Ratnik

Piše: Marin Mihalj

Ratnik (Warrior, 2011., 140 min.)

Redatelj: Gavin O’Connor

Scenaristi: Gavin O’Connor, Anthony Tambakis, Cliff Dorfman

Glume: Joel Edgerton, Tom Hardy, Nick Nolte, Jennifer Morrison, Frank Grillo

Ocjena: 9

 

Prije nekoliko godina, na preporuku prijatelja, pogledao sam film Miracle Gavina O’Connora. Iako sam negdje čitao o čuvenom »čudu na ledu«, tek mi je taj film uspio približiti priču, pomoći mi da shvatim kakav je to podvig u pitanju, zapravo. Naime, skupina američkih studenata i amatera, hokejaša, 1980. godine na ZOI u Lake Placidu uspijeva pobijediti sastav SSSR-a, koji je u to vrijeme imao igrače koji se i danas vode kao jedni od najboljih svih vremena. Zbilja, bilo je to čudo. Prebacimo li se u 2011. Godinu, shvatit ćemo kako je Gavin O’Connor čovjek koji sasvim razvidno voli sport ili, bar, zna napraviti film o istom. Zna stvoriti dramu, uvući nas unutra, izazvati onu knedlu u grlu gledatelja. Naravno, ovdje govorim samo o svom gledateljskom iskustvu, ali čitao sam uokolo kakve je reakcije izazvao njegov novi film Warrior i drago mi je što mogu reći da nisam jedina pičkica koja je nekoliko puta zasuzila.

No, o čemu se tu radi? O obitelji koja se igrom slučaja našla na tri različite strane. Mlađi sin Paddyja Conlona, Tommy, izvrstan hrvač, bježi s majkom u drugi dio SAD-a ne bi li živjeli što dalje od oca alkoholičara koji je nerijetko tukao i ženu i sina. Majka nakon nekog vremena umire, Tommy završava u vojsci i nakon nekoliko godina služenja vraća se u svoj rodni grad, svom ocu koji se promijenio i prestao piti. Igrom slučaja, Tommy kao sparing partner pretuče MMA borca, završava u rosteru turnira najboljih (tko ovo čita sigurno misli na Van Dammea i njegov redateljski prvijenac The Quest) koji će se uskoro održati te od svog oca traži da mu bude trener. U drugom dijelu zemlje pratimo starijeg Conlon sina, Brendana, koji, pritisnut silnim dugovima koje ne može platiti od svoje profesorske plaće, nastavlja svoju karijeru MMA borca, ali ne u arenama u kakvima se ranije borio nego na parkiralištima ofucanih klubova. Kad sazna da će uskoro bankrotirati, počinje ozbiljno trenirati i – igrom slučaja, opet – upada u taj isti turnir, turnir najboljih MMA boraca.

Svjestan sam mana filmova dok ih gledam i novi O’Connorov uradak ima takvih mana, ali moj problem (ili blagoslov, ovisi kako gledate) je taj što sve njegove mane doživljavam simpatičnima. Film se uveliko naslanja na Rockya Johna G. Avildsena (iz kojeg god ugla gledate, je li)? Pa šta, kažem ja, to je dobar film za nasloniti se. Borbe su predramatične, na trenutke nerealne? A upravo taj Rocky, koji je udario temelje sportskog filma o underdog, je hiperrealističan? Ma, dajte.

A vrline? Čim vidite tko se pojavljuje u glavnim ulogama, znate da ćete dobiti uvjerljivu glumu. Nick Nolte, legendarni plavušan grubog glasa i još grublje vanjštine, na neki način navještava svoj povratak u ulozi koja je kao skrojena za njega. I sam u privatnom životu opterećen problemima s alkoholom i lakim (teškim?) drogama, savršeno lagano ulazi u ulogu bivšeg alkoholičara koji je kod svoje djece ispucao sve kredite, i čak kad ga autori filma dovode u situacije u kojim bi ga mi, gledatelji, trebali žaliti, njegov lik nam to ne dozvoljava. Griješio je, puno je griješio, zato par godina uzornog, građanskog života ne znače ništa njegovim sinovima koji su obilježeni nasiljem za cijeli život. Tu je i Tom Hardy, kojeg mi je više neugodno hvaliti, ali vrijedi spomenuti da u ovom filmu jako podsjeća na Branda u Kazanovom On the Waterfront: facijalni tikovi, držanje hoodluma i potpuna nebriga za svijet oko sebe, tj. što taj svijet misli o njemu. Drugim riječima, sjajna preparacija za The Dark Knight Rises. Edgertona sam zamijetio prije nekoliko godina kad sam gledao australsku seriju The Secret Life of Us, svoju je kvalitetu pokazao u maloj ali značajnoj ulozi u ponajboljem prošlogodišnjem filmu Animal Kingdom, a ovdje, baš kao i Hardy, pokušava, koliko-toliko, vjerno emitirati gard jednog MMA borca.

O’Connor solidan je redatelj-zanatlija. Scene borbe su pregledne, jedini problem je taj što (pre)često vrši skokove u svijet van ringa ne bismo li vidjeli reakcije žena, očeva, učenika i direktora koji su emocionalno-prijateljski vezani uz naše protagoniste. Pričom o Brendanu i njegovoj nedaći s mogućim bankrotom nesuptilno progovara i o tom silnom problemu dugovanja, o ljudima koji troše novac koji nemaju, ali je primarni focus na obitelji Conlon i njihovim odnosima. Negdje sam već pisao o tomu da sam odmah nakon foršpana znao kako će se film završiti i zanimalo me kako će redatelj izvesti tu posljednju borbu, kako će svu tu patetiku svesti na minimum? Nije uspio, ali nekako me nije bilo briga dok sam sa suzama u očima gledao efektnu završnicu. Uostalom, film koji počinje i završava pjesmom benda The National ne može biti loš, čak štoviše – mora biti dobar.

 

12 komentara za “Ratnik

  • vanja says:

    Meni je ovo definitivno jedan od najjačih filmova godine (OMG, nagomilat će ih se?!), čak mi je OK što je završio tako kako je završio, što mu, opet, mnogi spočitavaju. Nisam se uopće zamarala pogreškama, nego sam uživala u tih, vjerujem, nikome predugih 120 minuta.

    Ne bih znala izdvojiti što me više oduševilo – radnja, jednostavna, topla, gruba, bacanje likova u takve situacije, sam njihov razvoj, borba (nikad čula za to MM…nešto 😀 ), a Nick Nolte … pa njemu bih za jednu jedinu scenu (tko je gledao, možda mu je također upala u oči) dala kipića. Eto …

    Mislim, svi su dali sve od sebe, čini mi se … glazba je savršena

  • Sven Mikulec says:

    Mene samoga je iznenadilo koliko mi se ovaj film dopao. Moglo bi se reći da inače pratim MMA, ništa frikovski, ne možeš me nazvati čak ni fanom, ali sam se redovito budio u 4 ujutro i bivao nokautiran s Mirkom. Ali čak i da se po prvi put susrećem s tematikom, ovaj film svejedno bi bio zakon.

    Da, ni ja nisam mogao ne registrirati patetičnost i nerealnost (dalo bi se zamjeriti par stvari borbama, iako sam se nagledao i još nevjerojatnijih scenarija – Minotaur cijeli život guta takve batine i izvlači se polugama), ali… baš k’o što je Marin rekao, koga briga.

    Kraj ne bi promijenio ali ni najmanje. Usudio bih se reći, bolje od odličnog “Fightera”. Nolte legenda, ova dvojica su me apsolutno osvojili, The National – jel treba trošiti riječi.

    Znam da nisam objektivan skroz, ali i meni je devetka, jebiga.

  • Jelena Djurdjic says:

    ‘čak štaviše’ je pleonazam neopjevani na koji se ježim, Marineeee zar i tiii 😀

    čekala sam tvoju recenziju, jer trejler mi se je dopao ali nikako me nije baš požurio, + ovih dvoje što viču yey :D, sad mi je jasno

  • vanja says:

    koja sam ja koza, pa tek sam sad poslije svenogog odgovora skužila da su se mlatili ono kao filipović 😀 – ispast će ono, hej, koji si ti kreker gledala?

    I sure – postoji neki segment u kojem zbilja jeste bolji od “fightera”. ali sigurno.

    aj. tuko!

  • Marin says:

    “jer trejler mi se JE(?) dopao”… Jelena, Jelena, zar i ti? :( 😛

  • vanja says:

    Zbg, ja sam postala od doma jutros koja sam koza! (a nema mi posta 😀 ) – tek sam nakon svenova odgovora skopčala da se filipović mlatio na ovaj način (a ‘nikad čula za MMA’), sjećam se kad je onog nekog žutog Rusa razvalio nogom u glavu u valjda drugoj minuti. reći će svijet, wtf koji si ti kreker gledala 😀

    (ako se poust duplira, I just don’t care…)

    ah. great minds think alike. također mi je palo na pamet kako mi je u nekim segmentima bolji od (svakako odličnog) Fightera. valjda zbog toga što mi je ovoga sasvim ‘nosio’ Bale (očekivano… s rešpektom ostalima), a ovdje je ekipa … uhm, mljac.

    večeras ponovno gledanje, s ukućanima (u prijevodu – s prijevodom 😀 )

  • vanja says:

    evo ga duplić 😀

    kad sam kliknula ovaj, pojavio se onaj. that’s fak, my friends … 😉

  • vanja says:

    mislila sam napisati “that’s a fact” ali ovako je bolje 😀

    warriors, come to plaaaaay —< warrior <3

  • Jelena Djurdjic says:

    meni je ovo najbolji film na tu temu, u neverici sam koliko je dobar iako ima zilion nesrećnih rešenja, nekako su previše iskreno nesrećna.

    prosto me blam da ga analiziram, takav film

  • fez says:

    Teško je naći više klišeja na jednom mjestu u zadnje vrijeme. Teško je shvatit kako ovaj film ovako visoku ocjenu. Ko imalo prati MMA, ovaj film će smatrat velikom bedastoćom. Ni 1 posto šanse ne bi se ovako nešto moglo dogodit na pravom MMA turniru D. Whitea.

  • Gjuro says:

    Meni ta nerealističnost nije smetala. Na stranu bajkoviti ishodi, scene samih borbi u ovom filmu nevjerojatno su intenzivne i odlično funkcioniraju.

  • Mirnes Alispahić says:

    Na stranu klišeji i patetika, ali film je odličan. Nick Nolte je briljirao u svojoj ulozi. Doduše, to nije ni morao glumiti. On je bio on :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.