Posljednji egzorcizam

Piše: Sven Mikulec

Posljednji egzorcizam (The Last Exorcism, 2010.)

Redatelj: Daniel Stamm

Glume: Patrick Fabian, Ashley Bell, Iris Bahr, Louis Herthum

Volio bih da odmah na početku nešto razjasnimo. Iako bi možda nekoliko zadnjih mojih recenzija moglo sugerirati suprotno, ne pokušavam se specijalizirati za izrazito loše filmove, niti me posebno privlače oni koju u naslovu sadrže riječ ‘posljednji’. Lijepo bi bilo da mogu pohvaliti neki film, reći da sam iz kina izašao ispunjen, zadovoljan, opčinjen, bla bla. Međutim, ipak sam u pitanju ja, koji gotovo uvijek donosim krive odluke. Izbor ovaj put zaista nije bio kompliciran – zbog ograničenog vremena na raspolaganju su mi stajali Posljednji egzorcizam i Ljubav na daljinu, a kako Barrymoreicu mogu fizički podnijeti samo u Lisi u Zemlji igračaka, odabir mi se činio krajnje jednostavnim. E pa, podsjetih se još jednom da nisam sposoban donijeti odluku zbog koje kasnije neću požaliti, jer vjerovali ili ne, postoje i mnogo gore stvari od usnatog smiješka Drew Barrymore.

Snimljen u odnedavno proslavljenom stilu Blair Witch Projecta ili Paranormal Activityja, Posljednji egzorcizam upoznaje nas s Cottonom Marcusom, sredovječnim svećenikom kojeg svi vole zbog njegovih energičnih Praise the Lord! propovijedi i neospornog zabavljačkog talenta. Sretno oženjeni otac dječaka s problemima u razvoju, naš junak je donedavno izvodio i egzorcizme, ali je od njih odustao i uz to odlučio svijetu otkriti o kakvim se fino razrađenim prijevarama ustvari radi – u pratnji dvočlane TV ekipe odazvat će se na jedan nasumično odabrani poziv u pomoć (kojih, kao nacionalno priznati ‘Božji ratnik’, dobiva na tone) i demonstrirati koliko je lako prevariti glupe vjernike koji i običnu opstipaciju tumače Đavoljom pojavom. Međutim, situacija je nešto drukčija na farmi obitelji Sweetzer, gdje, čini se, mala Nell povremeno popizdi pa se sva zbunjena probudi u krvi nevinih koza koje je brutalno bila priklala. Naš dragi šoumen od svećenika polako (prepolako, rekao bih, nije baš bistar) shvaća da se sa svojim novim TV prijateljima upustio u nešto zbog čega će vrlo uskoro požaliti. Slično kao i ja te večeri na ulazu u Cinestar.

Nemam problema s načinom snimanja, ta tehnika ko fol dokumentarca baš mi se svidjela u REC-u, a nije loša bila niti u Cloverfieldu. Ideja da smo kao gledatelji ograničeni isključivo na ono što jedan od likova u filmu vidi stvarno je zanimljiva i često zna doprinijeti napetosti filma. Ne smeta me ni pomanjkanje kvalitetne priče već karakteristično za suvremene horore, nekako se da progutati i Cotton, koji se hrabro odlučuje na plemeniti čin raskrinkavanja crkvenih pravaranata koji vam u istoj večeri istjeraju i Sotonu iz tijela i pristojan snop novčanica iz džepa. Problem, s druge strane, itekako imam zbog svojih očito previsokih očekivanja – kad se upustim u gledanje horora, ja, eto, očekujem da me poneka scena i preplaši. U sat i pol Posljednjeg egzorcizma sadržana je samo jedna jedina scena od koje sam se pomalo zaledio i osjetio jezu koju sam očekivao te večeri. Nažalost, čak i taj rijetki uspješni trenutak nije bio originalan, sličnoj sceni posvjedočio sam u već spomenutom REC-u, a da ne nabrajam dalje. Čisto da vam spoilam, radi se o sceni u kojoj traže opsjednutu Nell po kući i onda je ugledaju na kraju slabo osvjetljenog hodnika kako nepomično stoji i gleda ih u tišini. Ništa posebno, ali daleko efektnije od ostatka filma.

Glumci su svoje odradili najbolje što su mogli. Osim televizijskog glumca Patricka Fabiana u glavnoj ulozi, tu su i: Iris Bahr kao novinarka koju ne viđamo puno pa se i nema bogznašto komentirati; opsjednutu seljanku Nell tumači 24-ogodišnja Ashley Bell, a njenog zabrinutog oca jednako slabo poznati Louis Herthum. No, kao što rekoh, loša gluma nije na vrhu popisa problema ovog filma.

Redatelj Daniel Stamm nikako si nije trebao dozvoliti da mu film, koji bi trebao biti strašan, ima nekoliko LOL trenutaka, i to na dijelovima koji bi, kao, trebali biti jezivi. Spomenut ću scenu u kojoj opsjednuta Nell nakratko nestane pa je pronađu – na vrhu ormara?! Nisam mislio da ću ikad imati prilike ovo upotrijebiti u tom kontekstu, ali – sva je vražja! (Već samo zbog ovog isplatilo se pisati recenziju.)

Komičan je i način na koji je lukavi Cotton posumnjao da mala zapravo i nije opsjednuta, već samo glumi da prikrije svoju flundravost – naime, Nell u jednom trenutku upotrijebi krivi izraz (koji k?!), ponudivši našem junaku ‘blowing job‘, na što ovaj genijalno zaključi da to ne može biti Vrag jer je Lucifer valjda oduvijek bio odličan u engleskom, a pohvatao je i sve relevantne izraze dok se educirao po Youpornu. Ovu jezičnu pizdariju na stranu, sama ideja da je Nell lažirala opsjednutost jednostavno je preloša – kao, ne može reći tati da se kresnula na njivi, pa će samo zaklati desetak životinja, brata otpremiti u bolnicu i malo se pentrati po namještaju da svi misle da je u nju ušlo nešto drugo osim malog lokalnog konobara tog kobnog dana u kuruzi. Fail.

Neuvjerljivo, dosadno, s daleko više komike no što je itko od odgovornih želio. Nekima će se možda dopasti nešto drukčija priča, mnogo više dinamike nego u Paranormalu ili, najblaže rečeno, zanimljiv način prikaza svakodnevnog života na američkom jugu, ali ni ja ni P., kojoj se još i ovim putem ispričavam što sam je nagovorio na ovaj film, nismo jedni od njih.

Ocjena: 3/10

2 komentara za “Posljednji egzorcizam

  • maxima says:

    Kad se samo sjetim kako sam s 20 godina bila sretna što mi roditelji nisu sa 16 dali gledati prvog “Egzorcistu”, uncut i to sve. Mislim da su svi naredni pokušaji više no ekstremno komični.

  • Matej Lovrić says:

    Da, tužno je što rade od legende, ali i od većine horrora koji su obilježili žanr. Premda, moram priznati da mi je Exorcist III, nakon onog užasa od dvojke, bio sasvim pristojan. Brad Dourif je rasturio tamo.

Leave a Reply

Your email address will not be published.