Resident Evil: Afterlife 3D

Piše: Deni Zgonjanin

Resident Evil: Afterlife 3D (2010.)

Režija: Paul W. S. Anderson

Glume: Milla Jovovich, Ali Larter, Kim Coates, Boris Kodjoe, Wentworth Miller

Gledajući Resident Evil sjetio sam se jednog starog pravila vezanog uz franšize. Prvi film je najbolji… Drugi je najlošiji, treći je zadnji dio prije četvrtog nastavka koji je bolji od drugog i trećeg, ali lošiji od prvog jer, iako ima bolje efekte, nema onu atmosferu te je scenarij slabiji… Nešto u tom stilu uglavnom…

O radnji ne bih previše govorio zato jer je nema previše pa bih time ljudima uskratio zadovoljstvo samostalnog otkrivanja da je Umbrella korporacija svemoguća te ju je nemoguće uništiti (nešto kao HDZ kod nas). Film počinje nepotrebnom, ali cool scenom Tokya za vrijeme kiše s curom koja stoji na zebri (ne mislim na životinju) dok ljudi prolaze kraj nje. Kad ju jedan prolaznik pogleda, ona mu skače za vrat, a radnja se prebacuje na 4 godine poslije. Otkrivamo da se ispod te iste zebre nalazi jedno od milijun Umbrellinih sjedišta te da ga netko napada… Nisu zombiji, već Milla Jovovich, tj. Mille, nekoliko njenih klonova koji ubijaju sve živo, ali po cijenu svojih života pa se originalna Milla, tj. Alice mora sama obračunati s glavnim šefom,  koji joj zabija nekakav serum u vrat, poništavajući joj  sve supermoći koje je do tada imala. Pošto su u helikopteru, logično je da se on sruši, a Alice preživi… Nakon što je izgubila moć brzog ozdravljenja… Da… Onda ide tražiti grad u kojem nema zombija… A hrana je besplatna…

To je kraj prvog filma. Onda počinje drugi. RE: Afterlife su u biti tri filma spojena u jedan. U prvom pokazuju 3D tehnologiju, u drugom psihološko stanje glavne junakinje, u trećem počinje Resident Evil. Tj. barem nešto što liči na RE zato jer je svaki od RE nastavaka sve više vukao na akciju, a ne horor, što je Afterlife dignuo na novu razinu zahvaljujući 3D-u. Akcije ima napretek, ali je napravljena traljavo. Kad kažem akcija mislim na borilačke scene, koje su katastrofalno napravljene u cijelom filmu osim dvaju scena u zatvoru. Ovo možda zvuči smiješno, ali je mene osobno strašno zasmetalo. Kad je u pitanju Resident Evil već sam se naviknuo na nedostatak neke priče i glupe replike, ali me je razočaralo što nisu bolje odradili akcijski dio, tj. razradili  bolju koreografiju pošto su radili film u 3D-u. Prvi dio filma u kojem je  akcijska scena koja bi trebala pokazati sve čari 3D-a izgleda smiješno i naprosto glupo. Posljednja, glavna borba me podsjeća na ubijanje Krakena u Clash of the Titans, razgovor prije obračuna je dulji od samog obračuna… No ajmo na nešto pozitivnije…

Score za RE filmove je uvijek bio nešto posebno. Od Marilyna Mansona koji je stvorio kultni, jezivi score za prvi film, do Charliea Clousera koji je skrojio fenomenalan, više akcijski score za treći dio. Iako su svi očekivali da će Charlie Clouser raditi mjuzu i za četvrti dio, redatelj Paul W. S. Anderson se odlučio za nešto novo, valjda zato što je cijeli film krenuo u 3D pravcu. Sastao se sa Tomom Hajduom iz dvojca Tomandandy i zamolio ga da mu napravi score u kojem se ne bi koristio niti jedan orkestralni instrument. Dvojac se bacio na posao te stvorio nekakav hibrid horora, akcije te futurizma koji je savršeno paše Afterlifeu te ga izvlači u nekim situacijama kad scenarij ili koreografija zakaže… Uz 3D naravno…

3D je trenutno trend u filmskom svijetu i svaki drugi film dolazi u kina sa bombastičnim naslovima ” U 3D-u !”. I svaki od njih razočara zato jer nisu snimani u 3D-u već samo prebačeni nakon što su bili gotovi. Za razliku od Afterlifea koji je sniman u toj tehnologiji te nam pokazuje pune mogućnosti 3D-a. Kad Alice izvuče dva pištolja i uperi ih prema vama, vjerujte mi, malo ustuknete… Iako sam gore popljuvao akcijske scene, to ne znači da tri dimenzije u njima nisu fenomenalne, već samo to da su samu koreografiju mogli puno, puno bolje napraviti. Iskreno, da nije 3D-a, čak ni najveći fanovi RE ne bi imali razlog za odlazak u kino…

Najveći fanovi, među kojima se računam i ja, već su se navikli na glumu Mille Jovovich tako da im to ne kvari film, ali bi ljudima koji se tek upoznaju s ovom franšizom mogla zasmetati. Zašto? Zato jer glume nema… Zadnji put kad je netko glumio u RE filmu bilo je u prvom nastavku, gdje je gore spomenuta gospođa ostvarila dobru ulogu. U nastavcima, kao i u ovom filmu, šlepala se za zombijima i brzim tempom filma tako da nije bilo ni potrebe da glumi. Isto vrijedi i za Wentwortha Millera, koji ima jednu te istu tupu facu kroz cijeli film, kao dijete koje je ljuto zato što mu ne želite dati dudu…

Što reći na kraju ? Bit ću pošten pa komentirati objektivno, a ne kao fan. Afterlife je film čiji scenarij postoji tek toliko da poveže fenomenalno loše akcijske sekvence snimljene u spektakularnoj 3D tehnologiji koju odlično potpomaže vrhunski score uz kojeg čak i očajna gluma izgleda solidno…

Gluma: Ali Larter se nabildala. Izgleda kao Zekoslav Mrkva na steroidima…

Specijalni efekti: Milla Jovovich radi salto noseći visoke pete…

Radnja: Ponekad…

Ocjena: 5/10

2 komentara za “Resident Evil: Afterlife 3D

  • Hrvoje Hučić says:

    Sve što je kolega napisao stoji, samo što bi ja dao 6/10 baš zbog tog 3d-a koji sam do sada pljuvao. Prvi film koji sam pogledao da je bio stvarno u 3du, ali opet (moram ja srat malo) nije to to… Dobro je neki efekti su super, ali za takve najave samih filmova su ipak trebali malo to doraditi, valjda hoće jer je ovo tek početak (bumo vidili rekli su sljepci). Sami film, radi se o resident evilu mora biti takav, jurnjava, pucnjaca, zombiji, glupi dijalozi, drvena gluma, lezbijske scene(pa to nije ni loše), pa opet malo jurnjave, pucnjave, skakanja… Još jedan film koji je radjen prema igrici i doživio ogromnu popularnost. Pohvalio bih scenu borbe u zatvou protiv diva od 2m.
    ps: podsjetnik za kolegu: … ? ! . lol

  • Lulu says:

    Kad sam prije nekoliko godina pogledala treci dio RE, oduševila sam se.
    Tek nedavno, pogledah i prvi, pa drugi, pa opet treći i evo, ovaj zadnji.

    Prvi i drugi mi je dobar, ali i dalje mi je treći dio ostao najbolji. Zapravo me u cijeloj stvari najviše oduševila Alice kao lik.

    Što se tiče zadnjeg dijela, prvo što moram reći je: wtf toliko slow-motiona?
    Kao ogroman fan film ću nekad pogledati opet i ne mogu reći da je katastrofa, u ime onoliko oduševljenja od prije, ali da je razočarenje – jeste.

    Ne znam, rekla bih da mi je od tri dijela Afterlifea, ponajbolji onaj prvi, kad ne bi bilo slow – motiona. Ali morali su i to pokvariti.

    I Alice je zakazala. Mada ne toliko kao ostali likovi. Wentworth je zaista očajno odradio ulogu, a nije bila bolja ni Ali.

    Sve u svemu, čini mi se kako bi bilo najbolje da se stalo kod trećeg dijela.

Leave a Reply

Your email address will not be published.