Potpuno sjećanje (Total Recall)

Piše: Danijel Špelić

Potpuno sjećanje (Total Recall, 2012., 118 min.)

Redatelj: Len Wiseman

Glume: Colin Farell, Kate Beckinsale, Jessica Biel, Bryan Cranston, Bokeem Woodbine

Ocjena: 6/10

 

Remakovi su nužno zlo. To je istina. Današnji filmski svijet pati od poprilične inspiracijske blokade pa je posve logično da svoje nečasne ručice upotrijebe da ugrabe nešto što je jednom već pronašlo svoj put do publike i prošlo jako dobro; financijski i umjetnički… ako se ime Arnolda Schwarzennegera i umjetnosti može povezati u jednu zajedničku cjelinu na taj način. Da ne bude kako sam sad počeo podcjenjivati starog Arnieja, originalni Total Recall jedan je od stvarno dobrih SF filmova koji su obilježili 90-e. Nećemo reći i da je vrhunski umjetnički film, ali kad imate poletnu i sigurno režiju jednog majstora kakav je Paul Verhoeven, scenarij koji je zabavan, nabijen crnim humorom, dobrom akcijom i SF detaljima koji mu garantiraju etiketu ”originalan”, onda umjetnički dojam baš i nije od neke presudne važnosti. Doduše, film kao takav ima jako malo veze s pisanom riječi kultnog autora Phillipa K. Dicka (da malo, nema ništa osim jedne scene), ali već smo ionako navikli da holivudska mašinerija pretjeruje gdje god da stigne. Raditi remake takvog filma napeta je stvar jer imate fanove, pa imate neke nove klince, pa imate… sve i svašta. Ništa dobro za nekog tko će uzeti taj zalogaj na sebe. Remake nije ni blizu originala. Sad sam vam otkrio nekakvu toplu vodu, ne? Rijetko koji i jest (uz par stvarno časnih iznimki) ali s druge strane, Potpuno sjećanje (ili Totalni opoziv) nije uopće loš film. U ovo vrijeme poprilične suše science fiction filmova, čak i onaj… osrednji dobro dođe da se prosječni gledatelj malo zabavi. Jer, uzmimo prednosti za početak (mana ionako ima previše) – to je visoka produkcija, puna oku ugodnih glumaca, nabijena specijalnim efektima (jer oni ipak nešto znače kad je SF film u pitanju), dobrog tempa i režirana od strane nekog tko zna spojiti kadar s kadrom. To je popcorn film. Dvojbeno je to koliko vam se isplati platiti punu cijenu kino ulaznice (ako je vjerovati po njegovom utršku u kinima, i Ameri su ga radije čekali na torentima nego gledali u kinu), ali za kućno okružje, neprocjenjivo.

Priča bi vam trebala biti poznata, nadam se, ali ako nije: Douglas Quaid obični je, prosječni šljaker koji živi prosječnim šljakerskim životom, ima šljakerske prijatelje i nedostaje mu malo neke akcije. Za to postoji lijek – agencija Recall ovdje je da to omogući. Lažna sjećanja, odmor kakav želite i tako te priče. Samo što odmah na početku ispadne kako naš Doug ima neke druge stvari u glavi (jako huš-huš) zbog kojih ga u roku odmah napadne sva sila ljudi. Ne samo ljudi već i njegova nimalo tipična šljakerska žena, koja mu prvo pojasni kako je on neki jako važni lik, uber špijun na tajnom zadatku, a onda krene u zabavnu misiju da ga jednostavno…pa, ubije. Doug će se otisnuti u misiju… izbjegavanja metaka, a usput će otkriti da onaj komad kojeg viđa u snovima postoji u stvarnosti, da je dio neke velike, globalne zavjere te da je on, i samo on, najvažnija karika cijele priče. Ili ima jedan gadan trip sjećanja u kojima ništa nije onakvim kakvo bi trebalo biti.

Za sve one koji još nisu doznali vrlo važnu činjenicu: ovdje nema Marsa. Spomenu ga, ali nitko ne putuje na njega (iako bi glavni lik to želio). Nema ni Richtera (kojeg je tako dobro odigrao Michael Ironside u originalu), ali imamo Kate Beckinsale. Mislim, nazovite me običnim šovinistom, ali ta žena zna odigrati akcijske scene kako treba, a izgleda k’o grom iako joj 40. godina života polako diše za vratom. Colin Farell, taj slasni Irac (po riječima ženskog dijela publike do mene), odigrao je uobičajeno, ništa posebno, ali je zamamna Jessica Biel (cijeli film je gozba za muško-ženske oči) uspjela ostati nekako po strani. Ipak, to su ono, slavne face, kojima društvo pravi i neiskorišteni Bryan Cranston, pa ako vam je cilj da ih vidite u što većem broju na jednom mjestu, ovdje ih ima na izvoz. Redatelj Len Wiseman, koji je tako zabavno probudio (i nastavio) Die Hard serijal snašao se k’o riba u akvariju što se tiče režije jer film je dinamičan, ima dobar tempo, i pregledan. Kako je ovdje ulupana bogovski visoka suma zelembaća, očekujte vrhunske efekte i, na trenutke, poprilično impresivne kadrove svijeta budućnosti. Zašto kažem na trenutke? Zato što, već kad smo kod tog vizualnog dijela, film ima jednu temeljnu manu koju bismo mu mogli zamjeriti. Zvoni na već viđene stvari. Dodajte malo Minority Report (opet Farell), malo I, Robot (oni androidi poprilično su jasna kopija), a nije to moglo proći ni bez malo Blade Runnera (kad imate miks kultura koji je osvijetljen neonom onda znate odakle to potječe). To nekako poništava i one poprilično originalne stvari (dizalo koje prolazi kroz centar Zemlje), a lošem dojmu može se pridodati i izostanak objašnjenja, kao, oh, recimo samo primjera radi, zašto je dovraga ostatak Zemlje spaljen kemikalijama te kako se život sveo na samo dvije kolonije. Na stranu te… mane, jedno gledanje, u okruženju fine kućne atmosfere, dok klopate kokice iz Konzuma, bit će vam zgodan provod.

2 komentara za “Potpuno sjećanje (Total Recall)

  • Marin says:

    Jedan od najlošijih filmova godine. :s

  • Vanja says:

    Pokraden i ostalo, što nije neobično, svejedno dovoljno zabavan za jedno gledanje, and that’s about it.

Leave a Reply

Your email address will not be published.