Planinarski dom

Piše: Sven Mikulec

Planinarski dom (Hate Actually, 2012., 96 min.)

Redatelj: Peter Bush

Glume: Paul Rudd, Michelle Rodriguez, Nicolas Cage, Danny Trejo

 

Redateljski prvijenac britanskog anonimca Petera Busha, Planinarski dom, pomalo se iznenađujuće pojavio na repertoaru i privukao moju pozornost u vrijeme kad nisam vjerovao da u trenutačnoj ponudi ima išta zanimljivo. Bush, inače profesor engleskog jezika i književnosti, donosi nam priču vrlo svježu i opipljivu, djelo kojem se lako prepustiti, koje plijeni potpunu pažnju i, cijelo vrijeme plešući na granici drame i psihološkog trilera, priču ovih mladih ljudi čini ujedno i vašom.

Kad se autobus zaustavio na parkingu ispred trošnog hotela, na kasnoposlijepodnevno sunce iskoračio je mladić i svoju sportsku torbu spustio na tlo. Za njim je izašla i privlačna brineta, naslonivši svoju glavu na njegovo rame. Ovo je trebao biti njihov vikend u planinarskom domu, romatični bijeg od kaotične velegradske svakodnevice. Kako to često biva (kako u filmovima, tako i u stvarnom životu), zbog ponekog nesporazuma, nekoliko krivih riječi i dijelova njihove mračne prošlosti isplivanih na površinu, dolazi do žestoke svađe, a vikend iz snova ubrzo se pretvara u pravu noćnu moru…

Zabranjen u čak trinaest zemalja zbog vulgarnog jezika i poneke scene brutalnog nasilja (scena seksa, nažalost, nema), Planinarski dom iskače od ostalih, sličnih ostvarenja prije svega zbog svoje atmosferičnosti, konstantne napetosti i nadahnutih glumačkih izvedbi. Paul Rudd u ulozi više-manje simpatičnog, iako fizički pomalo zapuštenog Foxa i tamnoputa Michelle Rodriguez kao njegova vatrena, impulzivna djevojka Kate, mojoj početnoj skeptičnosti usprkos, potpuno upijaju pozornost svojom interakcijom i kemijom koja je toliko opipljiva da se, kako će to Kate u više navrata demonstrirati, čak može i rezati nožem. Rodriguez ovdje stvarno iznenađuje, pogotovo dok ‘skida’ nagle promjene raspoloženja i emotivnu transformaciju glavne junakinje, dok je Rudd, zbunjen i popustljiv kakvog smo ga i navikli gledati (Knocked Up, Role Models), standardno simpatičan i zabavan, ali sigurno ne i za svačiji ukus.

Od sporednih lica, pomalo je smiješno vidjeti sveprisutnog Nicolasa Cagea u ulozi iznenađenog i prilično priglupog recepcionera u hotelu. U posljednje vrijeme se puno pričalo o njegovoj nekritičnosti kod odabira uloga, a, kolikogod meni osobno bilo drago i ovdje ga vidjeti, ovim pojavljivanjem Cage samo dodaje još ulja na ionako pošteno rasplamsalu vatru. Zanimljiv cameo, pak, ostvario je i dobri stari 67-godišnji Danny Trejo kao vozač autobusa. Upečatljiv, iako kratak, nastup zvijezde nedavnog hita Machete, možemo analizirati u sklopu čitave priče – njegova je vizualno neugodna pojava zapravo najava mladom paru da vikend koji ih očekuje, suprotno očekivanjima, i neće biti baš toliko lijep.

Scenaristički dio odrađen je na vrhunskoj razini. Brze doskočice i vrlo slikovite, sočne psovke u najvećoj su mjeri zaslužne što je film dobio etiketu “kočijaške, turetovske verzije Juno“ (Washington Post), a tu je i poneka fraza koja bi vrlo lako mogle ući u filmske anale (Molim te, spusti tu tavu.), kao i vrckavi, zabavni dijalozi (Oprosti, draga. // Ma j*** si mater.). Žanrovski prilično komplicirano, Bushevo ostvarenje, usprkos službenom deklariranju kao drama, sadrži mnoge karakteristike tipičnog psihološkog trilera, s vidljivim elementima old school horora. Tome svakako pridonosi šumovita scenografija zbog koje poneke scene pomalo podsjećaju na Pogrešno skretanje s najseksi Albankom ikad, Elizom Dushku, ili čak kultni Deliverance. Također, soundtrack filma za svaku je pohvalu, s nekoliko odlično tempiranih pjesama, poput Pale Blue Eyes od Velveta za vrijeme mirne, romantične večere, ili Going Up the Country (Canned Heat) tijekom psihodelične potjere u šumi pored hotela.

Iako je u fokusu definitivno složen odnos Foxa i Kate, tematika koju Bush dodiruje zapravo je šira i možemo reći da je ovo ostvarenje ustvari kritika modernog, hiperstresnog načina života i upozorenje društvu da se, neovisno o prividnom blagostanju sadašnjice, grijesima prošlosti rijetko kada može potpuno pobjeći. Dodao bih da me, po tko zna koji put, jako razočarao bezvezni prijevod naslova, tako tipičan za nedomišljate hrvatske distributere. Da sam nekim slučajem ja trebao odabrati prigodan prijevod, vjerujem da bi se dosjetio nečeg malo kvalitetnijeg od nemaštovitog Planinarskog doma.

Zabavan film kojem se mirne duše možete prepustiti jedno od ovih lijenih proljetnih posljepodneva i još jedan dokaz da se s nevjerojatno skromnim budžetom uz malo talenta mogu snimiti sasvim fini naslovi.

6 komentara za “Planinarski dom

  • Koraljka Suton says:

    Sven, ti si zakon! :)

  • Danijel.82 says:

    Sven, svaka ti čast za ovu odličnu imaginaciju 😀 Baš sam se primio, a posle saznah da neću uživati u ovom filmiću.

  • D kokoš says:

    Odličan film, pravo osvježenje!A s Kate sam se baš poistovjetila!

  • KI says:

    Mislim da je ovo Cage-ova najbolja uloga, nadamašio je samog sebe!

  • vanja says:

    film kao film, tak’ tak’, ima i gorih. no na stranu sve, mene nije sramota priznati da volim Cagea i jednostavno mu opraštam masu stvari. tako da. i s obzirom na. da je preporuka, nije, ali da se može laganini pogledati, s mrvicu sekirancije, je… ali može. odgledah kudikamo gorih stvari zadnjih par mjeseci.autor: korektno kao i uvijek 😀

  • Anonymous says:

    ovaj film je trash actually, doista skroman budžet, bez obizira jedva čekam novi film Petera Busha

Leave a Reply

Your email address will not be published.