Reality

[Q. Dupieux, 2014.]

7

REŽIJA

Quentin Dupieux

SCENARIJ

Quentin Dupieux

GLUME

Alain Chabat, Jonathan Lambert, Kyla Kenedy, Jon Heder, John Glover

SAŽETAK

Jedini pametan savjet koji mogu dati je da se naviknete na apsurd i uživate u malim draguljima i metaforama razbacanim po filmu. Nemojte tražiti veliku poantu, ne pokušavajte sve povezati u jednu koherentnu sliku.

---

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

7,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Marko Stojiljković

Uz uobičajeno značenje, riječ reality u posljednjih je deset-dvadeset godina dobila još jedno koje se odnosi na onu abominaciju od TV programa za dokone ljude koji gledaju druge dokone ljude kako ne rade ništa. S obama značenjima autor se nadrealnih filmova Quentin Dupieux (Rubber, Wrong) poigrao u svojem novom filmu, ali mu je dodao i treće. U filmu je Reality naslovna junakinja, a riječ postaje (hipstersko) ime.

Da me pitate da vam nekako približim film, ne znam kako bih to uspio. Rekao bih puno toga, puno sirovih podataka, poput toga da film stilom podržava 80-e, da je smješten u Los Angeles i okolicu, ali da njegovi likovi govore francuski, da je apsurdan, da je prepun neočekivanih trenutaka i posveta drugim filmovima i autorima. Na kraju ne bih rekao ništa što bi potencijalnog gledatelja pripremilo za susret s filmom. Možda je najbolji opis referenca na dva tipa filma, na višeslojne mozgolomke s različitim razinama priče (tu jednako upadaju i art filmovi poput Mullholland Drivea i komercijalniji poput Inceptiona) s jedne strane i na hyperlink “sve je povezano” drame (Magnolia) s druge. Dakle, središnji likovi iz jedne apsurdne priče u filmu će se pojaviti na rubnim dijelovima druge. Zapravo, pomislite na Davida Lyncha kako režira produžene i povezane skečeve Montyja Pythona ili na Pythonovce kako rastavljaju i sastavljaju Lynchev film. Dobro, možda nije tako dobro kako se iz opisa čini, ali je svakako “vožnja” vrijedna vašeg vremena.

reality 2

Djevojčica Reality (Kenedy) pronašla je videokazetu u utrobi vepra kojeg je njezin otac ulovio. Ono što ona ne zna jest da je i ona predmet snimanja, i to u snu. Nju snima pseudogenijalni redatelj dokumentaraca Zog (Glover), i to čini dok Reality spava. Zog ima problema s producentom Bobom Marshallom (Lambert), koji ga pritišće zbog rokova, ali se ovaj vječito izvlači na to da treba dočekati trenutak genijalnosti. Marshall je inače nervozan tip, od onih što stalno otvaraju i zatvaraju prozore, pušio bi, ali mu smeta dim, izlazi na balkon i ulazi unutra. Njemu s bitnim pitchem dolazi Jason Tantra (Chabat), kamerman koji snima kulinarski šou s domaćinom Dennisom (Heder) obučenim u odijelo maskote koji ima nevidljiv i neobjašnjiv osip. Jasonova je ideja snimiti “genijalan” SF film na razini ranoga Cormana, o zvučnom valu koji dolazi iz električnih aparata i ubija ljude, ali ga Bob uvjetuje da mu prije toga donese snimku vriska “za Oscara”.

Naravno, mnogo je veći Jasonov problem taj što je taj film već snimljen, ili on to samo sanja kao što sanja dodjelu Oscara za najbolji vrisak koju vode Michel Hazanavicius i Roxane Mesquida. Zapravo, nije nam baš najjasnije kako se likovi uklapaju u priču, tko je u čijem snu, a tko u čijem filmu. Zašto je Bobov kabinet čas u vili, odakle on može pucati u turiste, a čas u šumi? Zašto se učitelj Reality (Eric Wareheim) nasumično pojavljuje u ženskoj odjeći? Što petlja Jasonova žena, terapeutkinja Alice (Élodie Bouchez)? Gdje nestaje Dennis?

reality 1

Jedini pametan savjet koji mogu dati je da se naviknete na apsurd i uživate u malim draguljima i metaforama razbacanim po filmu. Nemojte tražiti veliku poantu, ne pokušavajte sve povezati u jednu koherentnu sliku. Quentin Dupieux jednostavno je takav tip, u njegovu nadrealizmu nema mjesta za logiku. Jednom kad prihvatite njegova pravila igre, naći ćete dovoljno toga da biste uživali i da biste se nasmijali.

Opet, možda ja griješim. Možda je ovo film koji morate više puta odgledati da bi se posložio, da bi se izvukla nit iz obilja šuma. To vjerojatno nikad neću otkriti. Reality je prikazan kao film iznenađenja na ponoćnoj projekciji na festivalu Crossing Europe u Linzu. Bila je repriza sutradan, ali imao sam drugi film na rasporedu. Zapravo i nema potrebe za pretjeranom analizom. Treba se samo zavaliti i prepustiti. Reality je film koji liči na vožnju u lunaparku: dok ga gledate, izgubit ćete orijentaciju, ali će iskustvo biti ugodno i zabavno.

Leave a Reply

Your email address will not be published.