Profesionalac

Piše: Sven Mikulec

Profesionalac (Safe, 2012., 94 min.)

Redatelj: Boaz Yakin

Glume: Jason Statham, Catherine Chan, Chris Sarandon

Ocjena: 4.5/10

 

Major Major had been born too late and too mediocre. Some men are born mediocre, some men achieve mediocrity, and some men have mediocrity thrust upon them. With Major Major it had been all three. Even among men lacking all distinction he inevitably stood out as a man lacking more distinction than all the rest, and people who met him were always impressed by how unimpressive he was.

Joseph Heller, Catch-22

Zašto ovakvi filmovi nastaju? Tko je i kako mogao pogledati ovaj scenarij i reći – ajme, nazovi Jasona, ovo će biti filmčina? Koga veseli ovo štancanje prosjeka?

U zamračenoj kinodvorani upoznajem Lukea Wrighta (Statham), bivšeg policajca i trenutnog MMA borca koji voli padati kad mu šefovi narede. Kad jednom prilikom nenamjerno zezne namještanje i nokautira protivnika, razbješnjeli i malčice osiromašeni ruski mafijaši toliko se uzrujaju ovim Lukeovim kiksom da se o tome da snimiti loš film. Ubivši mu voljenu suprugu i malog ćelavog Stathama Juniora u njenu trbuhu, ruski glavešine uhu bolnog izgovora našem junaku unište život, ali istovremeno na sebe navuku bijes najjačeg para miški u čitavom New Yorku. (I znam što mislite, ali ne, ne govorim o Sipowiczu.) Kad se u cijelu priču preko svoje volje uvuče desetogodišnja Kineskinja, mala genijalka Mei, za čijim se računovodstvenim talentom trgaju i Kineska i Ruska četvrt, naš Luke nađe se u samome centru tornada letećih metaka, prosutih mozgova i kosih očiju, i u Mei počinje vidjeti svoju zadnju priliku da se iskupi za grijehe prošlosti.

Rupava, nategnuta priča kvalitete B-produkcije izrešetana je klišejima. Naš junak, u svoje vrijeme najopakiji plavac koji je čistio njujorške ulice od svakakvog smeća, predao je značku jer je bio premoralan da bude član korumpiranog detektivskog tima, i pošao namještati borilačke mečeve (puno bolje!), gutajući batine na lokalnim a la UFC eventima. Ništa od toga nije mu bilo teško jer ga je svaki šamar koji je primio podsjećao na ljubljenu ženu koja ga je svake večeri čekala kod kuće da mu plete kečke ili nešto. Naravno, radnju katalizira njeno mučko smaknuće, što Lukea dovodi do ruba samoubojstva. I onda još jedan biser, dok stoji na granici života i smrti, svega pola metra od nadolazećeg vlaka, on odjednom ugleda malu Azijatkinju samu u podzemnoj i iznenada pronađe razlog da se idućeg jutra ustane iz kreveta. „Svijet ipak ima smisla,“ sigurno je pomislio. „Pogle ti tu malu Azijatkinju kako hoda, i sve. Isplati se ostati!“.

I dok je sami plot ne baš maštovit i više liči na nekakav kolaž sastavljen od isprobanih recepata akcijskog filma (osveta ženina ubojstva, korumpirani policajci, glavni neprijatelj bivši partner), još više nerviraju gluposti poput, po meni, valjda najblesavijeg trenutka čitavog filma. Luke upuca bad guyja u glavu i onda, očito potresen, na minutu stane jer jadan mora – malo povraćati?! A prije i poslije tog smaknuo je na stotine ljudi! Čemu to? Besmisleni i uzaludni pokušaj razvijanja karaktera glavnoga lika, a u službu stvaranja slike junaka kao miksa Hulkovih mišića i Shrekova srca ubačena je i uvodna scena, kad se dolazi ispričati obitelji svog UFC protivnika kojeg je „jednim jedinim udarcem“ poslao u komu. Prozirno i, u ukupnom kontekstu, praktički nepotrebno, baš kao i uvijek popularna i meni strašno iritantna sklonost scenarista da u jednom dijalogu gledatelju pojasne radnju i prenesu informacije koje nisu sposobni na neki drugi način prenijeti. Dva murjaka sjede u sobi i jedan veli drugome: zar si zaboravio što nam je Wright napravio… napravio je to… pa smo mi njemu to… i onda je on rek’o… i ja mu velim… a tek onaj njegov bivši partner koji ga mrzi… Sigurno znate o kojim scenama pričam – koliko ste filmova već vidjeli da neka žena stavi nekom tipu ruku na rame i kaže “Michael/John/Steve/Šime, ja sam ti sestra. Meni možeš reći sve.”, nakon čega si pronicljivi (američki) gledatelj u mraku kinodvorane slavodobitno promrmlja u bradu: “ok, mislim da mu je to sestra…“.  To su jeftini trikovi. Prošlost lika ne treba biti servirana na pladnju, nego ponuđena kroz nekoliko suptilnih znakova, pogleda, pa ako treba i rečenica. Ali nekoliko. Ovaj je razgovor bio toliko neprirodan i očito skriptiran da me upravo naljutila činjenica da se u Hollywoodu očito bilo tko može nazvati piscem.

Osim velike akcijske zvijezde Stathama, koji je, kako vidimo i ovdje, u stanju veliko sranje prodati pod podnošljivo sranje, i koji sam samcat ovom djelcu povisuje ocjenu za dva boda, ostali su glumci potpuno neimpresivni, bezvezni i svoje lajne izgovaraju žarom i intonacijom jednog nasmrt izudaranog šarana. Još kad Rusi i Kinezi počnu drobiti engleski jezik toliko neugodno da mi čak i Šerbedžijin izgovor zvuči k’o da slušam Hugha Granta, ugođaj ispodprosječnog akcijskog filmića postaje još jači. Nekoliko originalnih, zabavnih dosjetki u akcijskim scenama utopljeno je u mlakoj bari generalno neupečatljive koreografije, siromašnih verbalnih prepucavanja i trzave, isjeckane režije. Ali za sve vas koji ste mislili da je ovdje baš sve tako crno, morat ću vas razočarati.

Pola casta je žuto.

Ocjena je takva kakva jest jednostavno zato što od ovog filma, protiv kojeg ustvari nemam ništa posebno, ima toliko boljih. Kome je trebao ovaj šablonski prosjek mlitavih temelja, meni će ostati nepoznato i dugo nakon što mi lagano uznemirujuća slika Stathama i curice u hotelskoj sobi izblijedi iz sjećanja. Jason je ovim multikulturalnim gubljenjem vremena dodao još jednu plitku recku svome opusu, a time je, sada se čini, na istu stvar primorao i mene.

9 komentara za “Profesionalac

  • Deni Zgonjanin says:

    Sipowicz LoL! It’s funny cos he’s fat :)

    Ali pola casta je žuto? ccc… Nisam znao da si takav Sven…

  • Gjuro says:

    Ovako zabavne recenzije jedan su razlog da ovakvi filmovi nastave nastajati. Go Sven! 😀

  • Anita says:

    Mislila sam da će “Blitz” biti njegov najgori uradak, izgleda da sam se prevarila. On jeste zvijezda, dovoljno simpatična da može “iznijeti” generalno loš film ali bilo bi bolje da ne pretjeruje s uskakanjem u projekte čiji scenarij su mu samo prepričali i pokazali koreografiju.

  • vanja says:

    Joj, meni je “Blitz” bio pravo osvježenje :)

    Ovo ću morati pogledati, samo zbog ove vrckave recenzije.

    Doduše, ja jesam svežder i svašta ima šanse kod mene, pa tako će i taj “Safe” doći na red, samo zbog Stathama, ne mogu vjerovati da on u nečemu nije fora 😀 – guilty pleasure ili ne, vjerujem da film može biti tako loš al’ bumo videli 😉

  • vanja says:

    Hahahaha – miks Hulkovih mišića i Shrekova srca, OMG

    @Deni

    “Ali pola casta je žuto? ccc… Nisam znao da si takav Sven…”

    lolčina, šef je postao “takav”

  • Marin says:

    Sklon sam ti vjerovati, Sven, ali citiraš autora jedne od najgorih ter najdosadnijih knjiga svih vremena… :/

  • Sven Mikulec says:

    Nasreću, filmski ukusi su nam malo bliži od književnih. :)

  • Nino says:

    Tko god je ovo pisa je rasist lol

  • Ninna says:

    Baš si nadaren,momak! xD

Leave a Reply

Your email address will not be published.