Resident Evil: Osveta

Piše: Sven Mikulec

Resident Evil: Osveta (Resident Evil: Retribution, 2012., 95 min.)

Redatelj: Paul W.S. Anderson

Glume: Milla Jovovich, Michelle Rodriguez, Sienna Guillory, Aryana Engineer, Boris Kodjoe, Johann Urb

Ocjena: 3/10

 

Naslov novoga Resident Evila u potpunosti odgovara filmu. Jedino ne znam čime smo ga povrijedili da moramo biti baš ovako kažnjeni.

Priča se nastavlja ondje gdje je stala na kraju četvrtoga dijela, ako se sjećate. Ne sekirajte se, zaboravih i ja. Uvodnih deset minuta ionako je posvećeno podsjećanju gledatelja na stvari koje su zadnje dvije godine pokušavali zaboraviti. Gdje je Umbrella Corporation i njeni beskompromisni ratnici, tu je naša postojana Alice, koja završava zarobljena u Umbrellinom ubertajnom postrojenju na Kamčatki, što je, ako je za vjerovati kratkoj lekciji iz geografije koju ovaj film nudi, na samom sjeveru Rusije. U pomoć joj stiže neprijatelj iz prošloga dijela, s kojim će se morati ujediniti ako misli spasiti ono što je ostalo od ljudskoga roda. Elitni spasilački odred probit će se kroz led i pokušati ujediniti snage s Alice i pokojim neočekivanim prijateljem. Oh, the joy.

Kad za neki film kažete da je poput video igrice, to rijetko kada može biti kompliment. RE: Osveta zaista jest poput igre, ali kad bi se barem problemi ovoga filma zaustavili ovdje. Pravi problem nastane kad shvatite da igra čak nije ni dobra. Repetitivna je, groznih dijaloga, a da ne spominjem koliko frustrira što vam kontrole ne rade, pogotovo ona u ovakvim slučajevima vrlo poželjna, što čuči pod oznakom „esc“. Ovo je djelce blesave radnje, vrlo tužne glume, već viđene akcije koje se prilično brzo zasitite i CGI-ja koji više odmaže nego što doprinosi, i to u tolikoj mjeri da ću samo za ovu prigodu premijerno iskoristiti novi izraz – specijalni kontra-efekti. Upravo tako bih nazvao te „strašne“ zombije čija me mutirana usta nisu toliko uplašila, koliko su me podsjetila da već dugo nisam pojeo poštene calamari.

Na trenutke bilo je zbilja neugodno slušati lik Sienne Guillory kako se dere uokolo, naređujući svojim pijunima. Njeno recitiranje čak je uspjelo dodatno sniziti kvalitetu ionako osnovnoškolskog scenarija, a kao  šlag na tortu  stigli su preseratorski dijalozi i one lineri koje smije izgovoriti samo netko s karizmom i poviješću jednog Chucka Norrisa ili Stevena Seagala. Nikako ne četrdeset sedam kilograma teška Milla odjevena u dva post ita. Spomenuti bih trebao i lik agentice Ade, vrhunskog azijatskog stroja za ubijanje koji – vrlo originalno, dodao bih – naslanja svoja leđa na Millina u jednoj od onih epskih, “okružili su nas, kaj bumo sad” tabačina. Tužna je stvar što je najzanimljivije u vezi ovoga lika podatak da se u stvarnome životu glumica zove Bingbing.

Jedinica mi je bila sasvim simpatična – zabavna i pomalo strašna, baš kakva adaptacija Resident Evila i mora biti. U međuvremenu su se, međutim, stvari promijenile. Ne radi se o tome da sam ja ostario, ili nedajbože Milla. Zbog nemara i neambicioznosti, ili možda samo ciljanja na jednostavniju publiku, ostarila je – fora. Dobro, znalo se da film neće biti baš vrhunski, ali zašto tako niska ocjena, pitate se možda. Radije ću vam reći zašto tako visoka. Jedan bod film je osvojio već u startu, jer vjerujem da sve što je snimljeno zaslužuje malo priznanje, a na ovom filmu radilo je zbilja puno ljudi. A i Milla mi zna biti simpatična. Za ostale dvije ocjene pobrinula se moja osobna miljenica – dakle, po jedan bod za svaku Michelle Rodriguez u filmu.

Odrađeno za petnaestogodišnjake kojima „jebenost“ filma ovisi o ispaljenim mecima.

4 komentara za “Resident Evil: Osveta

  • Gjuro says:

    Haha, specijalni kontra-efekti, Bingbing i Milla odjevena u dva post ita. Go Sven! 😀

  • Izabela says:

    2,7 LOL mislim da ni sumrak nije dobio ovako nisku ocjenu.al zabavno je bilo čitat recku,kao uvijek sven!:)

Leave a Reply

Your email address will not be published.