Obred

Piše: Jelena Djurdjic

Obred (The Rite, 2011.)

Režija: Mikael Håfström

Glume: Colin O’Donoghue , Anthony Hopkins, Alice Braga

Ocjena: 5

 

Đavolja posla, vjerujete li u đavolja posla? Je li nepristojno to pitati, kao što je nepristojno pitati: „Vjeruješ li u Boga?“ Ako vjeruješ u Boga, ergo vjeruješ u vraga, čini mi se, je l’? Iskreno, voljela bih da me je The Rite naveo da se bacim na te teme, ili bar da se tri i po sekunde zanimam tom problematikom nakon izlaska iz kina, to bi za mene stvarno bila prihvatljiva i prava mjera, a u ovom slučaju to se i desilo (jer sam nosila fascikl s logom filma u ruci, nije mogao stati u ruksak, hush hush).

Ne vjerujem da će itko otići gledati ga željan katarze, tako da je u stvari pravo pitanje zašto li su se sami akteri toliko naložili na tu priču? Jer su profesionalci? Nope. Nego jer ne znaju bolje, ne žele zagrepsti dublje i napraviti otklon od klišeja – Hopkins opet u fazonu Kad jaganjci utihnu, mladi glumac, sladak u fazonu next door guy, poluzbunjen, poluprestrašen, glumica koja mu pomaže je trezven lik koji ga pogura kad treba (dramaturški), i zaposjednuti, uvijek zaposjednuti na identičan način, identično našminkani od kako ja viđam zaposjednute u filmovima,  ma tra-la-la. Da ne davim još i s triviama – zašto je đavo uvijek muškog roda, ili zašto je križ uvijek protuoružje, ili zašto uvijek oni koji ne vjeruju na kraju ipak (pro)vjeruju, pa malo maštovitosti je sve što tražim. Ili ovdje prije govorim o hrabrosti?

Sinopsis: Michael (Colin O’Donoghue), sin vlasnika pogrebničke agencije Istvana Kovaka (Rutger Hauer) godinama se pripremao da preuzme očev biznis, da bi na kraju, tj. ne na kraju nego u vremenu kad je trebalo odlučiti, ipak odabrao studij bogoslovlja, pravdajući taj izbor činjenicom da mu otac ništa drugo ne bi dopustio, a ne svojom željom da postane svećenik (dakle, pošto govorimo o Americi, ovo je jasan hint da je on u stvari potajno želio biti svećenik). Zatim skok na 4 godine kasnije, kraj studija i Michael svojim pretpostavljenima piše pismo kojim ih obavještava da odustaje. Michael ne vjeruje u Boga onoliko koliko on smatra da treba vjerovati. U namjeri da ga zadrži u crkvi, njegov profesor, otac Matthew (Toby Jones), šalje ga u Vatikan kod svog prijatelja oca Xaviera (Ciaran Hinds), na tečaj bavljenja egzorcizmom. Michael na kursu upoznaje novinarku Angelinu (Alice Braga), koja piše priču o svemu tome. Nakon što u par navrata na predavanjima iskaže svoje ateističke poglede, otac Xavier, kako to obično biva, ima keca u rukavu, čovjeka koji će ga u potpunosti uvjeriti u sve u šta ateista uostalom i treba uvjeriti. Taj lik je, jedini koji je ostao ako pročitaste tko glumi, Anthony Hopkins, tj. otac Lucas. Imamo učenika, učitelja, nedostaje samo slučaj – mlada djevojka Rosaria (Marta Gastini) je „zaposjednuta“, tvrdi učitelj, „psihijatrijski slučaj“, tvrdi učenik.

Nije lako snimati stvari na ovu temu. Prvo, jer nije lako ništa snimiti, a drugo, jer će vas masa ljudi svakako ismijati, i vjerujućih (jer niste upotrijebili najbolje argumente, jer niste pristupili temi kako treba) i nevjerujućih (jer – pa sad milijun razloga). Ipak, moj dojam je da se Håfström nije baš ni ubio od pokušavanja to nail it. Napravio je jednu zbrku, jedan labirint kojim je od svake potencijalno dobre točke u filmu kretao najpogrešnijim putevima (premisa da u svakom od nas ima malo đavoljeg – neiskorištena, glavni lik u filmu o egzorcizmu  ateista – neiskorišteno, ‘inspired by true events’ – neiskorišteno, itd., itd., ma i jednu banalnost: silne mačke koje šeću uokolo – neiskorišteno).

Što je iskoristio? Hopkinsa. Iako je deja vu, funkcionira dovoljno da se film ne raspadne. I dok je casual i prosipa mudrosti (trebalo ih je biti mnogo, mnogo više), i dok je Ba’al, sir Hopkins to radi maestralno, sve sa čistim engleskim usred Italije. Colin, pak, ne iritira (za razliku od muzike, koju su tako gurali da podigne atmosferu da na mjestima istinski smeta). Ostatak ekipe na nivou dekora, što je šteta, jer su djelovali kao fini izbor.

The Rite traje 114’, i može se gledati (ima čak i jednu odličnu scenu, koja uključuje mobilni telefon – nema potrebe da spoilam, lako ćete je prepoznati, odskače), pogotovo ako niste netko tko je ispratio sve na ovu temu, nego joj se povremeno vraća. Istinski ljubitelji horora, recimo, neka ga zaobiđu u širokom luku. Možda će nekog povući da ode u kino jer se u njemu pojavljuje i jedna glumica iz Beograda (Marija Karan), ljudi se rukovode različitim standardima.

3 komentara za “Obred

  • Deni Zgonjanin says:

    Razočarao me film, a pogotovo Anthony Hopkins…

  • Gjuro says:

    “zašto je križ uvijek protuoružje?”

    Zato što bi mahanje čeličnim polumjesecom američka publika shvatila kao provokaciju. 😛

    Ja bih da netko snimi film o istjerivanju vjerskog fanatizma iz ljudi. Nije spektakularno, ali čovjeka veseli.

  • Maxima says:

    nisam osobito oduševljena (recenzija je pogodila usridu…poprilično… sve što bih ja sama rekla o filmu), no na stranu sve, ja od Anthonyja više ni ne očekujem neke ogromne stvari i uvijek ima plus, čak i ovdje… a je tko bi snimio film o istjerivanju vjerskog fanatizma – that’ll be the day, Gjuro… Angelina Jolie sigurno neće 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.