Priča

Piše: Mirnes Alispahić

Priča (Kahaani AKA The Story, Indija, 2012., 122 min.)

Redatelj: Sujoy Ghosh

Scenarij: Sujoy Ghosh, Suresh Nair, Nikhil Vyas

Glume: Vidya Balan, Parambrata Chatterjee, Nawazuddin Siddiqui, Indraneil Sengupta, Saswata Chatterjee

Ocjena: 8,5/10

 

Više se ne mogu sjetiti kad sam posljednji put pogledao indijski film. Mislim da to ima određene veze s gledanjem indijskih filmova u djetinjstvu u kojima su manje-više svi plesali u šarenim odijelima bez obzira na žanr ili pak onim smiješnim scenama koje sam gledao na YouTubeu u mojim kasnijim godinama. Uglavnom, stvorila se neka, nazovimo je, odbojnost, prema filmovima s tog područja ove lijepe nam planete, iako se radi, ne da mi se provjeravati ali mislim da je tako, najvećoj filmskoj industriji na svijetu koja godišnje štanca više filmova i od Hollywooda. Naravno, to nije neki pokazatelj kvalitete, što možemo vidjeti iz primjera spomenutog nam Hollywooda, ali ovim filmom Indijci su me kupili. Prije svega sam ga pogledao zbog priče koja me zaintrigirala, a potom sam pročitao odlične komentare gdje ga svi hvale na sva usta pa mu odlučih dati priliku. I nimalo se ne pokajah.

Priča (Kahaani AKA The Story, 2012.) je jedan odličan triler u maniri genijalnog Singerovog Privedite osumnjičene (The Usual Suspects, 1995.) ili pak meni odlične Mahnitosti (Frantic, 1988.) Romana Polanskog ili skoro bilo kojeg filma Alfreda Hitchcocka. Naime, riječ je o onoj vrsti trilera koja vam na početku daje priču na žlicu, postepeno vam popunjava sliku svega što se dešava, a onda vam na kraju sruši cijelu vašu predodžbu o radnji jer vas odvede na neki totalno drugi kraj. Glavni lik je žena, da situacija bude još gora ona je trudna, s trbuhom do zuba, što samim tim daje jednu jedinstvenu notu filmu jer mislim da film ne bi prošao ovako zapaženo da je glavni lik neki muškarac jer bi onda imali onaj gorki osjećaj deja vua, ali ovako film ima poseban šmek. E sad, samim time što je glavni lik trudna žena, u potrazi za nestalim mužem s kojim je u braku iz ljubavi, a ne zato što im je namješten, jedan samostalan i jak ženski lik u tradicionalno patrijahalnom indijskom društvu daje ovom filmu još veći značaj i mnogo značajniji podtekst, posebno ako uzmete u obzir i određenu simboliku koja se proteže kroz cijeli film. Samo za ovo redatelj i scenaristi od mene imaju veliki plus, što su se usudili prkositi jednom, izvinite na izrazu, zatucanom shvaćanju muško-ženskih uloga. Ali da ja ne skrećem s teme u vode muško-ženske ravnopravnosti u modernom društvu, vratimo se na film.

Reći nešto više o ovom filmu, a ne otkriti previše zaista je teško. Pokušajte samo nekome ispričati radnju Privedite osumnjičene. Ne ide, zar ne? Kažete li rečenicu previše otkrit ćete cijeli film, a to onda uništava želju za gledanjem. Ali da pokušam: film počinje terorističkim napadom u podzemnoj željeznici u Kalkuti, što predstavlja okidač za događaje koje ćemo pratiti do odjavne špice. Dvije godine poslije, Vidya Bagchi, koju glumi ljupka Vidya Balan, dolazi iz Londona u Kalkutu kako bi pronašla svog muža koji joj se ne javlja dva tjedna. U tome joj pomaže policajac po imenu Rana, ali kako njihova potraga ide dalje tako se stvari kompliciraju. Nitko nije čuo za njenog muža, nitko ga ne zna, a da stvari budu još gore ona otkriva da liči na terorista odgovornog za spomenuti teroristički napad te joj na leđa nakače i ljudi koji je žele smaknuti jer zabada nos gdje mu nije mjesto. Recimo da je to to, u nekim grubim crtama. Tek toliko da vas malo zaintrigira.

Što se tiče glume, Balanica je zaista odradila odličan posao kao trudnica koja se bori sa svojim bolom dok pokušava pronaći muža i više je nego uvjerljiva u svojoj ulozi, a ostatak postave  daje joj vjetar u leđa svojom izvedbom. Trapavi šef policije, zaljubljeni policajac, arogantni i bezobrazni agent tajne službe i jedan od najluđih plaćenih ubojica koje ćete vidjeti u filmu, Bob Biswas. Zanimljivo je reći da je njegov lik postao neka vrsta internet fenomena u Indiji.

Kada je riječ o režiji Sujoya Gosha, malo mi baca na Tonyja Scotta s onom brzom montažom i kadriranjem, ali samo na trenutke. Ima tu i one drhtave ručne kamere, ali nasreću ne previše. Inače je odradio solidan posao. Na trenutke, ali zaista samo na trenutke, kao da ne zna što da radi pa malo ukaki sve, ako se smijem tako izraziti, ali se onda vrati. Doduše, moglo je i bez tih toniskotovskih trenutaka koji mi već odavno idu na živce, ali, bože moj, što se može. Koliko sam mogao razumijeti, ostali mu filmovi nisu ni do koljena ovom pa pretpostavljam da je čovjek dao sve od sebe.

Sam scenarij odlično je napisan, pije vode i drži se određenog ritma. Vidya je odlično napisana, heroina u muškom svijetu, žena koja na kraju izlazi kao pobjednik, jača od svih. Nisu ni ostali likovi zapostavljeni. Ima tu ubačenih finih detalja poput Raninih razgovora s majkom dok se vraća kući s posla ili pak scene s posla Boba Biswasa, koji inače radi kao prodavač

životnih osiguranja, koji nam upotpunjuju sliku. Na trenutke se film malčice otegne, ali mislim da je to više problem redatelja, a manje scenarista, tako da s ove strane nemam zamjerki. Skidam kapu i za fino uklopljenu simboliku svega, počevši od samog lika i ostalog. Vrlo dobro napisano, i hrabro, ako smijem dodati.

Što još reći osim da je film snimljen za jadnih 1,6 milijuna dolara. Zadivljujuće. Amerikanci će vjerojatno snimiti remake u narednih godinu-dvije, gdje će možda Rejhana AKA Rihanna glumiti glavnu ulogu. Ili će pak ta čast pripasti drvenoj Kristen Stewart, čije su facijalne ekspresije u rangu mog sobnog parketa? A možda nas ipak sve spasi Tom Cruise, koji će glumiti trudnicu koja sve vrijeme traži nestalog supruga, a na kraju se ispostavi da je njen nestali suprug zapravo u njenom trbuhu, a da mu je ona tetka s majčine strane. Nadam se da će ove moje riječi bar nekoliko vas navući da pogledate ovaj zaista sjajan triler.

2 komentara za “Priča

  • Marin says:

    Pojede mi čitav upis jerbo nisam upisao captchu. Uglavnom, da se probam ponoviti: montažni skokovi a la Tony Scott, gdjegdje i k’o Godard [Do posljednjeg daha], iskričavo žuta fotografija na tragu brazilskih filmova 21. vijeka [Čovjek koji je kopirao, recimo]… ne znam, zbilja vrhunski misteriozni krimić kojeg krasi za mene očekivan prevrat, ali prevrat koji je dramaturški čvrst a ne izvučen iz guzice. +, dobra dosjetka je i vješto tempiran “comic relief” koji samo pokazuje da ovakvi filmovi najbolje i funkcioniraju kad nisu ultraomegaozbiljno nastrojeni. Moj prvi indijski film, ali ne i posljednji. Hvala, Mirnes. 

  • Mirnes Alispahić says:

    Nema na čemu, Marine, i drugi put 😉 Drago mi je da ti se svidio film :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.