Odbjegli Django

Piše: Marin Mihalj

Odbjegli Django (Django Unchained, 2012., 165 min.)

Režija: Quentin Tarantino

Scenarij: Quentin Tarantino

Glume: Jamie Foxx, Christoph Waltz, Leonardo DiCaprio, Kerry Washington, Samuel L. Jackson

Ocjena: 10/10

 

Quentin Tarantino je citatoman, a njegovi su uratci pastiš svega onoga što je Siegela, Peckinpaha, Leonea, Corbuccija ili Hawksa činilo nekima od najvećih filmskih autora 20. stoljeća. Također, Tarantino svoje dijaloge duguje Chandleru i Leonardu, a ako to nije posve primjetno, razlog leži u tomu što ih je posolio ili pošećerio pop referencama vremena u kojemu je dijaloge kreirao [Madonna i veliki kurčevi, primjerice]. Neurotični Q puno duguje i velikim azijskim filmašima, posebice Johnu Woou i Ringu Lamu, čiji je Lung fu fong wan [1987.], tj. tema istog, osnova Tarantinova drugačije struktuiranog prvijenca Reservoir Dogs [1992.]. Ako vas zanima otkuda je preuzeo razlomljeni narativ, pogledajte Kubrickovo remek-djelo The Killing [1956.]. E da, Tarantino poklonici, znate ono zabavno, pronicljivo čitanje odnosa Mavericka i Icemana u Scottovom agitpropu Top Gun [1986.]? Da? Autor istoga je Roger Avary, koscenarist Pulp Fictiona [1994.]. I da, unatoč svomu tomu predznanju, Tarantina smatram vrhunskim redateljem i, priznajem!, njegov sam veliki poklonik.

Prije nešto manje od godinu dana na međumrežju sam naletio na scenarij njegova novog projekta, westerna Django Unchained, i ne mogavši odoljeti, isti sam pročitao. Kako je sam Tarantino tvrdio u nedavnim intervjuima, bio je to scenarij pisan kao roman ili roman pisan kao scenarij, a ako doista želite vidjeti način na koji funkcionira Tarantinov suludi mozak, preporučujem vam scenarij, jer je štivo vrijedno čitanja. Tad sam ustvrdio da će to biti njegov ponajbolji film ako mu Weinstein dopusti sve napisano inkorporirati u film. Premda to nije slučaj, jer neke su scene izbačene, a sam je film skraćen tridesetak minuta, za kino publiku puno prihvatljivijih stotinu šezdeset i pet minuta, projekt je uspio. Svijet koji je stvorio u scenariju vjerno je prebačen na veliki ekran, pa je pred nama njegov najbolji film još od 1994. godine. Django Unchained smješten je u 1858., par godina prije početka Građanskog rata u Americi. Priča prati Dr. Kinga Schultza, lovca na glave, koji oslobodi roba Djanga ne bi li mu isti pomogao pronaći braću Brittle. Posredstvom njihova druženja, Schultz saznaje kako je Djangova žena, Broomhilda, prodana na plantažu nemilosrdnog Calvina Candieja, te mu predlaže da se udruže ne bi li ju oslobodili.

Zašto je DU odličan? Prvo, traje gotovo tri sata i nije dosadan nijednoga trenutka. Puno su se veći redatelji spotakli o takvu prepreku, a Tarantino gotovo cijelu karijeru snima filmove dulje od dva sata trajanja, koji su dinamični i zabavni. DU možda i nije najdinamičniji u njegovoj karijeri, štoviše, do zadnjih je završnoobračunskih dvoboja čak i neubičajeno smiren za Tarantina, ali to je, ako poznajete redateljev opus, zatišje pred buru. Neki će najveću zamjerku naći upravo u tomu, što si Tarantino jednostavno ne može pomoći, pa se finiš DU-a logično povezuje s ludilom raspleta u Inglourious Basterds [2009.], gdje Tarantino stvara neku svoju alternativnu povijest, u kojoj krv leti na sve strane. Dijalozi su opet odlični, ali dok je Tarantino nekoć inzistirao na komičnosti istih, danas pokušava rekreirati stvaranje neugodne atmosfere između protagonista i antagonista, nešto što mu je odlično išlo u spomenutoj eksploataciji Drugoga svjetskog rata. Ulogu Hansa Lande ovdje dobivaju Calvin Candie i njegov vjerni kućni sluga Stephen, dočim njihov odnos vlasnik-rob povremeno iskazuje svojstva inverzije: naime, indoktrinirani je Stephen u nekim trenutcima osoba koja vuče sve konce; pred gostima će pokazati lice tipičnog čiče Toma, ali u privatnim će odajama smireno sjesti, otpiti gutljaj skupocjenog alkohola i poručiti Candieju kako je agenda njegovih gostiju da ga prevare.

Sve je to već viđeno, reći će oni koji ga ne vole. Nije da nisu u pravu. Kažu kako Tarantina voliš ili mrziš, cijeniš ili ne cijeniš njegov pristup, ali poznajem puno onih koji su u potpunosti indiferentni kad je u pitanju njegovo stvaralaštvo. Svi imaju svoje razloge, cijenim, ali nije da Tarantino ne raspolaže s par iznenađenja, i nije da je DU samo Tarantinov pokušaj miješanja špageti westerna i bleksploatacijskog filma. Uzmimo za primjer Djangovo mijenjanje odjeće koje puno govori o njegovom karakteru i mijenjanju istoga tijekom filma. U jednoj od smiješnijih scena, vidimo Djanga kako nosi plavo dendi odijelo te uviđamo njegovu težnju da se oslobodi kroz odjeću bijelaca. Kako vrijeme odmiče, njegov lik shvaća kako sloboda nije u najfinijoj odjeći te kako odjeća ne čini čovjeka, ali katkad može činiti nečovjeka. Tu je i lik Dr. Kinga Schultza koji pokreće svu radnju, ali on nije stvaran lik, on je utjelovljenje svih pjesama robova o dugo sanjanoj slobodi. Dolazi iz mraka, u mističnoj noći, a kad među robovima traži Djanga, sa svjetiljkom u ruci, nije li to svojevrsna Platonova ‘Alegorija pećine’ na Tarantinov način? No dobro, predmnijevam da će film svi doživjeti na svoj način. Ja ga doživljavam kao i PF nekoć: kao nevjerojatno dobru zabavu, izvrsno režiranu, još bolje napisanu, najbolje odglumljenu, a ono što se da iščitati iz filma sasvim je, kako rekoh ranije, subjektivno.

Od mene preporuka, a ako vam se ne svidi film, ako vam se ne sviđa moj osvrt – imate komentare.

24 komentara za “Odbjegli Django

  • Valentino says:

    Lijepo si to sve sažeto reko, ja mislim da bi se raspisao u nedogled jer obožavam Tarantina. No, moram priznat, na prvo gledanje, nekako mi je mrvicu slabiji od Basterdsa, no ionako ću ga pogledat još bezbroj puta, pa ću uspjet odlučit kad ga izanaliziram cijeloga. Moram priznat, barem mi se tako na prvo gledanje čini, SPOILER!! da film zapravo gubi na fluidnosti (nisam siguran jel to prava riječ) nakon što Django ubije Candiea. Iako je bit u tome da on vrati ženu, ipak je Candie nekakav arch enemy, ono što je Hans Landa bio u IB, a Hitler tek usputna meta. Iako je to Tarantino, pa on mora sve negativce ubiti, nekako mi je baš bio neki trn u oku kad se vrača i zapali kuću.

    KRAJ SPOILERA!!!

    I još jedna sitnica, njegov uvijek genijalan soundtrack, kojeg sam slušao tjednima prije nego sam pogledao film, bilo mi je čudno što je ubacio pjesmu koja u sebi ima rečenice iz filma, pa to nekako strši dok akcija ide, inače mu pjesme uvijek odražavaju akciju, gotovo kao da ih likovi vrte u glavi dok radnja ide, ova kao da je nekako rušila taj neki zid. Možda da je samo izbacio te rečenice iz pjesme.
    Inače odličan film, totalno Tarantinovski, nisam ništa manje očekivao od njega. I ono što si rekao za komičnost dijaloga, možda se tu ne bih složio s tobom, jer dok je i bilo dosta neugodne atmosfere, opet su bili na rubu komičnosti, pogotovo Dr. Schultz koji je tolka flegma kao da ga kriva riječ neće stajat glave, i naravno scena sa KKK-om, ludnica 😀

  • Gjuro says:

    Odlično napisano. Jedva čekam pogledati film da napokon napišem “u potpunosti se slažem s Marinom”. 😛

  • Huco says:

    Vrhunski film, najbolji od Tarantina do sada. Inače nisam nj FAN ali ovaj filmić me opčinio 😉

  • Sven Mikulec says:

    Pa Martina, nakon što sam ga konačno pogledao, bit će ti drago čuti da nisi jedina koja je kino napustila razočarana. Nope, šalim se, film je zakon. :) Iznimno zabavnih tri sata.

  • Vanja says:

    Vrh vrha, potpis ogroman na svaku riječ, priča suludo dobra, režija, fotografija melem za oči, dijalozi za umrijeti, gluma kakva se mogla i očekivati (ili malo bolja), ma preporuka k’o kuća i od mene, zbilja.

    (OK, jesam Tarantinov fan, meni je svaki njegov film dobar, samo što su neki od njih bolji od ostalih, tako da …)

  • Luka says:

    Ja sam taj Svenov prijatelj kojem se ova umotvroina baš i nije pretjerano svidjela! Film nije loš, ali nije ni ništa posebno. Neke stvari u filmu su faktat pretjerane i over the top, ali to je trash, bar si to ja tako opravdavam. Gluma Waltza i DiCaprioa je odlična, Foxx ništa posebno, tough guy kojeg je mogao i Stallone glumiti da je crnac! Muzika katastrofa, ripoff starih vesterna i onda ubace malo rapera, kanye i trick tricka i pitaj boga kog su još našli na ulici da im laje na mikrofon… 😀
    Eto toliko od mene! 😀

  • Vedrana Vlainić says:

    Moram priznati da niti ja nisam ostala previše oduševljena. Mislim, nije baš da ga mogu previše i kritizirati, gluma je izvrsna (iako meni Waltz bolje leži kao totalni psihopat a la Landa, ali čovjek je genijalan, tu nema sumnje), glazba također, dijalozi, čak i ta klasična šablona vesterna sa svim svojim klišejima mi je legla (jer ipak je svemu dao taj svoj Tarantino-twist), ali na mahove mi je bio malo prerastegnut. Da, dinamičan je stalno, i tu neku razvučenost radnje koja mi je smetala nadoknađuje odličnim dijalozima i uvrnutim scenama (KKK potjera npr, plakala sam od smijeha sljedećih 15 minuta), ali falila mi je ta neka kompaktnost kakvu je imao u ranijim filmovima. Django mi je negdje u rangu Basterdsa – dobar, ali ne mogu ga po dojmu usporediti s recimo Pulp Fictionom ili Dogsima.

    No, i osrednji (meni barem, u odnosu na sve ostalo što je napravio) Tarantino je opet bolji od većine ostaloga tako da mu ne mogu puno zamjeriti. 😀
    Odličan tekst! I od mene preporuka za film, treba svakako pogledati, mom mlakom dojmu usprkos.

  • Ivan says:

    Film je obicno smeće, reciklira samog sebe a i Kurosavu, Leonea,itd., kao jeftina zabava moze da prodje, gluma osim Christoph Waltz koji izvlači ovaj film, kriminalna.

  • francion says:

    izvrsno napisano

  • Gjuro says:

    Dobar film. Početak i kraj su mi genijalni, sredina malo previše rastegnuta. Rekao bih i da je Tarantino malo pretjerao s pubertetski napaljenim pristupom nasilju… ali da nije, ne bi bio Tarantino. 😛 Glumci odlični, režija još bolja – zaslužio je ćelavca.

  • Koraljka Suton says:

    Meni izvrstan (ajde da se i ja jednom složim s Marinom oko nekog filma :P). Waltz i Leo su vrh!

  • Franjo Z. says:

    Otišao iz kina oduševljen. Tarantino slijedi svoj vlastiti žanr, kažem vlastiti, jer ovo je kombinacija svega mogućeg i nemogućeg (dio kad ubaci pjesmu Rick Rossa-hip hop u western-vrh), bez obzira što često kopira svoje uzore, neka…radi to majstorski i izvlači sve. Soundtrack je konstantno njegova jača strana, pa tako i ovdje. Glumci svi fenomenalni, osobno bih izdvojio Samuela L. za kojeg sam mislio da je propao, ali ovdje se vratio kao feniks, scenarij odličan, ma sve 5, moram još ednom pogledat da točno odlučim gdje na ljestvici Tarantino filmova spada, svakako pri vrhu.

  • Jelena says:

    imam novog dečka i django se zove

  • swvi says:

    hvala bogu pa nije ovaj film ispao kill bill ili jackie brown za koje smatram da tarantinu nikada nisu trebali…. da ne spominjem ocajni death proof…. ovo je vise povratak dogsima, pulp ficitionu i bastardima…. django je vrhunski film, poslastica za spageti western fanove, za fanove di caprija, samuel l jacksona, foxxa, waltza ili bilo kojeg glumca u filmu koji su bili na vrhunskoj razini svi od reda… mora se izdvojiti waltz kao i u bastardima, koji bi mogao opet pobrati oscara za najbolju sporednu ulogu…. i soundtrack je wtf, zamislite da gledate dobar los zao sa nekom crnackom rep muzikom u pozadini?! the fuck?!

  • Natasha says:

    Negdje sam pročitala da mu je ovo najbolji film ikad snimljen. Odličan je, ali ne bi nikad rekla da je najbolji niti mislim da može snimiti išta bolje od Pulp fictiona! Sa Waltzom je totalno pogodio – opet! Ne mogu mu se nadiviti, genijalan je, a ja zbilja nikad ne upotrebljavam tu riječ 😀
    S njim sam najviše oduševljena! Leonardo mi je isto jako dobar, zapravo, on mi je postao ok glumac tu negdje oko Departed i Krvavog dijamanta pa nadalje..
    Fox.. Ako se mene pita, samo ok.
    Mislim da mi je najveće iznenađenje glazba 😀

  • segaiolo says:

    svi vi kojima je film dobar imate ispran mozak.

  • Gjuro says:

    Svi vi kojima nije jasno da su ukusi različiti, odjebite.

  • marlon says:

    Realno i posteno govoreci Tarantino nikad nije bio veliki redatelj(niti ce ikada bit) ali trudi se i daje sve od sebe i moze se rec da ima niz zanimljivih ali ne i velikih filmova, stovise nikad nije snimio remek djelo. Smijesno je sto pisu neki o tome da je on najbolji zivuci redatelj kad svak normalan i objektivan vidi da si i Scorsese i De Palma svjetlosnim miljama od njega. A o tvrdnjama da ce se ovo smatrati klasikom ne treba trositi rijeci

  • Nomad says:

    Film skoro savršen, Di Caprio briljantan.

  • Mario says:

    Preinfantinlo. Ima dosadnih dijelova. Nije posebno ni zabavan niti me nesto posebno dirnuo. Obozavam Tarantina iz 90′ tih. Ovo mu se više čini kao prese..nje na temu vesterna.

Leave a Reply

Your email address will not be published.