Put rata

Piše: Vanja

Put rata (War Horse, 2011., 146 min.)

Redatelj: Steven Spielberg

Glume: Jeremy Irvine, Peter Mullan, Emily Watson, David Thewlis, Benedict Cumberbatch, Tom Hiddleston, Toby Kebbel, Eddie Marsan, David Kross

Ocjena: 7.5/10

 

Nisam nikad skeptik kad Steven Spielberg snima novi film, osobito u čudnim slučajevima kad shvatim kako nemam pojma da je film uopće i snimljen. (Hoće to mene tako.) Znam da će biti u najmanju ruku probavljivo/gledljivo, a bome više no često i jako dobro. Fan sam, priznajem, a tematika je ratna, no nisam očekivala da će me poharati, ali nikad ne reci nikad. Pljuni il’ zapjevaj, War Horse se hrabro prepustio nemjerljivoj količini emocija, dovoljnoj za pet filmova, no je li to uvijek negativna stvar? Meko ušuškano pitoreskno tkanje većine lokacija i ne baš pretjerano jak scenarij svejedno su mi u konačnici dali besprijekorno izrežiran film koji sve te rupe fino pokrpa, a Spielberg je opet uspio sasvim lijepo naglasiti da uvijek ima ljudi kojima je i u najgorim okolnostima stalo – do svakoga i svačega. I zbog toga je velik. I Spielberg i film. Od osmijeha koje su mi s početka mamili Mullan, Watsonica, Thewlis i gusak kojemu sam zaboravila ime, do izmjene kompletne ekipe valjda svakih 20 minuta, pojedinih scena, akcija i reakcija (iako predvidljivih, nebitno…), ja se ismijah i isplakah, no zbilja me nije sramota.

Snimljen po romanu Michaela Morpurga, koji je već doživio svoju prilagodbu na pozornici, War Horse bih nazvala pravim starinskim filmom kojem ne nedostaje ni smijeha, ni tuge, ni pretjeranosti. No u svakom slučaju, mislim to kao kompliment. Spielberg vrišti iz svake scene: emocija, polet, više no nametljivo bogata fotografija… Brzo su mi prošli ti sati uz pametnu kompoziciju stalne izmjene likova i mjesta događanja. Znam, znam. Ovakav je film mogao biti snimljen bilo kada u povijesti, a mogao je biti snimljen i o bilo kojem njenom djelu. Pa što?

Joey je prekrasan konj kojega kupuje Ted Naracott (Peter Mullan) ne zato što može, već kako bi prkosio zemljoposjedniku Lyonsu (David Thewlis), nadmećući se na dražbi i potrošivši mnogo više no što mu dozvoljava džep i ne kupivši težačko radno kljuse kakvo mu treba za neplodan komadić devonske zemlje. Sin Albert (Jeremy Irvine) poznaje konja još otkako je bio ždrijebe te, zaljubljen u njega, uspijeva namoliti majku (Emily Watson) da ga zadrže jer će ga on obučiti, pa iako paradni, Joey će vući plug i orati kamenje. No, neimaština i Prvi svjetski rat istodobno kucaju na vrata, a Ted vrlo lako može ostati bez posjeda pa Joey završava u vojsci, gdje mu slijedi put preko kanala i suočenje s njemačkim topovima i raznoraznim novim vlasnicima. Kao i svaki drugi, no možda u određenom segmentu i zahvalniji, Prvi svjetski rat izvanredna je povijesna pozadina za jake no nikad preduge masovne scene, akcije, likove koji su u kadru po dvadesetak minuta a da im to nimalo ne oduzima na jasnoći, a još kad tome dodamo pažljivo probrane glumce od kojih je svaki vrlo srčano dao djelić svoje karizme, dobivamo nešto na momente doista veličanstveno. Spielberg jasno šalje univerzalnu poruku koju smo stotinu puta i čuli i vidjeli: u ratovima ginu svi, gradovi bivaju izbrisani, a priroda osakaćena; ljudi ginu za ideale ili zbog toga što su na krivome mjestu u krivo vrijeme, a konji-ratnici? Ne idu svojom voljom u rat, već ih u te užasne situacije dovode ljudi kojima su odani poput pasa.

Te… emocije koje jednostavno cure po šavovima nekako su sastavne, bitne kao i svaki segment cijelog tog spektakla, a film dobrim dijelom to i jest. No, na stranu podnošljivost količine sentimenta ili čak patetike, interesantna epizodičnost vodi nas od mjesta do mjesta, od lika do lika, kako Joey mijenja svoje „vlasnike,“ tako i mi upoznajemo strane u ratu, fino razrađene likove, njihove stavove i postupke. Jasno je kako će, mijenjajući kompletan seting svakih dvadesetak minuta, Spielberg uspjeti neke „epizode“ napraviti boljima, neke osrednjima.

Koga je ovaj film uspio uhvatiti, nije mnogo brinuo o tome. Kako već rekoh, 146 minuta nije za Spielberga ništa neobično. Dugačko? Sigurno, no ne i zamorno jer se nijedna „epizoda“ ne razvlači, dok se neke kroz film ili na njegovom kraju (na koji su mnogi kivni) i isprepliću, onako kako vole ljudi koji vjeruju u sudbinu. Bez pardona lijep i s morem pažljivo odmjerenih sastojaka, War Horse se na trenutke čini poput kolaža iz kojeg viri sve ono što je tipično za Sipelberga. No, ono što zaista, zaista čini film tako neobično prijemčivim (iako je za mnoge limunada) osjećaj je da se samo izlio na ekran iz nečijeg sjećanja, bez ikakvog posebnog napora. Ne smijem izostaviti Johna Williamsa i klasično dobru glazbu koja uz već starog suradnika daje dobitnu kombinaciju. Da, jest, jest, priznajem – film je sentimentalan ubojica pa čak i više no što čovjek može zamisliti, ali nisam osjetila tu razmočenost (poput mojih brojnih maramica) već čak originalnost i realističnost, no – kad radiš film o ratu, baš i ne možeš u tome fulati.

Pod palicom ipak jednog od velikih redatelja svoje su trenutke maestralno odradila mnoga imena na način na koji se to od njih i očekuje, no previše ih je za nabrajanje. Presentimentalan, razliven, već viđen (nije), predug, dosadan (ima stvari zbog kojih bi mu i ja, kojoj se dopao, dala par čistih jedinica) – sve to već je rečeno za ovaj film, no ja nisam robot i morala me okrznuti ova slikovita (i maštovita) priča o vezanosti, odanosti, upornosti i životu koji prave stvari nikad ne servira u pravi trenutak. Svjesna sam koliko sam izmanipulirana, ali mi to ni najmanje ne smeta. Jer… Kraj? Događaju se u stvarnome životu i čudnije stvari.

Očekivano i hrabro pao je pod mnogim sječivima zbog neviđene ili čak pretjerane sentimentalnosti, no film se očito toga ne boji, a ja sam bogatija za jedno lijepo, skoro epsko iskustvo.

Jedan komentar za “Put rata

  • unterwein says:

    Tek ga sinoć pogledao i moram se složiti u recenziji.Klasična priča,koja meni kao ljubitelju Spielberga i konja je posebno dobro sjela.Film ništa posebno,ali opet ima neki okus epskog koji ostane u glavi poslije gledanja:)

Leave a Reply

Your email address will not be published.