Piše: Sven Mikulec
Režija: Taylor Hackford
Scenarij: John J. McLaughlin
Glume: Jason Statham, Michael Chiklis, Jennifer Lopez, guzica Jennifer Lopez
Ocjena: 6/10
Parker je profesionalni pljačkaš koji krade samo od onih koji si mogu priuštiti i pritom ubija samo one koji su zaslužili umrijeti. On je čovjek od riječi i djela, dogovor mu je svetinja, a nakon svake nove „gaže“ vraća se zadovoljan kući ljupkoj ženi da mu zašije rane. On je nabildani, beskompromisni ratnik šervudske šume, spreman usred opasne pljačke smiriti hiperventilirajućeg zaštitara i odagnati mu sve strahove. On je nadčovjek sposoban popiti više metaka i ubodnih rana od Obamine lutke na godišnjeg okupljanju fundamentalističkih islamista, ali nesposoban odglumiti teksaški naglasak. Kad njegovi suradnici odluče pogaziti riječ, oteti mu njegov dio plijena, a njega ostaviti punog olova uz cestu, svima u publici postaje kristalno jasno da je na redu krvavi put osvete. Najjednostavnija moguća formula za provjereni rezultat.
Ne treba biti poseban stručnjak – a ja nemam pretenzija tvrditi da jesam, za ovaj žanr pogotovo – da bi se zaključilo da je Jason Statham mađioničar koji zna samo jedan trik. I u tome nema ništa loše; on svoj posao odrađuje pošteno, nastupajući u filmovima pisanim točno za njega, baca one-linere, zubima lovi metke, češće i obrnuto, razbija više stakla od prosječnog posjetitelja Fontane. Tko bi ga normalan, uostalom, želio vidjeti u Ponosu i predrasudama ili kakvom Teslinom biopicu? Neka štanca ovakve mediokritetne filmove dok god čekovi stižu, neka izmuze tu zlatnu kravu dok u sisama ima mlijeka. Neka uživa u imidžu posljednjeg pravog akcijskog heroja. Jednoga dana postat će prestar i jedina gaža bit će mu Expendablesi 13.
Ali da kažemo koju i o filmu… Parker je, naivno bi bilo očekivati drukčije, skromno ali simpatično akcijsko razbibrižno djelce na kakve nas je Statham i naviknuo. Manje glup od Profesionalca ali daleko od uzbuđenja i napetosti Transportera, Cranka ili The Bank Joba (a da kvalitetu ranijih suradnji s Ritchiejem ni ne spominjemo), ovo je pristojan film koji će u mome pamćenju sasvim sigurno ishlapiti brzinom metaka koji frcaju oko Parkerove ćele. Kući iz kina, međutim, ne odlazim uvrijeđen ili ogorčen, a to je, s obzirom na recentnu holivudsku štampaonu filmova ove vrste, valjda dovoljna pobjeda.
Tu i tamo koja scena tučnjave i pucnjave djeluje inspirirano i ne toliko upadljivo štreberski, s nekoliko prilično zanimljivih rješenja u borbi prsa o prsa (šaržer) ili simpatičnih detalja sporedne važnosti za priču (djedica u bolnici), a najupečatljiviji specijalni efekti koje sam vidio bili su vjerojatno oni u prikazu stražnjice Jenny From The Block. Dijalozi i dubina likova tradicionalna su rak-rana ovih filmova, Parker nije iznimka, ali treba biti iskren i reći da je sve to skupa moglo ispasti neusporedivo gore. Neoriginalna priča, prokušani recept i predvidljivi rasplet čine ovaj film neupečatljivim i, na koncu konca, zbilja prosječnim, ali sa Stathamom, Chiklisom i Lopezicom nekako je sve to lakše progutati.
Nemojte se žderati ako ga preskočite, ovakvi se rađaju par puta godišnje.
Fakat rijetko čitam recke prije gledanja, ali bez obzira na to, nešto me vukli i skoro sam se upi ….
Kako dobro napisano! 😀
Ona peva, ona snima reklame ,a da li bas mora i da glumi??? Svaki film sa J.Lo podseca na jeftin pornic. Svojim prenemaganjem je upropastila The Cell i na zalost, nije se tu zaustavila..