Policijska priča 2013 (2013.)

Piše: Jerko Vičić

Serijal Police Story zacementirao je Jackieja Chana kao akcijsku zvijezdu svjetskog kalibra, koja je pri tome specijalizirana za podžanr akcijske komedije. Izašao 1985., prvi dio nastao je kao Chanov odgovor na prethodni neuspjeh proboja na američko tržište (The Protector) te ga i danas smatra svojim najboljim akcijskim filmom. S velikom moći dolazi i velika odgovornost prilika za zaradu, pa stoga ne čudi da je taj, od srca rađen film, polako prerastao u jedan od najpoznatijih akcijskih serijala današnjice. Što nije nužno loše, jer je nastavak bio jednako kvalitetan kao original, a unatoč stagnaciji trećeg i četvrtog dijela, moderni reboot New Police Story (2004.) gurnuo je serijal u mračnijem, ozbiljnijem pravcu, koji slijedi i najnoviji uradak, također još jedan reboot serijala.

Nakon gotovo šest desetljeća uzbudljivog i kreativnog života, Jackie i dalje ne može, ni ne namjerava u potpunosti pobjeći od žanra koji je velikim dijelom i izgradio, i koji ga je proslavio. Unatoč najavi da će Chinese Zodiac (2012.) biti njegov posljednji akcijski film, mnogi su se (pozitivno) iznenadili najavom izlaska novog nastavka kultnog serijala, što je Jackie dodatno pojasnio opisujući film kao izuzetno mračan triler, s gotovo nimalo humora i jako malo vratolomija po kojima je poznat. Na koncu, to novi Police Story i ne čini akcijskim filmom. U priču se upliću i (vjerojatno lažne) glasine o Rush Hour 4 i Expendables 3. Želja mnogih fanova bila je vidjeti Chana zajedno sa Stalloneom, Lijem i ostalima, međutim, Jackie nije blagonaklon ka ansemlb castingu i vidi se samo u naslovnim ulogama. Koliki tu udio ima ego jedne zvijezde, a koliko principi osobe koja se ne želi utapati u moru akcijskih velikana, teško je reći. Činjenica je da se uz godine stvari mijenjaju, ljudi sazrijevaju i spremno rade kompromise u svrhu izbjegavanja suvišnog rizika. Stoga je novi Police Story savršena prilika za Chana da ostane u okvirima akcijskog žanra, s malim obratom na samu temu filma.

2

Redatelj Ding Sheng, s kojim je Jackie prethodno surađivao na povijesnoj akcijskoj komediji Little Big Soldier (2010.), i ovaj put je obavio solidan posao. Scenarij je strukturiran poaput klasičnog whodunnita te prva trećina filma pati zbog sporog i neodređenog tempa, koji će fanove ranijih nastavaka sigurno nemalo iznervirati. No, kada svaki lik ubrzo dobija svoju svrhu u priči i igra počinje nalikovati šahovskoj partiji, ritam se ubrzava i do kraja filma zadržava novostečenu stabilnost.

Naizgled neobjašnjiva talačka situacija iza koje stoji Wu Jiang (Liu Ye) polako poprima svoju formu, dok se životi upletenih u nju isprepliću na neočekivan način. Detektiv Zong When (Jackie Chan) jedini je koji ima priliku razriješiti čitav misterij i spasiti svoju kćer, zbog koje se i upleo u čitavu priču . Svaka dodatna informacija o radnji otkrila bi previše. I tu upravo leži razlog kvalitete filma. Ovo nije još jedno Chanovo ostvarenje u kojem ćete uživati u njegovim vratolomnim kreacijama i light humoru, ali, ako upalite film s realnim očekivanjima za ostarjelu akcijsku zvijezdu koja više nije u mogućnosti sama izvoditi sve svoje stuntove, ne sumnjam da će vas Chanova zrela gluma impresionirati.

Dok se New Police Story osvrnuo na utjecaj virtualne stvarnosti na mladež i kritizirao zapostavljanje odgoja, njegov nasljednik zadire u mnoge slojeve i probleme društva – psihičko i fizičko razdvajanje obitelji, prostitucija, korupcija „običnih ljudi“, siromaštvo, predrasude i gnjev koji će, često izazvan lažnim uvjerenjima, poticati iskvarenost društva. Na polovici filma nalazi se najdulja, a možda i jedina borilačka scena vrijedna isticanja, odrađena mnogo staloženije i „iscrpnije“ nego ijedna Chanova prije, i točno pokazuje njegovo iskustvo ali i granice. Završni obračun, kao i posljednjih 15 minuta filma, oslanja se na dramatičnost situacije i neočekivanost umjesto na predvidljivu borbu s antagonistom i klišejizirani kraj, pa tako fino zaokružuje čitav film.

1

Atmosfera i vizualni pečat filma na granici su relističnog i noir-ish stila, s tim da je interijer dominantan u većini filma – gotovo dvije njegove trećine ni ne znamo što se događa izvan kluba u kojem se odvija talačka situacija. Klaustrofobična težina zatvorenog prostora uvelike pojačava dramski naboj i uzrokuje nelagodu gledatelja jer je pitanja mnogo, a odgovora malo.

Mala zanimljivost je ta da je ovo prvi dio u kojem Jackie glumi kineskog inspektora, a ne hongkonškog, kako je to bio slučaj dosad. Snaga Zong Whenovog karaktera, glavna pokretačka sila preokreta u priči, fino se može usporediti s karijerom samog Jackieja. Kako umjetnost imitira život, Police Story je prilika za Jackieja da pokaže filmskom svijetu gdje se još kriju njegovi talenti. Iako ovo svakako nije njegov prvi ozbiljan film (noir triler Shinjuku Incident iz 2009. je najrecentniji primjer), označava kraj Jackieja Chana kao adrenalinske akcijske zvijezde i početak imidža glumca koji se jednako dobro snalazi i u klasičnim dramskim ulogama.

Moj prvi susret s ovim serijalom bio je prije nekih petnaestak godina, kada je svake subote u popodnevnim satima bio prikazivan po jedan Chanov film, pa ako se tko sjeća toga, virtualni high five. Neodoljivi šarm njegovih starih naslova u potpunosti me osvojio, tako da sam odrastao i s uživanjem pratio i njegove američke filmove, pogotovo trilogiju Rush Hour. Iako sam postao fan jedne sasvim drukčije inačice glumca od one danas, tranzicija glumačkih ostvarenja nije me razočarala. Dapače, oduševila me na isti način kao i onda kada sam, kao devetogodišnjak upijao  filmove poput (tada) tetralogije Police Story, Drunken Master, Wheels on Meals, Who Am I?, Armour of God, Mr. Nice Guy i Project A.

3

Nasljeđe koje je Jackie Chan ostavio iza sebe u najmanju je ruku zadivljujuće i nove generacije mogu uvijek otkriti njegove kultne filmove, dok oni fanovi koji su odrastali uz to nasljeđe s jednakim uživanjem mogu pratiti evoluciju i glumca, i njegova rada. Police Story (2013.) nema gotovo nikakve veze sa samim serijalom te je očito da se radi o lukavom marketinškom triku u svrhu privlačenja što većeg broja gledatelja. Ipak, nije sasvim suludo zaključiti kako je upravo taj serijal bio najbolji način Chanove komunikacije sa svojim fanovima. Kao što je prije 30 godina s njim učvrstio sebe kao majstora borilačkog humora i spektakla, tako je i sada odao počast svojoj prošlosti i najavio svoju filmsku budućnost.

Bio ovo posljednji naslov u serijalu ili ne, vjerno i logično nastavlja prijelaz koji je započeo New Police Story. Iako ne nudi mnogo Jackiejevim old school fanovima, postavlja nove granice i izazove koji očekuju tu ikonu hongkonškog filma.

No more Mr. Nice Guy.

Leave a Reply

Your email address will not be published.