Recenzija s Filmomanije: Tom na farmi (2013.)

Piše: Daimon Bell

Četvrti film mladoga filmaša Xaviera Dolana u kojem tumači i glavnu ulogu ostvarenje je koje sadržava mnogo ljepote i nježnosti s lirskim početkom i pismom ispisanim plavom tintom posvećenim jednoj umrloj ljubavi: ”Jedan je dio mene umro i ne može plakati jer je zaboravio sve sinonime za tugu”. Koliko god smo dirnuti tugom koja vrvi iz svakoga uvodnog lirski razmještenog motiva, toliko ti motivi postaju autodestruktivno sredstvo gutajući konačno i poetičnost i smisao cjelokupne krhke konstrukcije.

Kamera u ptičjoj perspektivi juri visoko preko polja kukuruza i ruralnih krajolika dok u pozadini svira francuska verzija pjesme “The Windmills of Your Mind”, a protagonist iz naslova Tom, oplakujući smrt svojega ljubavnika Guillaumea, dolazi na sumornu farmu na kojoj je Guillaume odrastao s namjerom da prisustvuje sprovodu. Od obitelji upoznaje samo njegovu majku Agathe, koja ne zna za sinovu seksualnu orijentaciju, i nasilnoga brata Francisa, koji se želi pobrinuti da tako i ostane.

5 - Copy

Nagao, nasilan alfa-mužjak Francis odmah nameće svoja pravila i uvjete Tomova boravka na farmi. Između njih razvija se sadomazohistički odnos u kojemu je teško razlučiti je li riječ o homofobiji, seksualnoj privlačnosti  ili jednostavno nemogućnosti nošenja s gubitkom brata i partnera. Izolirana farma postaje  zaštićeni mjehur od sapunice izvan kojega ništa ne postoji i na kojoj  su njihovi životi svedeni na praktičnu egzistenciju: opipljiva zemlja, polja kukuruza, štale sa sijenom, Francisove čvrste ruke kojima guši Toma ili mu pak nježno ispire krv s dlanova nakon što zajedno otele kravu u štali, Francis koji miriše na svojega preminulog brata i koji ima njegov glas…

Ondje je iscrtana granica između lažne sigurnosti i nepoznatoga nemapiranog ostatka svijeta, i pružena je time savršena pozadina za razvijanje štokholmskoga sindroma gdje se žrtva zaljubljuje u svojega otmičara. U bizarnom odnosu između dvojice muškaraca lik Francisa negdje je na pola puta između frustriranoga ljubavnika i poremećenoga psihopata koji drži u šaci svoju žrtvu (doslovno i metaforički), a Tom se samovoljno predaje tom odnosu u kojemu pronalazi morbidnu utjehu . Čak i kada neuspješno pokušava napustiti farmu, uvijek je dovučen nazad ili nalazi izgovor da ipak ne ode (premlaćen je u polju kukuruza, vraća se po zaboravljenu prtljagu, auto mu je pokvaren) ostajući tako nešto između dobrovoljnoga taoca i nekoga tko uživa u vlastitoj patnji.

4

Agatha ne zna ništa o Guillaumeovu životu u gradu, Francis ju je uvjerio u postojanje Guillaumeove djevojke Sare (zajedničke kolegice s posla), a Tom koji poslušno igra po Francisovim pravilima koristi Saru da kroz njezinu personu kaže sve ono što mu je samome zabranjeno izreći (”Ona želi da znate da je postojala ljubav između dvoje ljudi…”).

A Agatha se zbunjeno pita – kamo je onda isparila ta velika ljubav, zašto se Sara nije pojavila na sprovodu, zašto nije tužna, zašto je njezin sin otišao bez pozdrava i prestao joj pisati? Sve postaje tmurno u  klaustrofobičnoj kući u kojoj se svaki zvuk čini preglasnim, a napetost između brata i majke raste, ali nikada ne kulminira.

Sjećanja ih drže na okupu, ali i koče radnju da krene odlučno naprijed. Ne mičući se, ne razvijajući se, likovi nemaju prostora učiniti ništa više nego se vrtjeti u krug bez mogućnosti da pobjegnu, da tuguju i da se izraze. Za njih  je farma jedina opipljiva stvarnost i ono što drži na okupu suvislost cijele radnje, i kada je Tom napokon napusti, ta se stvarnost, kao i ostaci priče, raspada u dijelove.

4 - Copy

U konačnici, ovo postaje još jedna krnje ispričana priča čiji me potraćeni potencijal rastužio više od same radnje. Jer film koji je mnogo obećavao svojom atmosferom i likovima podbacio je ondje gdje je trebao biti najsnažniji – rušeći krhki odnos Toma i Francisa, koji ostaje prazan i nerazumljiv odjek nečega što nije uspjelo stvoriti korijenje. Snažni motivi ostaju visjeti neiskorišteni i neobjašnjeni (mrtvo tele u rukama, bijeg kroz šumu, Francisova nasilna prošlost, ovisnost o kokainu, aluzije na Guillaumeovu nevjeru, nerazjašnjene okolnosti smrti…). Što bi smo trebali biti bliže nekoj kulminaciji ili završetku, priča sve više destruira samu sebe u nepovezan slijed motiva i ideja koje ničim nisu povezane.

I ono što počinje kao lijepo uobličena konstrukcija građena  na ostacima jednoga nježnog sjećanja, jedne veze, jedne uspomene i svih onih komadića od kojih se sastoji zajednički život, postaje priča zastala na pola riječi, pola sjećanja, i nikada, kao ni govor koji Tom nema snage izreći na sprovodu, ne biva  dovršena do kraja.

Tom na farmi tako nažalost ostaje  posveta jednoj izgubljenoj ljubavi koja nije uspjela dobiti epilog kakav je zaslužila.

3 komentara za “Recenzija s Filmomanije: Tom na farmi (2013.)

  • jelena says:

    “Tom na farmi tako nažalost ostaje posveta jednoj izgubljenoj ljubavi(…)”

    što možda samo i treba biti. nisam ovo još gledala, ali znajući autora totalno mi mogućno to petljanje, bez epiloga, neophodno samo kao petljanje u tom momentu u životu. hoću reći ne znam koliko je to mana, jer msm da on to tako hoće da snimi

  • Daimon Bell says:

    Mislim da razumijem što želiš reći…hm, ali nisam tražila da mi film da nekakav ”zaključak” ili završetak u klasičnom smislu. Problem je po meni u tome da se film krene raspadati pred kraj, a ne samo likovi. Ne znam je li to trebala biti metafora za samu psihu ili nešto, ali nije mi se tako činilo. Činilo mi se samo kako se jedna odlična ideja, atmosfera, odnos među likovima postao previše konfuzan, besmislen …kao da je redatelj mnogo toga htio reći ili natuknuti, ali ni sam nije bio siguran na kraju za što se od svega trebao odlučiti.

  • Daimon Bell says:

    Znam da je Xavier Dolan jako mlad filmaš, a uz to je i glavni glumac u filmu…skidam kapu stvarno.
    Ovo je u toliko segmenata divan film: atmosfera, likovi, odnosi…trudi se jako ne upasti u klišeje šo izuzetno cijenim…ali mu nedostaje iskustva da zadrži kvalitetu na istoj razini nakon prve polovice filma.
    Mislim da bi mogao imati sjajnih filmova u budućnosti, a za sada ja bih ovo nazvala prije eksperimentalnom fazom ili ”brušenjem tehnike”.

Leave a Reply

Your email address will not be published.