Novogodišnja rezolucija (2013.)

Piše: Sven Mikulec

Prilično bezidejna Stara godina poslužila je kao rijetko idealna prilika da gubim vrijeme na netu, a prilikom očajničkog rovanja po bespućima zaljeva gusara nekako me par sudbinskih klikova odvelo do jednog generalno kompletno ignoriranog kanadskog indie bisera. Uz neka draga lica iz filmskog svijeta koja sam gotovo i zaboravio koliko ih nije bilo na ekranu, Novogodišnja rezolucija pokazala se najugodnijim društvom u toj precjenjenoj slavljeničkoj noći.

28-godišnji kanadski redatelj i scenarist Michael Geoffrey Weigh, koji, ako je za vjerovati internetu, iza sebe ima tek nekoliko kratkih studentskih filmova, zasjeo je za kormilo niskobudžetnog broda za kojeg je otpočetka bilo jasno da ne plovi ustajalim vodama. Priča koju nam je odlučio ispričati odvija se na novogodišnjoj noći u luksuzno opremljenoj, ali prilično izoliranoj kućici uz jezero, gdje dva sretna para večeraju i ćaskaju o svemu i svačemu, površno šarajući o temama koje variraju od golfa i prvih seksualnih iskustava do sirijskog građanskog rata i Martina Luthera Kinga. Njihovu idilu odjednom vrlo naprasno prekida kucanje na vratima, gdje naša uznemirena četvorka na hladnoći pronalazi beskućnika u iznošenom kaputu, koji ih zamoli malo drva za ogrijev. Kako su tek nekoliko trenutaka ranije povodom početka nove godine odlučili da će se truditi pomagati svima koji su manje sretni od njih samih, odluče pozvati čovjeka u toplinu svoga zimskog doma i pogostiti ga bogatom večerom. U jedan sat druženja koje je uslijedilo, međutim, tajanstveni gost, koji iz nekog razloga nikome neće dozvoliti da mu dotakne ruksak, unijet će nemir, nervozu i agresiju među svoje dobronamjerne domaćine, što će film pogurnuti u jezive vode psiholoških igrica koje nećete moći ni naslutiti.

9

Debitant u redateljskom stolcu prilično vješto balansira lopticama u zraku, cijelo vrijeme održavajući jednu suptilnu, ali finu dozu napetosti. Iako se domaćinima, kao i gledateljima, čini da je sve u najboljem redu, konstantno je prisutan jedan nepobitni osjećaj nelagode u želucu i kako zbog same scenarističke postavke filma – izolirana kuća, tajanstveni gost – tako i zbog odlične glume i izvrsnih razgovora protagonista, nekakva zla kob jednostavno se osjeća i očekuje i uzrujava čak i kad je naočigled sve fine and dandy. Scenaristički dio Weigh je odradio gotovo besprijekorno, kvalitetom dijaloga u prvoj dionici filma prizivajući u sjećanje odlične naslove poput Dinera ili Melvin Goes to Dinner, a prijelaz iz te nekakve lagane drame u područje psihološkog trilera izveden je bezbolno, prirodno i neupadljivo.

Lijepo je vidjeti našeg Šerbedžiju prvoj kvalitetnoj anglofonoj ulozi od valjda Ritchiejeva Snatcha, jer za razliku od svih tih karikaturalnih istočnoeuropskih negativaca, uloga bezimenoga gosta daleko je slojevitija i intrigantnija. Berenice Bejo je jedna prekrasna i iznimno talentirana glumica, i dok nije razočarala ni u jednoj sekundi provedenoj na ekranu, ipak su me najviše razveselili Kyle MacLachlan i Nathan Fillion, momci koje dugo nisam gledao u poštenoj ulozi. MacLachlana je, dakako, proslavio Lynchev Twin Peaks, ali otada nije uspio ostvariti karijeru koju je navijestio istražujući smrt Laure Palmer, dok Filliona, junaka Fireflyja, gledamo i dalje u ulozi spisatelja-detektiva Castlea, ali nazvati to ozbiljnom glumom bilo bi pomalo pretjerano.

sd

Poneka odluka domaćina mogla bi podići obrvu ili dvije, ali čak i da se radi o malo nategnutim situacijama koje su autoru poslužile da priču privede kraju, teško da se ti minijaturni kiksevi mogu usporediti s naivnim gluparijama kakve smo navikli nalaziti u američkim hororima daleko većih budžeta. Uostalom, kad među nedostacima filma navedem i prilično kratko trajanje od svega 83 minute – koje se lako moglo navući do barem stotke, uz malo više tih odličnih dijaloga za večerom – jasno je da se radi o sasvim lijepom primjerku nezavisnog filma za koji vjerojatno nikad ne bih ni čuo da nije bilo te Stare godine i mog bogatog društvenog života.

Za kraj, osim izuzetno zabavnih sat i pol pred računalom, film nudi i jednu vrlo korisnu pouku. Ako boga znate, ne razbacujte se novogodišnjim rezolucijama. Zbog krivih odluka brzo ćete zažaliti.

 

Ova je recenzija objavljena u sklopu FAKe.hr-a, FAK-ovog prvog aprila. Film ne postoji.

16 komentara za “Novogodišnja rezolucija (2013.)

  • tonymelo says:

    Stvarno?! 8.5 za ovo filmsko nedjelo od kojeg sam dobio probavne smetnje? Volim Filliona, ali ovo mu stvarno nije trebalo. Šerbedžiju bolje da ne spominjem. Uloga klošara mu paše, ali taj masakr engleskog jezika je neslušljiv. Dijalozi su patetični, jadni i žalosno smiješni, onaj dio u kuhinji ne želim ni spominjat, a tu je i debakl od zadnje scene. Samo me naživcirao film.

  • Sven Mikulec says:

    Kao da nismo gledali isti film. Dijalozi patetični i jadni? Čovječe, pa dugo nisu zvučali ovako prirodno i autentično.

    Za zadnju scenu sam znao da će dići mnogima živac. Šta ćeš. Sto ljudi.

  • Gjuro says:

    Meni je najjače kad Šerbedžija zažvali Filliona.

  • Boris Rakić says:

    Fun fact: ukulele scenu je MacLachlan sam odsvirao.

  • jelena says:

    mi smo ga doma sinoć gledali
    ne znam, nisam fan šerbedžije, ali bilo je nekako prepoznavanje. i cenim što se konačno u našim medijima neko nije duvao s filmom vani – neke stvari se pomeraju

  • Idris says:

    sve je laž!

  • Katja says:

    Može li mi netko dati link na bilo što u vezi s ovim filmom?

  • Sven Mikulec says:

    Poslao sam ti link na facebooku, Katja. Nećeš ga naći na ovim popularnim torrentima.

  • Sven Mikulec says:

    Najbolji mi je ovaj zaneseni 6. komentar – SVE JE LAŽ!

  • Deckard says:

    A nemali hint je i druga slika uzeta iz Castla, epizoda koja je homage Prozoru u Dvorište, ali i dobra fejk zahebancija za nešto što ne postoji. Ne znam jel’ baš to bila namjera 😀 Well done 😀 Sad idem tješit frenda koji je pao u komu čuvši da je sve to bila samo laž 😀

  • film na dan says:

    mala ispravka u prevodu:
    novogodišnja odluka, ne rezolucija. rezolucija je ono što donosi parlament.

    i molim za link na gusara ili ddl

  • Sven Mikulec says:

    Iako bi bilo lukavo reći da je hrvatski prijevod takav jer sam pokušao kritizirati nespretnost domaćih distributera i prevoditelja, činjenica je da sam naslov ovog (inače, izmišljenog) filma uspio loše prevesti. :)

  • DS says:

    U stilskoj slobodi s obzirom na temu nazvao bih ga ‘Novogodišnje odriješenje’.

  • Gjuro says:

    Ovako formuliran naslov nudi divne mogućnosti za distributere i prodavače televizora. “Pogledajte kod nas u najboljoj rezoluciji”. 😛

Leave a Reply

Your email address will not be published.