Ovnovi

[G. Hákonarson, 93 min, 2015.]

6.5

REŽIJA

Grímur Hákonarson

SCENARIJ

Grímur Hákonarson

GLUME

Sigurður Sigurjónsson, Theodór Júlíusson, Charlotte Bøving

SAŽETAK

Od cijelog filma upamtit ću samo svoje razočaranje.

9,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Jelena Djurdjic

Pobjednik ovogodišnje  programske cjeline Un Certain Regard u Cannesu i pobjednik Festivala europskog filma na Paliću, film Ovnovi priča je o dva brata koji žive u nekoj islandskoj zapizdini i bave se uzgojem ovaca i ovnova. Njih dvojica, Gummi (Sigurdur Sigurjonsson) i Kiddi (Theodor Juliusson) jedini su i ponosni uzgajivači posebne domaće vrste ovčica, šampioni lokalnog natjecanja za najmoćnijeg ovna, samci i osobenjaci, koji desetljećima ne razgovaraju jedan s drugim. Zaplet nastaje pojavom opake bolesti, zbog koje vlasti naređuju pokolj svih ovaca iz njihovih stada. Katastrofalne vijesti pojačava saznanje da će tako izumrijeti posljednji primjerci te ortodoksne islandske pasmine (čije ime nisam uspjela zapamtiti). Hoće li Gummi i Kiddi to dozvoliti?!

Tvrdoglavost, podvučena izborom naslova, tom prenaglašenom metaforom, jedna je od dominantnih linija dramaturškog zapleta. Do kakvih ludosti dva čovjeka mogu dospjeti kroz godine neprijateljskog odnosa i nekomuniciranja, upućeni na život u maloj zajednici? Pucaju jedan na drugog, nose u viljušci bagera u hitnu pomoć, razmjenjuju pisane poruke preko psa… Žanrovski film tada se nalazi u crnohumornim vodama i klasičan je predstavnik nepretencioznog nordijskog filma, kakav bi možda snimio Kaurismaki kad bi ga put na temu egzistencije stada ovaca nanio.

fak 1

Druga linija već je proizvoljnija, i svatko će se za nešto vezati – odnos  mijena prirode tijekom godišnjih doba i raspoloženja junaka, zakonitosti života u mikroruralnoj zajednici, nošenje s gubitkom nečega što držimo najdragocjenijim, odnos ljudi prema životinjama neke su od opcija. Moj je dojam da je redateljsko-scenarističko opredjeljenje usmjereno spoznaji o obiteljskoj pripadnosti kao krajnjem ishodištu, bez obzira na svako (ne)zamislivo njesra koje stoji na putu. Sve ostaje, ili se vraća, obitelji. Takvo pravolinijsko opredjeljenje kritizirat ćemo kasnije.

Iznimno uspjelim segmentima filma pripada, bez iznenađenja, fotografija. Posebno je upečatljivo kako se uspješno ostvaruje određena doza poštovanja privatnosti likova, uvijek pravilno odmjerenim rastojanjem leće od njih. Intimna atmosfera ostvarena kadriranjem lica ili ušuškane kućne atmosfere zadržana je i u velikom eksterijeru planinskih vrhova. Tu negdje naša romansa s filmom završava.

fak 2

Ima autora koji uspijevaju iz jednostavnosti izraza, svedenosti rečenog i snimljenog dospjeti do svetoga grala filmske umjetnosti. Da te ošamute, osvoje povjerenje i odvedu te gdje bio nisi. Harkonarson nažalost snima film koji je najbliže uspjelo dramatiziranom dokumentarcu. Toliko je nemoguće emotivno se angažirati da vam npr. dok čekate tu jednu ključnu i planski potresnu, katarzičnu scenu, mislima šeta  Elisabeth Shue, koja tijelom grije promrzlog Kilmera (istovjetna scena očekuje se u Ovnovima, nije baš totalna proizvoljnost u pitanju). Zamorno predvidiv i u svojim najbanalnijim dramaturškim izletima (sudbina veterinarskog inspektora), emotivno na razini zrelosti jednoga srednjoškolca, intelektualno u debelom offu. Čak ne uspijeva ni pošteno iznervirati u pokušajima da ispuni sve zakonitosti europskog filma o malim običnim ljudima i njihovim bitnim sudbinama. Siromašno u višeslojnosti značenja, bez autorske snage i mašte, čak i bez  elementarne ekscentričnosti koju je tema obećavala. Konačna kapitulacija dolazi s lijenim, žanrovskim opredjeljenjem da drama trijumfira.

Od cijelog filma upamtit ću samo svoje razočaranje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.