Paranormalno: Obilježeni (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

The Marked Ones je svojevrsni spin-off glavnog PA serijala, čiji peti dio izlazi sred ljeta 2014. godine. Landon, do sada vezan za scenarije nastavaka i produkciju posljednja dva, u novi film inkorporira standardne PA elemente svih (svojih) dosadašnjih naslova, stoga se ponovno radi o found footage iz prve ruke likova koji izvorno nemaju pojma u što su upleteni, da bi otkrivanjem slučaja tragično završili nakon serije traumatičnih iskustava.

Razlika spram Pelijevog izvornog PA i njegovih nastavaka je u Landonovom integriranju sotonističko-vještičjeg kulta koji harači SAD-om otimajući i ubijajući ljude za Sotoninu slavu, pretpostavljam, jer izgleda kao da će serijal završiti s egzorciranjem Antikrista. The Marked Ones novo je poglavlje u Landonovoj priči, smješteno u Oxnard, Kaliforniju u ljeto 2012. godine. Jesse (Andrew Jacobs) je završio srednju školu i sada s najboljim prijateljem Hectorom (Jorge Diaz) provodi dane glupirajući se u latino četvrti gdje žive. Jedan od highlighta dana je provociranje Anne (Gloria Sandoval) koja živi ispod ispod Jesseja, čudne, asocijalne žene za koju se govori da je vještica. Kada Anne iznenada umre, a iz njene kuće izleti Oscar (Carlos Pratts), suučenik iz srednje, Jesse i Hector potajno ulaze u kuću istražiti je. Dan kasnije Jesse se budi s ugrizom na ruci, što ga previše ne uznemiri. Naime, klinci tek trebaju shvatiti da je Jesseja opsjeo demon koji će u tragiku povući obitelji sva tri prijatelja.

2

Za onoliko za koliko se može reći da je The Marked Ones vjeran prijašnjim nastavcima izvan aspekta čvrste pripovjedne sveze, značilo bi to da je posvema prosječan hororčić snimljen prema pravilima i kriterijima serijala, za fanove serijala i malo koga drugog starijeg od 16 godina. Štoviše, uspoređujući ‘prepisanu’ režijsku tehniku ovog nastavka s proteklim naslovima, rekao bih da se radi o ispodprosječnom PA iskustvu. Prije svega, dvije stvari nikako nisam mogao odlijepiti s utiska, najprije 1) nevjerojatan osjećaj da je Landon za ovaj film posisao sve što mu se svidjelo iz Chronicle (2012.), počevši od zafrkancije likova i njihovih profila, preko scena ispipavanja naizgled novostečenih moći i atmosfere koju kreiraju, pa do bjesnila glavnog lika i naglog završetka, a potom i 2) kopiranje svega već napravljenog u serijalu, od metoda zastrašivanja do pozicija objekata u kadrovima, rakursa iz kojih se sadržaju prilazi, lokacija događaja, završetka filma, itd.

Pretpostavljam da bi se formalna identičnost filma s prošlim nastavcima mogla svidjeti nekom opusu fanova što PA, što filma strave općenito, ali šire gledano taj mash-up za sobom povlači zahtjev za dobro režiranim scenama ili inteligentnim detaljima, ili pak strukturalnu puninu likova i događaja, dakako s obzirom na serijal, poantu i žanr.

1

Kada su u pitanju scene, postoje dva-tri trenutka koji su nešto finije izvedeni dramski jumpscareovi (bez demona i vještica) pa im se ne može baš prigovoriti da igraju na naš obrambeni mehanizam, a opet ostavljaju dobar utisak. Nekoliko trenutaka u 84-minutnom filmu, ipak, nisu bog zna kakav uspjeh između mora dugotrajnih snimki bezveznih razgovora i glupiranja koji rastežu i ovako predug film. Nadalje, ako niste gledatelj koji demone uzima zaozbiljno (?), svakako je potreban dodatan trud da vas se navuče na osjećaj jeze, što bi u The Marked Ones teško moglo proći s obzirom na rješenja. Scena u kojoj nam Oscar pokazuje ugrizenu ruku pa mu kroz žile ‘projuri’ nešto paranormalno ili komunikacija s demonom preko stare igračke za pogađanje paternizacije (pozitivan odgovor na pitanje upali zeleni gumb, negativan odgovor upali crveni, što me navodi zaključiti da je demonu stalo do konvencionalnih zapadnih pravila regulacije pozornosti) ili razbijena kokošja jaja iz kojih teče krv prilično su blesav izbor za film strave koji drži do sebe.

Sve bi to moglo proći da film nije površan i nedorečen: svi glavni i sporedni likovi kontinuirano ignoriraju rast opasnosti i forsiraju problematične odluke za koje su svjesni da ne funkcioniraju, dok je većina strukturalno zapostavljena u izgradnji i međusobnim odnosima (pretpostavljam zato jer imaju funkciju umrijeti). Zatim, ne postoji kontinuitet drama koji se dogodio u prethodnim scenama. Svi paranormalni elementi su čak i za svoju paranormalnost ad hoc proizvodi za pojedine scene, demon je neokarakteriziran i do kraja radnje izgubi svaki smisao, kao i što nije ni približno pojašnjeno gotovo ništa od dodatnih elemenata napucane priče, osim što će neki prepoznati reference na prethodne dijelove. Između toga nalaze se i drugi zbilja bezvezni, inače standardni, motivi nemaštovitog holivudskog filma strave – od toga da nazovu osobu koja istražuje što se događa pa im ona lijepo sve objasni, uputi ih da vještice grade nekakvu sotonističku vojsku, pokaže gdje će se odvijati super-ritual i ode doma popiti kavu do kraja, preko domaćeg egzorciranja uz priložene upute i alate i kontinuirano hodanje po mraku i zalaženje u još mračnije kutove napuštenih kuća i podruma, do klinca 21. stoljeća koji na zidove lijepi članke i simbole jer je to vidio u filmovima strave i najjadnije prezentacije stereotipa latino bandi koje se može u kinima pronaći.

3

Filmu u prilog ide found footage model snimanja s ‘običnim ljudima’ kao likovima jer bi u konvencionalnim metodama ispao očiglednim smećem, a do izražaja bi došla i ne baš naročita gluma. Ovako snimljen efektom maskira činjenicu da je, ne tek s obzirom na ostale filmove, nego baš s obzirom na PA serijal, ispod standarda vlastite franšize. Ne preporučam osim za one koji su upali u PA svijet, pogotovo jer i ove godine dolazi još nekoliko bezveznih sotonističkih filmova pa treba i drugim autorima dati vremensku priliku.

PS. Odjel Blitz-Cinestarovih prevoditelja treba ukinuti.

Jedan komentar za “Paranormalno: Obilježeni (2014.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.