži osamdeseta, a da posjeduje još par trikova u rukavu pokazao je prošlogodišnji dopadljivi hit Midnight in Paris. Nakon nekoliko desetljeća stvaralaštva isključivo u domicilnom New Yorku, početkom 21. stoljeća radnju svojih filmova Allen smješta u europske metropole, ponajviše zbog jeftinijih produkcijskih troškova. Nakon odrađivanja Londona, Barcelone, prošle godine i Pariza, ove godine dobivamo još jednu razglednicu iz Europe, iz vječnog Rima.

To Rome with Love sklop je nekoliko zabavnih priča koje smo, čini se, već gledali u Allenovim filmovima. Allen predstavlja mladog arhitekta Jacka koji je u sretnoj vezi sa Sally, ali sve će se promijeniti kad u njegov život uđe Sallyina prijateljica, glumica Monica, koja lakoćom osvaja srca muškaraca govoreći im ono što žele čuti. Jackova savjest ili, preciznije (?), budući on, uspješni arhitekt John, pokušava ga upozoriti, ali Jack ne sluša. Jer, mladost. Leopoldo je običan službenik u velikoj tvrtki, no jednoga ga dana, iz sasvim neobjašnjivih razloga, kamere počinju pratiti na svakom koraku te ga pretvaraju u najveću zvijezdu Italije. Jerry je operni redatelj koji posjeduje njuh za otkrivanje novih talenata. Kad ga kćerka upozna s ocem svog dečka, pogrebnikom Giancarlom, Jerry otkriva da pogrebnik ima nevjerojatne vokalne sposobnosti. To su, pak, samo neke od priča koje pratimo u suncem obasjanom Rimu.

Istovjetni Allenovi leitmotivi dolaze do izražaja i u ovom uratku. Obračun s pseudointelektualcima vrši preko leđa mlade glumice Monice, koja – kako je opisuje Allen – sve o umjetnosti i životu zna površno, tek toliko da bi mogla ispaliti par fraza na koje će, logično je, pasti bilo koji mlađi muškarac nesiguran u sebe. Borba sa samim sobom najočiglednija je u priči o opernom redatelju kojemu žena opet i iznova mora ponavljati da je u mirovini, ali mu, k’o i samom Allenu, vrag ne da mira. Svaki sljedeći talent koji otkrije vraća ga u igru, baš k’o i Allena svaki novi grad te natruha ideje o još jednoj dekonstrukciji samog sebe. Kritiziranje instant slave očituje se u priči o Leopoldu, beznačajnom službeniku bez ikakvog talenta, koji postaje medijska ikona, onaj čije se mišljenje poštuje… sve dok ne dođe netko poslije njega, nov i jednako beznačajan. Nešto slabiji od Allenovog prošlogodišnjeg uratka, To Rome with Love svejedno ima pregršt lijepih kadrova Rima, uobičajeno odlične glazbe, dopadljivog glumačkog ansambla i zabavnih replika da bi dobio prolaznu ocjenu. Možda i više od toga.

4 komentara za “Rimu, s ljubavlju (To Rome with Love)

  • Sven Mikulec says:

    Woody se ne propušta! Veselim se ovome.

  • Vanja says:

    Spisak …

  • Izabela says:

    marine, gušt je čitati tvoje recenzije!:)
    ja također spadam u tu među-grupu allenovih (ne) obožavatelja, midnight..mi je bio predivan, ali ovo me nekako podjseća na you’ll meet a..,a taj mi nije sjeo, iako se likovi čine zanimljivima

  • Sven Mikulec says:

    Vrlo dobar film, ako smijem primjetiti. -4 ocjena. :)

    Woody i dalje ima dosta dobre, originalne ideje, u par navrata od srca sam se nasmijao.

    Istina, lošije od “Ponoći u Parizu”, a da ne spominjem njegove najbolje radove, ali i dalje iznadprosječno, rekao bih, u odnosu na ostale autore.

Leave a Reply

Your email address will not be published.