Noa (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Biblijska priča o Noinoj arki jedan je od najglupljih i najgore napisanih dijelova Biblije koje mnogi uzimaju ozbiljnije nego što bi trebali. Bio je to dovoljan razlog da s temeljito ukorijenjenom jezom dočekam početak sumnjivog filma, a koji me je potom počeo brzo umarati skokovitom radnjom bez osjećaja za prostor i vrijeme te šturim, zbijenim razvojem motiva i likova. Međutim, uz odmak od gotovo pola sata, više nisam bio siguran ni kome je film namijenjen ni ima li barem zeru više smisla od priče o Noinoj arki, što me navelo pomisliti da situacija baš i nije tako crno-bijela kako sam izvorno pretpostavljao.

Prije svega, Aronofsky i Hendel osmislili su inteligentniju priču od cjelokupnog opusa Starog zavjeta, a i o Novom bi se dalo govoriti. Njena osovina svakako je Veliki potop i Noa njen središnji lik (Russell Crowe), ali priča nastoji ostaviti traga u širem spektru tema s kojima se čovjek susreće pri razmatranju smisla svijeta, a također iz podteksta izvire i kritički osvrt na biblijske koncepcije Starog zavjeta. Za razliku od banalnog uvida u Bibliji, ovdje je Veliki potop tek nabačena, slobodno istumačena what if? situacija putem koje se ispituju izvori kozmosa, smisao čovjeka i granice vjere u ruhu tragedije. U silini slobodne nadogradnje interpretirana je i zaokružena kao zbir biblijskih i znanstvenih motiva, detalja iz Noine i drugih priče Biblije i životnih iskustva te potpisana uzastopno rastućom tragičnosti u odnosima likova, a što je u njenoj cjelokupnoj logičkoj izvedbi čini tematski konciznom i primamljivo uvjerljivom, pogotovo s obzirom na oblikovanje uloga likova ograničenih funkcija kakve su prisutnije u mitološkom pripovijedanju nego li u pričama iz stvarnosti.

1

Međutim, ako bismo film ugrubo podijelili na pred-izgradnju arke, izgradnju arke i potop sa završetkom, tada prva sekcija filma ima ozbiljnih montažnih i scenarističkih problema u smislu spomenute skokovitosti, žurenja s motivima i likovima, nedorečene mješavine slikovitog i konkretnog prikazivanja problema i događaja i slabašne glume s grozno naivnim ispucavanjem lajni dijaloga. Prva trećina nalikuje fanfiction treš festivalu, naročito kada film počinje kao stvoren za Halloween. Istina je, zapravo, da si je produkcija trebala dopustiti 180 minuta trajanja, stati malo na loptu i svakoj sekciji posvetiti jedan sat. Detalji prve trećine filma ostavili su upute da se tu događa više no što oko primjećuje, ali je trebalo više od sat vremena da i režijsko-montažno umijeće i pripovjedni sadržaj sa slikom i zvukom dobije potrebnog zamaha. Neobično, ali ovdje je to slučaj. Mračni motivi i kadrovi (poput Noinih vizija ili prljavštine svijeta), neobične izmjene u priči (Stvoritelj umjesto Boga ili Jahvea, Noino interpretiranje umjesto slušanje naredbi, pretvorba Nefilima u kažnjene anđele, itd.) i karakteristično sjetna boja i glazba upućivali su da film želi ponuditi više, samo što su se otvorile šanse da ga mnoštvo do tada već debelo osudi.

U srednjem dijelu, autorove spekulativne ideje o postanku i svrsi počinju se hrabro probijati kroz osjetljivu opnu dogme, a slijedi ih nagli uspon kvalitete kadrova i eksperimentiranje s efektima i tehnikama snimanja nošenih bujajućom snagom Mansellove suptilno efektne glazbe. Do trenutka potopa, unatoč još uvijek slabašno razvijenim aspektima antagonista i one ‘zle’ strane u priči, film se fantastično uspijeva uvući u ‘zaboravljen’ svijet mitološkog stvaranja i čovjekova antičkog i pred-antičkog načina odnošenja s kozmosom i sebeshvaćanja u odnosu s njime, i pobuđuje, iz zaborava doziva titrajuću strunu života svijeta u kojem neshvatljivi bogovi jesu stvarni, zbiljski jesu dio kozmosa. Mračni motivi mističke logike isprepliću se s pokušajima ljudi (likova) da shvate što čine i što se događa dok igraju za i protiv božjih planova, a na jedan osebujan način zbir njihovih činova i riječi stvara snažan utisak vjerodostojnosti mitskog mišljenja koje slijedi svoje vlastite zakone. U svijetu se događa nešto, a to nešto odzvanjajuća je sublimnost božanskog što ih sve prožima, a koje nam jednom silnom inspiracijom do poimanja dovodi senzacionalno dobra Mansellova glazba i nekoliko sjajnih, pa i jezivih scena.

2

U posljednjoj fazi filma, u fazi potopa, odvija se još jedan nagli obrat teme koja se sada prelijeva u pitanje o prirodi vjere. Preživjeli sjedaju oko vatre –  Bog je stigao, bog je nadiđen, ostaje čovjek. Što će učiniti čovjek? Uz trenutke šturog kempanja arkom čije omjere i sadržaje jedva možemo dohvatiti, uz zapravo kartonski postavljen prostorno-vremenski paravan oko likova koji se vuče još iz prvog i drugog čina, oni se počinju radikalno sukobljavati, a film nalikovati grčkoj tragediji. Iznenada, sasvim neočekivano, glumački zahtjevi se zaoštravaju, zajedničko vrijeme likova produljuje, a poznata imena počinju nestajati iza tumačenih figura. Russell Crowe dobar je kao Noa i s vremenom nestaje u liku iako sve lajne dijaloga puca svojim grubim šapatom, ali i Emma Watson kao pokćerka Illa nudi jednu od svojih boljih uloga. Ray Winston kao antagonist Tubal-Cain i Jennifer Connelly kao majka Naameh češće su uvjerljiviji od Watson i Crowe. Douglas Booth kao Shem i Logan Lerman kao Ham ok su kao sporedni likovi, Noini sinovi, dok starog Noina djeda Methuselaha, još jednog djelomično relevantnog sporednog lika, već klasično tumači Anthony Hopkins. Važnije je, međutim, što se likovi usmjereno razvijaju tijekom događaja, što nisu crni ili bijeli, mentalno ili ideološki fiksirani, a što, u konačnici, ni u kom trenutku ne služe kako kakva eksplicitna arka za ove ili one poruke, mada sam vidio da se filmu pokušava pripisati propaganda, čak anti-kršćanska propaganda. U punom smislu riječi, film je svoj.

Pa dobro onda, gledajući rečeno, ne bi se reklo da je ocjena dovoljno visoka. Cjelokupno gledano, film naprosto nije stabilan – u scenariju, u glumi, u montaži, režiji, stilu – neki su trenuci sjajni, drugi su grozni, neki subverzivni, drugi nalik dječjoj slikovnici. Očekuje od nas strpljenje, ali ne takvo da bismo zbog njegova osebujna umjetničkog izričaja trebali upregnuti moždane vijuge, već takvo da popuštamo propustima, samo da bismo mu dopustili dotaknuti nas s pravom sadržinom. Jer, koliko priča ima pametnih stvari, toliko scenarij ima propusta. Uglavnom se to odnosi na rješenja koja su možda mogla biti drugačija s obzirom na inteligenciju likova, a koja prolongiraju dramu, odnosi se to na neke deus ex zaključke i događaje te općenito na lošu logiku settinga s ozbiljnim problemom prostora i vremena, iz kojih onda izviru različite sumnje u koherentnost. Nadalje, pitamo se zašto je redatelju toliko dugo trebalo da se ideje pokrenu, da spoji ugodno s korisnim, a na kraju i zašto mu je trebalo toliko šuški za užasni CGI, najkraći potop i neuzbudljivu borbu. Noah nije zbilja dobar, ne u onom cjelokupnom poimanju filmskog djela po svemu što jest. Noah ima neke sjajne aspekte i dobre trenutke porobljene karakteristikama polu-proizvoda, neke izvrsne pojavnosti zbog kojih bi neki mogli biti zagriženiji za gledanje poradi analiza, ali je također osakaćen šupljikavom estetikom kadrova, logički nategnutim scenarijem i bezosjećajnim dijalozima.

3

Ali, čitajući tisuće negativnih komentara i zafitiljenih nula i jedinica, ne mogu se dovoljno nasladiti ljudskoj gluposti i zato mi je osobno drago što je takav kakav jest, iako bi me svakako uveselilo da je tehnički konciznije proveden. Vehementnost nekih ideja i ovdje je sjajna po tome što ih puk ne poima, a predstave događaja prešutno provociraju reakcionarno ponašanje kao što su onovremeno činile Augustinove Ispovijesti, zbirka heretičnih kontemplacija, ili Spinozin teološki traktat o ispravnom čitanju Biblije. S obzirom na sadržaj filma, u srednjem bi vijeku Aronofskog osudili za herezu, iskopali mu oči da više ne može snimati i odrezali prste da ne može pisati, a čini se da bi baš to mnogi napravili po izlasku iz kina. Primjerice, silno optužuju Aronofskog zbog ‘psihotične’ interpretacije Noe, koji je u Bibliji sjajan tip. Ako ostavimo po strani činjenicu da je lik Noe u Bibliji izmišljen da bi prenio poruku nekog perverznog jarca iz stare ere, ostaje nam s jedne strane dvije loše pisane stranice u Bibliji, a s druge strane ne razlikujem naročito ‘psihotičnog’ Nou od milijuna ekstremista koje je Biblija porodila u stvarnom svijetu i desetke drugih koljača iz same Biblije. Gledatelji su uvrijeđeni što je Noa spreman žrtvovati djecu i razočarani što bi Aronofsky takvo što snimao, a onda će u nedjelju slušati o Abrahamovom žrtvovanju Izaka i pomoliti se u to ime. Najveća je pak sramota što bi htjeli vjerni prikaz izmišljenog događaja dok nisu svjesni što znači ostaviti stotinjak bića na životu, odnosno što znači ugušiti milijarde živih bića. I doista – ‘psihotični’ Noa ovog filma-za-sebe zna zašto je odabran od Boga – ne zato jer je dobroćudan, nego zato jer može izdržati njegovu volju, a zna i zašto je ‘psihotičan’, naime zato jer ima boga na kičmi, dok se isto ne može reći za neuke pervertite spremne da spale svakog tko ne odgovara izmišljenoj shemi njihove patrijarhalne ideologije. Zbog ovoga Noah ima svoju dodatnu vrijednost jer tako lakim, pomalo djetinjastim materijalom šamara religijske tabue i prakse ovih i onih budala koje nisu u stanju pojmiti što je sve film prije nego hrana za nečije komplekse. Narod nema pojma, ali je nažalost i film previše stilski nedorečen da bih mu se u općem ogledu usudio dati više kredita, iako ću ga zasigurno ponovno gledati.

37 komentara za “Noa (2014.)

  • jelena says:

    meni se film nije dopao, i ne zbog religijskih, istorijskih ili vrednosnih momenata

    čini mi se da mu (skoro) ništa što je želeo nije uspelo, a poslednjih pola sata, tj od kako se problematizuje ubistvo nerođenog deteta, su falš za falšom

    nije prvi put da se takav reditelj ispali, bar je i u ispali otišao do daske

  • jelena says:

    kad kažem “takav” msm genijalan

  • Iwo says:

    Nemate nekog punoljetnog da napiše recenziju?

  • DS says:

    @ Jelena: Za zadnjih pola sata mnogi vele to sto ti kazes, ali nisam jos vidio cime je stajaliste opravdano. Daj malo vise o tome. :>

  • more says:

    Mislim da je potreban komentar koji će biti arka u moru pročitanih gluposti. Očita autorova ignorancija ne opravdava njegovo nepoznavanje Biblije. No čak me i kvaziintelektualna lamentiranja o toj temi nisu nagnala na pisanje komentara.
    Dio “recenzije” koji se doista bavi filmom ću prokomentirati jednom kada pogledam film i sa zadovoljstvom diskutirati o različitim pogledima i tumačenjima.
    Trenutno mi je problematičan dio koji je autorov privatni obračun sa vjerom i nema nikakve veze sa samim filmom. Mislim da vrijeđa one koje on naziva “običnim pukom” i da mu nije mjesto na portalu koji je stvoren za filmske zaljubljenike.

  • Gjuro says:

    Haha, stado je pripremilo lomaču. Jebe ih samo što je pogrešno stoljeće. A potopa ni za lijek.

  • jelena says:

    laički rečeno do falša dolazi kad pokušaš otpevati visok ton, međutim umesto da ti glas eksplodira u lepoti punoće on se neugodno menja. gubi svoju prirodnu boju. takav je moj utisak o njegovim dometima ovde, sa možda izuzetkom središnjeg dela filma, kad sam se malo čak i primila da će to valjati (priče o vremenima pre pre) a naglasila sam tu završnicu jer me da ne eufemiziram iznervirala ful

    ovako, on je msm dobro držao i postavio dosta stvari u filmu. i ovde, u poslednjme testu, ili iskušenju, da se starocrkveno izrazim, ti imaš problem. ti imaš nadčoveka koji je čovek, ti imaš da mu dolazi jedan, drugi peti i govori mu ‘pa kako, pa šta ti je, hej…’ i on odbi ženu, i on odbi sina ttt. ali kad treba da zakuca, on ispusti loptu, majke mi ne znam zašto. meni je to sve bilo usiljeno. pogubljeno. drama zero. ubio ne ubio bebče, bili mi ne bili. to što znaš šta će biti nije pitanje, al on ne diže ulog. koju je on temu tu razvio, koje pravo pitanje postavio, koje već nije postavljeno xy puta? a i to postavljeno nije filmski podvučeno i onako pljas, nego ti iz nule izraza i jer ga znaš, tražiš ko slepac jbt. celi film ko guska u magli, i on i ja. atmosfera? on celom filmu nije uspeo da da zaokružen ton. hemija? Naboj? Ili, ne mora naboj naravno, ali eto bilo koje autentično osećanje koje on pusti da se razvije do kraja, a ne da ga štrpne i onda ostavi na pola ili češće potroši za ništa? Samo ponavljanje motiva, ponavljanje već rečenog, a oko bebe sam ispizdela jer su jenifer i ema toliko plakale i isto govorile i to je tako fake bilo, monotono, bezidejno, trajalo u nedogled, GLUPO, neverovatno da se ništa bolje nije moglo reći, a takav potencijal – da evo, zanima me kako ti to vidiš? i je l te film mrdnuo na kraju, dok si sedeo kroz špicu? jje li te stvarno pozvao na akciju, je l si se osetio življim? njega je prioritet apsolutno braniti pred hohštaplerima, on ima 20-ak minuta onog nečeg, on ima ideju, ali ovo je meni malo na polju scenarija, još manje na polju režije (par puta je bilo otužno gledati krajolik iza junaka – najmanje bitno ali indikativno) i pamtiću zapravo samo svoje razočarenje

  • kaja says:

    da “obični puk”.:rofl: dajte, stvarno nađite nekog punoljetnog.

  • Luka says:

    Pozdrav
    Evo baš sam ječer gledao filom, po meni film je grozan i neistinit, film ne prikazuje osnovnu poruku biblijskog texta a ona je briga Boga za čovjeka, spas dobrih ljudi, povjerenje u Boga…
    Također u biblijskom textu piše da su u arku ušla sva tri sina i njihove žene, a u filmu se stvara nepotrebna drama oko žena za Hama i Jafeta.
    Također sam prikaz Noe kao psihotičnog i nedefiniranog…i jos puno toga…
    Film je totalno nedorečen, i neistinit.
    Smatram da nije u redu iskrivljavati izvorni sadržaj i ideju.

  • @Jelena
    Nema kod pjevanja i falšanja laički i nelaički, svaki ton koji je otpjevan, a nije u tonalitetu skladbe je falš. Ovo što si ti opisala “laički” je pucanje glasa.
    E sad jesi ti htjela reći da je Aronofskom “puk’o glas” ili da je samo “falšao” ? 😉
    Razlika je bitna :)

    A što se filma tiče, pogledao sam, ali moram ići još jednom pa ću se onda uključiti. :)

  • 312 says:

    ovo je degutantno loša recenzija, kritika, što god je već autor naumio da bude, u svakome slučaju troši internetski prostor uzalud. već u prvoj rečenici čovjek izgubi volju za daljnjim čitanjem jer je bolno evidentno da ima posla sa pubertirajućim klincem koji ne samo da ne shvaća koncept filmske kritike ili recenzije, već ima očito problema sa religijom općenito, koji se prelijevaju daleko izvan okvira ovoga teksta i bodu toliko u oči, da njegovi privatni kompleksi zasjenjuju srž teksta.

  • Matea Rebrović says:

    DS, i ja imam problem s tvojim recenzijama jer previše unosiš svoje stavove u njih(a time onda i previše sereš po filmu, ili pak hvališ), ali ovi komentari “nađite nekog punoljetnog da vam piše” su krajnji bezobrazluk. Otkad su godine mjerilo bilo čega, životno iskustvo možda? Neki sa 17 će biti puno bolji pisci od nekih sa 27 ili 57. Nit znam koliko DS ima godina, nit me briga, ne znam otkud vi znate?
    No tu smo da komentiramo film.
    Shvaćam zašto je on vjerski kontroverzan, isto tako shvaćam zašto blockbuster ne može biti vjerna preslika biblijske priče (dobar primjer za to je i Pasija). Ljudima smeta kako je prikazan Noa (ovaj post-potop), malo psihotičan, a je li? Ne znam kako biste vi reagirali na lika koji bi vas prvo spasio, plus sve sline životinje, a onda vam rekao da će ubiti vašu djecu, da ćete vi ionako umrijeti, da su životinje jedino ono što valja na ovom svijetu, jer mu je Stvoritelj tako rekao. Mislim da bi mu svi rekli: fak off. Ne želim se previše miješati u religioznu stranu filma, jer taj film nije napravljen kako bi nas učio o vjeri, isto tako što Crkva ne radi filmove kako bi nas učila o filmskoj umjetnosti.
    Složit ću se za dinamiku filma – dosta loša i zamorna. Imam osjećaj da ovaj film ima 2, možda i 3 redatelja s drugačijim vizijama, koji se nisu mogli dogovoriti oko ničega, pa su sve sklepali skupa i mir. Ali ovaj film ima više dobrih strana nego loših – vizualno privlačan, glumačka postava na vrhuncu (priča likova isto ima li-la dinamiku, nekad su po strani, nekad previše naglašeni). Emma Watson me oduševljava svakom svojom ulogom, sve više i više, jako mi je drago što toliko napreduje :)
    I za kraj, ono što mi se najviše sviđa – ovaj film ne postavlja nikakva vjerska pitanja, postavlja moralna ljudska pitanja. Prikazuje ljude onakvima kakvim jesmo, grešnima, dobrim i lošima, sebičnima. Tko si ti, kakav si, koliko vrijediš za ovaj svijet?

  • jelena says:

    ovakav film i debata koja je iskrsnula očekivano, zahtevaju proaktivan stav, van normi recezentskog izraza

  • DS says:

    @ Matea:

    Nisam formalist i biti formalist znači otimati od filmskog djela komad njegove vrijednosti. Filmovi koji referenciraju društvenu stvarnost ili u stvarnosti izazivaju reakcije s obzirom na svoj sadržaj su filmovi s društvenim kodom i iako nitko nije dužan o tome misliti, ja smatram da se o tome treba misliti i da onda o tom mišljenju treba razgovarati. Ne govoriti i ne misliti o društvenom kodu npr. Schindlerove liste ili Monuments Men ili Noa znači s jedne strane potiskivati filmsko djelo (umjetničko djelo općenito) u domenu subjektivnih zadovoljstva, a s druge strane provoditi redukciju na umijeće. Veselilo bi me da o tome ne moram govoriti, pričati, pisati i misliti, ali moram jer film to mora. Ovo moranje, međutim, znači otvaranje prostora da se misli i o mišljenju, da se, u krajnjem slučaju, meta-kritizira. Nema ni jednog kriterija po kojem ne bih smio ili trebao integrirati kritičke stavove društvenog koda u osvrte na filmska djela – dapače, bilo bi to krajnje pogrešno – i nema niti jednog kriterija po kojem ne bi smjela ili trebala i na taj dio osvrta reagirati izražavanjem mišljenja.

    Pogledajmo ovaj Lukin komentar: “film je neistinit”. Kao prvo, zašto bi trebao biti istinit, to je filmsko djelo. Dakle, ne razumije filmsko djelo. Kao drugo, istinit s obzirom na što? Istinit s obzirom na adaptaciju priče? Zašto bi adaptacija priče trebala biti istinita? Sigurno Luka ima tonu filmova koji mu se sviđaju iako nisu vjerne adaptacije (za većinu vjerojatno ni ne zna), zašto se sada pozivati na istinitost? Ili želi reći da nije istinit s obzirom na događaj u Bibliji? Trenutak samo, misli li to na istinitost izmišljenog događaja? Ako da, onda se vraćamo na pitanje o adaptaciji. Ili ipak misli da se Noin potop stvarno dogodio? Ako to pitanje donosi odgovor da, onda imamo patološki slučaj obmane koji temeljito utječe na njegovo viđenje ovog filmsko djela. Istovremeno, momku u potpunosti promiče ljepota boga kakav je prikazan u Noi. Poanta je u tome da Noa nužno pobuđuje društveni kod i zato i o tome treba misliti.

    @ Jelena: Pokušao sam razumjeti što znači imati svijet u kojem ne postoji isprazna varijanta verbalnog boga, ali je apsolutno očigledno da ono tu jest. Za razliku od ovog svijeta u kojem svaki dan netko u pitanje dovodi takvu koncepciju, u filmu nitko – pa ni Tubal-Cain – ne tvrdi da nečega takvoga nema. Ono je tu. Dakle, imaš svijet u kojem nešto tebi nepojmljivo jest tu i najednom s time stupaš u kontakt. Ljudi vjere uglavnom mogu takve stvari podnositi u stvarnosti zato što imaju posla sa samim sobom. Međutim ovdje to nije istina. Pokušaj u glavi odkoraknuti od sebe i svijeta kakav jest i na trenutak biti osoba kojem ‘omniscentno biti’ neverbalnom gestom postavlja zadatak iznijeti zadatak i sud što ubija 99,999% zemaljskog života. To je Noa, on je od ‘čovječnog’ otuđen. S druge strane imamo obitelj iste svjesnosti, ali bez Noinog otuđenja – njima omniscentno biti ništa ne govori. Oni nemaju pojma što se Noi događa. Oni, štoviše, polako postaju rebeli. To su dakle dvije sile. Koliko mogu procijeniti, situacija se mogla odvijati na milijun ‘sličnih načina’. U tom smislu, ne vidim značajne probleme s odabirom baš ovog scenarija, neki bi možda bili bolji, a neki drugi bi možda bili lošiji, tko zna – ali želim reći: situacija je fantastična. Slažem se, međutim, da ‘egzekucija’ štuca, ali štuca tijekom cijelog filma. Da je kraj bio sjajan, možda bih dignuo ocjenu? Ali nisam rekao da je bio sjajan, rekao sam samo da se odvija nova tema i da počinje priličiti grčkoj tragediji, za što držim da stoji, ali: ne znači da je savršeno provedeno, niti znači da je jako loše provedeno. Štuca. Ali ljudi su prigovarali da je Mama u onoj sceni plača forsirala. Da je Hermiona statična. Ne vidim kako. A su ti ljudi ikad vidjeli kako stvarni ljudi plaču ili kako se svađaju? Jesu li kad vidjeli što znači biti u blizi nekoga za koga smatraš da je poludio, da je psihički poremećen i opasan? Ako jesu, ne vidim odakle im ideja da je tu nešto ‘umjetno’. Ne vidim po čemu je ‘umjetno’. Možda nije krojeno po njihovoj sceni? Kažu Noa pretjeruje. Zbilja? Čovjek koji mora osuditi svijet i provesti božji naum, u svemiru u kojem se zna da takvo što kao bog jest, pretjeruje? Ne znam baš. Režija, kretnje u sceni, dijalog štuca. Mislim da je najbolji primjer najgoreg u filmu kada se sretnu Hem i Tubal-Cain pa ona izmjena i ostavljanje čekića. Grozno. Ali ima tu važnijih stvari.

  • PTICA says:

    “Biblijska priča o Noinoj arki jedan je od najglupljih i najgore napisanih dijelova Biblije koje mnogi uzimaju ozbiljnije nego što bi trebali.”

    Eto da Biblija i ova recenzija imaju nešto zaedničko.

  • DS says:

    Oh snap.

  • Matea Rebrović says:

    Naravno da treba izraziti svoje mišljenje, složit ću se s tvojim odgovorom, ali problem je što ti to radiš prejako, previše. Time samo postižeš da ljudi koji čitaju tvoje recenzije imaju osjećaj da im namećeš svoje mišljenje i onda uvijek imaš hrpu negativnih komentara(što uvijek dobro dođe, isto kao i pozitivni), a koliko te briga, i koliko ćeš naučiti iz toga, e, to više nije moja briga 😀

    O filmu sam se izjasnila, osim da je za mene 7,5.

  • DS says:

    @ Matea:

    Kada ćeš imati prilike ili želje, odaberi neke dijelove tekstova (prošlih ako se sjećaš ili budućih) pa mi pošalji na fejs uz komentare, budem proučio o čemu se radi.

  • luka says:

    Bok,
    Mislim da je raditi filmove vjerske tematike jako teško, biblija je simbolička knjiga, ljudi razlicito tumace, čitaju …
    Mislim da bi filmovi vjerske tematike trebali ukljucivati strucnjake na tom polju teologe, povjesnicare…
    DS pitali ste me sto mislim pod istinitosču? Mislim na vjerodostojnost u odnosu na bibliju u knjizi o Noi, ako si procitate odlomak u Bibliji vidjet cete da se kosi sa filmskim prikazom. Poruka je jasna, Božja briga za čovjeka, poruka da se isplati čestito živjeti, vjernost Bogu, Ljubav Boga prema čovjeku itd. U filmu je to izgubljeno ili neprikazano pa usudio bih se reci i iskrivljeno.
    Biblija navodi da je jedino Noa i njegova obitelj bila cestita i pravedna i zbog toga zasluzila nagradu odnosno spas. A film nam onda s druge strane prikazuje da je bilo i ostalih ljudi koji su zasluzili da se spase, kao npr ona cura koju je Ham pronasao. A da ne govorim o zapomaganju ljudi da ih Noa pusti u korablju.
    Iz kasnijeg izvora o Abrahamu Bog govori Abrahamu da ce spasiti sodomu i Gomoru ako se u njoj nađe bar jedan pravedan (dobar) čovjek ali nije se nasao i on unisti s i g.
    Apsolutno sam za umjetničke slobode ali ovo je iskrivljivanje osnovne ideje i same teme.
    Podrzavam pojavu onih divova to mi je simpaticno i dobro iskoristeno. Naravno i efekti i gluma nije losa ali za ostalo sam moram priznati razocaran.

  • DS says:

    Tema uopće nije promašena. Kao što piše u recenziji, praktički se radi o suma sumarum starog zavjeta, uz tu iznimku što ima inteligentnijeg boga, dok je ovaj iz Biblije kreten.

  • Simpozična dekadencija says:

    Dekadentni simpozij je najbolji recenzent ovog sajta. Naprijed DS, ljubomorne duše mogu da ga puše. <3

  • Sven Mikulec says:

    Ne znam jel ovaj (ili ova) SD gore zajebava ili ne, ali meni je ova recenzija stvarno dobra i ne vidim zašto bi se itko trebao uzrujati oko nje.

  • Luka says:

    Ne slažem se s tobom da je Bog u starom zavjetu bio kreten…samo su ga ljudi drukčije percipirali i doživljavali on je uvjek isti…Danas na Boga, hvala Bogu gledamo drukčije :)

  • smeće_podmuklo says:

    fakat ne kužim u čem je problem, komentari su ko da je tekst nekakav megablasfemični pamflet protiv kršćanstva koji neme veze s recenzijom filma. meni unatoč ispodprosječnoj inteligenciji uspijeva nazreti i sasvim konkretne komentare na sasvim konkretan film, a rekao bih i da su autorovi subjektivni komentari potpuno opravdani s obzirom na temu filma.
    i generalno ponekad iz komentara na ovom sajtu dobijem dojam kao da ljudi očekuju ne znam kakvu Objektivnost u recenzijama, nisu kritike filma neka egzaktna znanost u kojem će autor primijeniti jasne parametre i matematički izračunati je li film dobar ili nije. a da je tako nešto i moguće, ne znam tko bi to čitao. peace.

  • DS says:

    @ smeće_podmuklo: Ne, nego ljudi dođu na sajtove čitati svoja mišljenja. Onda ne piše njihovo mišljenje pa popizde. Pogotovo popizde na tipove tekstova koji nemaju sve napisano crno-bijelo, nego actually trebaš čitati.

  • smeće_podmuklo says:

    ae, to je i točnije u ovom slučaju, ali me ova rasprava nekak podsjetila i na kritike tipa “ovo je presubjektivno”.

  • DS says:

    Predložio bih da se samo linka na intervju koji sam obavio s Gilićem. Tamo sve piše. http://www.fak.hr/kava-i-pljuge/nikica-gilic-odnosi-filmskog-stvaralastva-filmske-teorije-i-filmske-kritike/

  • Filmu se s tehničke strane vrlo malo može prigovoriti. Izgleda vrlo dobro, s izletima u odlično, produkcijski dizajn je efektan, pogotovo kostimografija. Što se tiče specijalnih efekata, oni su funkcionalni, da se imalo više novaca izgledali bi još bolje, ali nisu takvi da oduzimaju od ukupnog iskustva.

    U smislu režije, istina je da filmu nedostaje osobnosti, međutim ja to kontriram s opravdanom sumnjom da kod ovakvog filma osobnost pristupa često drži fenjer. Jeste da, Aronofsky je to režirao, ali izuzev nekoliko kadrova i one dvije montažne sekvence (Noino prepričavanje postanka svijeta i širenje vode) tu se ne da vidjeti da je to išta više od još jednog filma. Da se razumijemo, ne radi se o nekom grubljem nagrđivanju. Možda se u tom smislu moglo više postići samim izgledom i s radom kamere, koja je školsko-blockbusterovska. Aronofsky je filmski pismen, ali ovdje nema krasopisa. :)

    Ozbiljna zamjerka je bjesomučni tempo, koji diktira drobljenje i mljevenje sadržaja, a taj sadržaj je takav da bi svaka ideja komunicirana tijekom ovog filma mogla dobiti svoj film. U tom tempu se mnogo suptilnosti izgubi, pa ostanu samo najgrublji zahvati kistom, koji ostanu s gledateljem, naravno pod uvjetom da je emocionalno i intelektualno dostupan došao u kino.

    Što se tiče same priče, nadogradnja je dobrodošla i proširuje baznu priču koja je jednostavna. Međutim, na scenarističko zanatskom planu, postoji jedan moment koji mi je odmah zaokupirao pamet. Onako kako ga ja interpretiram, taj moment film čini puno boljim. Moment u pitanju je prenošenje prava s Lameka na Nou, kroz ritual omotavanja ruke oca s zmijskom kožom iz raja i doticanja ruke sina, koji se na početku filma ne dogodi. Lamek ne dotakne Nou, a u produžetku Sethova linija ostane bez zmijske kože.

    Noah nastavi živjeti u skladu sa svojom linijom, nastavi štititi kreaciju i Stvoritelj to njegovo nastojanje prepoznaje (scena s čupanjem i nadomještanjem cvijeta, koji Ham iščupa). Ali Noah nije dobio pravo…
    Čini li on onda sve dalje u filmu bez tog prava iz svoje volje, a Stvoritelj to prati i usmjerava ga (bilo putem vizija ili Metuzalema). Noah tako efektivno svojom voljom i načinom života, zasluži dobiti svoj život od Stvoritelja nazad kada je Stvoritelj sve druge ljude prisiljen uništiti jer su oni uništili Zemlju.

    Da bi onda na kraju Noah dobio nazad zmijsku kožu te on onda taj ritual predavanja prava izvede “onako” kako bi trebao biti izveden, odnosno onako kako nije izveden za njega. Ima li on pravo to napraviti, ako ga on nije dobio od svog oca? Režijski je scena Lameka i Noe vrlo nedvosmislena, odnosno izostanak dodira je naglašen, dok je scena Noe i Iline i Šamove djece isto vrlo nedvosmislena. Ako netko ima dobro objašnjenje tog momenta u priči, volio bih da ga podijeli sa mnom. :)

  • DS says:

    Pri drugom gledanju mi je taj trenutak jače upao u oči jer mi se prvi put činilo zdravorazumskim, a onda više ne. Rekao bih sljedeće:

    1. U unutar svijeta filma prenošenje je simboličko kao i u funkciji na pripovjednoj razini. To je nešto što se radi da bi se znalo koja je naša strana i naša rola, a koja njihova. Njihova je ona koja ne poštuje stvoritelja, ali stvar još funkcionira jer mi smo tu, iz generacije u generaciju.

    2. Kada Tubal-cain ucmeka tatu i prekine ritual, odnosno kada konačno dođu do božanske zemlje te počnu i nju uništavati, to je trenutak u kojem počinje strmoglavljenje stanja ili bolje reći: osiguravanje potopa. To je u širem smislu trenutak u kojem a) čovječanstvo više nema nikakve izlike i u kojem b) odmetnik od prava – Noa – zavisi od svoje volje. Kao što smo skužili, glavna problematika filma je volja, pa se to mjesto može uzeti za početak rasprave.

    3. Unatoč tome što poredak prekinut, a zemlja uništena, Noa ostaje izdržavati ulogu jer tako valja biti. Ne zapravo zato što je siljen ili se mora, nego zato što se treba. Što je stvoritelj čekao X godina, čekao je vidjeti u kakvu će se biljku Noa pretvoriti.

    4. Nakon konktakta i s obzirom što se još u filmu kaže, ili je stvoritelj kontatirao Nou zato što ‘je dobar’ ili je, kako Noa kaže, kontatirao Nou zato što ima dovoljno snažnu volju da u potpunosti provede naum. U oba slučaja, iako je drugi dakako zanimljiviji, stvoritelj prepušta Noi interpretacije, postupke i odluke, sve do konačne, u kojoj Noa ostavlja život biti životom.

    5. Nakon potopa i preživjele obitelji (incest – zabava za cijelu obitelj), ritual se konačno provodi, ali opet u funkciji određenja tko smo mi, a tko su oni bili, ponovno i na funkcionalnoj razini pripovjednog teksta. Provedbom stvoriteljeve volje i odgovorom na stvoriteljevo pitanje o čovjeku, Noa vraća liniji smisao i odatle je novi zavjetnik. To je u paraleli s paktom koji u bibliji bog sklapa s čovjekom.

  • more says:

    “Ne, nego ljudi dođu na sajtove čitati svoja mišljenja. Onda ne piše njihovo mišljenje pa popizde. Pogotovo popizde na tipove tekstova koji nemaju sve napisano crno-bijelo, nego actually trebaš čitati.”

    tvoje riječi govore dovoljno. Spusti svoj ego sa umišljenih visina…
    tekst ti je crno-bijel (samo sa one druge strane pa ne vidiš) i “actually” nema se baš puno toga pametnoga za pročitati.

  • DS says:

    Ne mogu savjetovati ništa drugo nego da se ponovno čita.

  • N says:

    sve ovo na stranu, meni je zlatan moment bio kad Noa pripovijeda pricu o postanku po formuli 10% kreacionizma, 90% evolucije. aronofsky, mučki provokator <3

  • DS says:

    Što je standardna pozicija moderne europske teologije, dok se ovo kreacionističko smeće povlači od Amerike ponovno prema nama. Zgodno s obzirom da Noah ima glavno ciljano tržište u SAD-u.

  • tomix says:

    Raspravljanje za zadojenim ljudima koji vjeruju u priču koju je netko napisao 1500 godina nakon što se ona dogodila, te je vatreno brane pred nekim tko to koristi za POMALO subverzivnu igru (nema tu one prave subverzivnosti jer se tu Aronofsky već opekao), je kao sudjelovanje na specijalnim OI.

    Stvar je u tome da je film umjetnost, film ne mora biti stvarnost, na isti način na koji je i Biblija umjetnost ili točnije trash kompilacija mezopotamsko-asirsko-koptskih i inih praznovjerja napisana od strane prosječnog čovjeka koji sve što ne razumije tumači nadnaravnim i mitskim bićima, a efekt kolektivne fantazije tim događajima daje dodatnu težinu i “istinitost”. To je kao da sad raspravljamo o tome je li Pero Perić ili Ante Beljo Beli IV. prilikom potpisivanja Zlatne Bule 1242. podraškao lijevo jaje, jer eto, Belu je svrbilo, pa onda netko napravi subverzivan film u kojem si je Bela IV. sam podraškao jaja i odmah krenu povjesničari da postoje vjerodostojni dokazi da je Bela u to vrijeme držao pergament, a jaja mu je draškao netko drugi. Mi se ne možemo dogovoriti oko događaja koji vidimo svojim očima (recimo Domovinski rat), ali nemamo problema srati redatelju na slobodnoj interpretaciji događaja koji se NAVODNO dogodio prije nekoliko hiljada godina.

  • tomix says:

    I adminu sajta preporučam autentifikaciju ili barem CAPTCHA-u da mu neki script kiddie ne bi zaspamao sajt sa komentarima.

  • Izabela says:

    preskočila tisuću komentara iznad i referiram na tekst. zadnji odlomak sjajan,jasno i koncizno prenesen stav o filmu i složene opreke. (samo mi je upao za oko onaj ‘ok’ negdje prije u tekstu koji se nikako ne uklapa u stil ostatka recenzije ). ne bih se baš složila da nisu likovi crno bijeli, barem što se tiče tubal-caina, jer je kroz govor prikazan kao simbol svega lošeg kod čovjeka, mada nije nužno sve toliko negativno i netočno za što se zalaže,ali je takvo prikazano. mene je više zasmetala dramaturška nepotkrijepljenost, primjerice cainova dolaska na brod. i činjenica da noah ima sto kila a jede lišaje. no.

  • Luca says:

    Recenzist ne iznosi svoje ime znaci sram ga je toga sto pise!

    Ako Noa prica oevoluciji onda film ne prati Bibliju!

    Svi znaju tko je Noa, ali Noa nije postojao? 😀 hahahaha

    Isto kao u Jugoslaviji kada su trvdili da Isus nikad nije hodao Zemljom i da Bog ne postoji, ali je nulta godina ona kada je Isus krist dosao na Zemlju!

    Isto tako, svi znaju za Isusa, ali on nikad nije bio na Zemlji? :) hahahaha

    Isto tako, svi koji ne vjeruju da Bog postoji kada se nadju u nebranom grožđu ipak se sjete da postoji i mole za pomoć!

    Isto tako, onaj tko potrazi Biblijske cinjenice kroz ljudsku povijest, pronaci ce ih!

    Onaj tko ne trazi nece pronaci… jer u Bibliji pise “Tražite i naći ćete!”

    Ako netko misli da sam zadojen jer vjerujem tome sta pise u Bibliji, onda vi recite kome vi vjerujete? Ljudima koji su nastali od majmuna? hahahahaha

Leave a Reply

Your email address will not be published.