Prometej

Piše: Marin Mihalj

Prometheus (2012., 124 min.)

Redatelj: Ridley Scott

Scenarij: Jon Spaihts, Damon Lindelof

Glume: Noomi Rapace, Michael Fassbender, Idris Elba, Charlize Theron, Logan Marshall-Green

Ocjena: 6.5/10

 

Napisati recenziju jednog ovakvog filma netom nakon gledanja istog je kao igranje nogometa [a možete umetnuti bilo koji iole naporan sport] na pun želudac – nepreporučljivo. Stoga, čekao sam skoro mjesec dana ne bih li došao do konačnog zaključka; što mislim o filmu i što ću – jezgrovito, kao i obično – napisati o istom. Prva ideja koja mi je pala na pamet po gledanju filma je bila ta da bi se foršpani trebali zabraniti. Zašto? Jer katkad otkrivaju previše, a najčešće nabriju prosječnog filmskog konzumenta [tu i ja spadam, da], tj. natjeraju ga da se »primi« sadržaja ili nedostatka istog kao pubertetlija prve razotkrivene ženske bradavice u svom životu. No dobro, ostavimo li autoreferencijalnost po strani, što nam nude ishlapjeli Ridley Scott i njegovi netalentirani scenaristi?

Nakon intrigantnog, vizualno savršenog prologa, autori nas vode u 2089. godinu i upoznavaju s arheološkim parom Shaw-Holloway. Naime, oku ugodni predstavnici muško-ženskog roda dolaze do značajnog otkrića – nepovezane antičke kulture su, čini se, skrivale istovjetnu zvjezdanu mapu koja bi naše hrabre arheologe trebala odvesti do početne točke, do, nazovimo ih tako, naših kreatora. Nekoliko godina kasnije, njihov put financira Weyland korporacija, a na svemirskom se brodu osim već navedenih arheleoga, sve zbog toga da bi za svakog bilo ponešto, nalaze: snažna i odlučna žena, pametna i, subjektivno, prilično neprivlačna druga žena, smiren i karizmatičan crni pilot, jedan Kinez, dva zajebanta s kojima autori žele reći da ne shvaćamo sve ozbiljno [da bar!] i, da ne bih nabrajao dalje, android koji oponaša O’Tooleovu izvedbu Lawrencea od Arabije.

Pokušat ću napisati zašto je film zaslužio koliko-toliko prolaznu ocjenu. Prvi je razlog prozaičan; gledao sam ga u kinu. Imajući u vidu da Mostar nema kino, potegnuo sam sve do Sarajeva, uvalio svoje ogromno dupe u iznimno udobnu sjedalicu, natakario – jedva! – 3D naočale na glavu i uživao. Da, uživao. I, moram reći, iako u filmu nema previše scena koje opravdavaju snimanje filma u 3D tehnologiji, nisam protivnik iste jer one scene koje jesu [prolog, svojevrsna pješčana oluja i sl.], fantazmagorične su. Namjerno pišem fantazmagorične jer, a tu leži problem, Prometheus je upravo to – opsjena. Naime, dok gledaš film, u svim onim trenutcima kad te zavodi tijelo Charlize Theron, uobičajena kulerština Idrisa Elbe, privlačnost Noomi Rapace koju je teško objasniti i još jedno razvaljivanje uloge najdražeg švabirca Fassbendera, ne razmišljaš o tomu kako te, zapravo, Lindelof i Scott varaju. Kako te, naivnog kakav jesi, obmanjuju da je ovo vrijedno spomenuti u kontekstu originalnog tuđinca.

Dok se Scottov nedostatak svježih ideja može pripisati njegovim godinama, Lindelof je, uz Spaihtsa, onaj kojeg treba bičevati. Nije problem što se film bezobrazno i bez imalo sentimenta naslanja na ostavštinu Alien kvadrologije, što je, barem ja to tako vidim, pokušaj da se zgrne grdna lova – problem je u tomu što je svaki začetak nečega intrigantnog u filmu ostao djelomično ili u potpunosti neistražen. Uzmimo za primjer pitanje koje se provlači kroz cijelu radnju filma, a to je ono iskonsko u nama, ono egzistencijalno: zašto smo ovdje, zbog koga smo ovdje? Lindelof/Spaihts nude pitanja, a ja od njih ne tražim odgovore nego zanimljiviji, bolji (?), originalniji način postavljanja istih. Ni Scott ne može proći lišo, razumije se. Ono što je trebao biti njegov forte, ono što sam tako često dobivao u njegovim starijim uratcima, a to je sasvim ujednačen ritam, izostaje. Scott je isprobao svaki mogući filmski žanr u svojoj karijeri, i onaj u kojemu je trebao biti autorski najjači – horor i znanstvena fantastika s pregršt podtekstualnih tumačenja djela koje je odabrao audio-vizualno prezentirati – taj je zabrljao. Ridley Scotte, skotu jedan, slobodno brljaj po dogodovštinama šervudskog lopova, općim mjestima američke gangsterske (ne)kulture, ali svoju prošlost, glorioznu prošlost, molim te, ne diraj.

10 komentara za “Prometej

  • lozinka says:

    Pa to je Stringer Bell! <3<3<3

  • Anonymous says:

    slažem se, toliko sam ocekivala…. a tako se razočarala.

  • Luther says:

    Da, vizualno je dojmljiv, a priča visi. I slažem se za trailere, baš te nabriju, a onda – praznina. Nisam očekivao Blade Runnera ili Aliena, ali mogli su to bolje, sve je nekako ubrzano. I da, Cinestar se otvara u Mostaru pa nećeš morat van grada na film :)

  • vanja says:

    ja čika Ridliju i čika Spielbergu sve opraštam, uvijek. 😀

  • Mirnes Alispahić says:

    Prijatelj mi reče gotovo sve isto što je Marin napisao u recenziji i usput mi naglasi da ne bacam pare na kino :) Vizuelno odličan, ali priča vrlo šuplja. Ako mene pitate, obzirom na scenaristički par, nisam u to ni sumnjao :)

  • vanja says:

    nesumnjivo šteta, ali … 😀 može se. Osobito mi se sviđa Marinov excerpt 😉

  • Luther says:

    Ma imaš pravo, Ridleyu je oprošteno. 😀

  • swvi says:

    ne znam čemu ovakva negativna kritika, dati prometeju manje od barem 7 je grijeh

  • FILMOMAN says:

    dobar film.Ocijena:7.5/10

  • Carlito says:

    ne mogu se složiti s recenzijom nikako. počevši od pljuvanja famoznih “trailera” koji su ustvari svojevrsna inovacija. oni su virtualni uvod koji pomjera granice klasičnog gledanja filmova te ujedno mobilizira publiku i potiče ju na fokusiraniji angažman i to prije negoli je film uopće i krenio s distribucijom. znači jedna popularizirajuća inovacija koja pokreće medijsku mašineriju i potpiruje interes publike.
    film? pravo je ridleyevo umijeće na kako je spretan način uspio ugurati u ovaj (konceptualno gledajući) real time akcioni blockbuster toliko novog intrigantnog sadržaja i materijala. normalno da je u takvom zahtjrvnom i obimnom poslu morao napraviti i pokoji kompromis.
    okrenuo je svijet aliena naglavačke i podario mu sasvim jednu novu dimenziju. bravo majstore!

Leave a Reply

Your email address will not be published.