Ne boj se mraka

Piše: Sven Mikulec

Ne boj se mraka (Don’t Be Afraid of the Dark, 2011., 99 min.)

Redatelj: Trey Nixey

Glume: Guy Pearce, Katie Holmes, Bailee Madison

Ocjena: 7/10

 

Prije četrdesetak godina snimljen je televizijski horror film pod naslovom Ne boj se mraka. Glavnu je ulogu odigrala Kim Darby, vjerojatno najpoznatija po nastupu s Johnom Wayneom i Glenom Campbellom u originalnom Čovjeku zvanom Hrabrost, a film je tijekom godina stekao vjernu publiku i svojevrstan kultni status među poklonicima žanra. Priča o paru koji, preuređujući viktorijansko imanje, otkrije da kuća ipak nije potpuno napuštena kako je oglas sugerirao, toliko je kao klinca impresionirala Guillerma del Tora da je ovaj jedva dočekao kraj kolovoza 2011. godine, kako bi publici predstavio remake koji je producirao i čijeg je scenarija ko-autor. Neupućen u pozadinu i neupoznat čak ni s kratkim sadržajem, ne bojeći se mraka kino-dvorane, dao sam ovom filmu priliku da me prestraši.

Prije nekoliko mjeseci u recenziji jedne glupave, lako zaboravljive komedije razvezao sam se o tome koliko me frustriraju filmovi koji su obećavali i koji su, uz samo malo dodatnog napora, mogli biti puno bolji nego što, nažalost, jesu. Recite da sam preosjetljiv, da cjepidlačim, ali ne mogu si pomoći a da opet ne postavim slično pitanje, kao da će netko od odgovornih ikada nabasati na moje tekstove i reći „gle, stvarno“: uložite milijune i milijune (o ovom slučaju „samo“ 25), unajmite vrhunske glumce, produkcijski dosegnete razine o kojima brojni anonimni, talentirani filmaši mogu samo sanjati – pa zašto onda ne riješite još tih par stvari koje štekaju, čemu žurba, zašto pod svaku cijenu što prije plasirati proizvod, čak i ako bi mu dobro došlo još par kozmetičkih zahvata? Ne boj se mraka ima gotovo sve što dobre filmove čini takvima. Stvarno lijepo izgleda, glazba je vrhunska, ugođaj fino pogođen i kvalitetno izgrađen, a priču nam pričaju lako dopadljivi, talentirani glumci. Onu tanku, ali mnogima očito predebelu liniju između dobrog i vrlo dobrog filma, međutim, ova horror bajka ne uspijeva prijeći jer, čini se, takvih ambicija nije ni imala.

Priča koju nam donose veliki del Toro i njegov scenarist iz Mimic i Mountains of Madness, Matthew Robbins, upoznaje nas s Alexom (Guy Pearce) i njegovom djevojkom Kim (Katie Holmes), arhitektom i dizajnericom interijera koji kupuju stare kuće, uređuju ih i zarađuju na preprodaji. Oni su u vezi, ali rutinu im poremeti mala Sally (Bailee Madison), Alexova kći iz propalog braka koju njena majka šalje njemu jer smatra kako će joj, osjetljivoj i oduvijek pomalo drukčijoj od ostalih kakva je, nagla promjena okoline dobro doći. Kao da joj roditeljsko zapostavljanje i nerazumijevanje, popraćeno brojnim skupim psihijatrijskim seansama, kao i tatina nova cura koja se previše trudi, nisu dovoljni u životu – u svom novom domu, ogromnoj gotičkoj kući prepunoj prašnjavih polica i skrivenih hodnika koju su Alex i Kim odlučili dotjerati, Sally će konačno pronaći nekoga tko će za nju pokazati malo interesa. Na njenu žalost, to će biti tisućama godina stari gnomi koji će joj htjeti pojesti zube.

Na glumačkoj razini, ovaj film funkcionira… Čekaj, šta?! Kakvi, bokte, gnomi koji kradu zube? Ne, to nije moj neobični smisao za humor, niti na mom radnom stolu ovaj put stoji prazna boca štoka, ali razumijem zašto bi neke od vas ovakav sinopsis mogao iznenaditi. Kada pričamo o napuštenim, dva stoljeća starim viktorijanskim zdanjima škripavih stepenica i jezivih podruma, na pamet u pravilu padaju neke druge vrste opasnosti i neprijatelja koji vrebaju iz mraka. Međutim, smijte se koliko hoćete, smijao sam se i ja, ali u dvadesetak centimetara visokim dlakavim lopticama sa škarama i žiletima u rukama i zvuku njihovih tisućljećima starih stopala kako udaraju po parketu ima nešto od čega vam se koža ježi. Nažalost, ni zaplet, ni neortodoksni predstavnici sila mraka nisu ono zbog čega Ne boj se mraka, nakon što se svjetla upale, ostavlja jedan pomalo nedorečeni, meh dojam.

Cijenjenom autoru unatoč, priča pati od bolesti koje manje osjetljiva publika možda neće ni primjetiti, ali nabrušeni cjepidlake poput yours truly moraju istaknuti. Dok Sally trči uokolo i pokušava uvjeriti Alexa, Kim i ostatak svijeta da joj zubati cimeri žele nauditi, oni joj govore da je uzrujana, da žudi za pažnjom, evo, uzmi još malo tableta – i to je sve posve razumljivo, tako bi valjda reagirala većina roditelja. Ali nakon što pazikuća nakon, da poludiš, „bizarne nesreće“ završi u bolnici sa 172 posjekotine i uboda i jednim škarama u leđima, nakon što mala počne crtati ta stvorenja na identičan način na koji ih je crtao Lord Blackwood, slavni viktorijanski slikar i bivši vlasnik kuće kojem su gnomi pojeli sina, nakon što ih uspije uloviti svojim Polaroidom, ili čak jednog od njih ubiti – gnomska ručica ostala je usamljeno ležati na tepihu – pa dajte spojite dva i dva, poslušajte dijete i prestanite je fiksati Normabelima. Ili možete postupiti kako ste vi postupili: shvatite da Sally nije luda i da, kolikogod to nevjerojatno zvučalo, ta stvorenja po mraku stvarno haraju po kući – i zatvorite malu u sobu, da odspava malo.

Dok ni u jednoj priči nije poželjno ostaviti loose ends (hrvatski izraz, anyone?), pogotovo je to važno ako se radi o priči koa je unaprijed osuđena na klimave noge – a hororac o gnomima zubokradicama, prilično sam siguran, spada u tu kategoriju. Ako su, pak, zaključili da je priča dovoljno pametna za ciljanu publiku – šteta. Uz malo dotjeraniji, suvisliji scenarij sve ono što ovdje valja zasjalo bi još čišćim sjajem.

Kao što sam već rekao, film izgleda stvarno dobro, čemu pomaže podatak da se redateljskom palicom premijerno poigrao dosadašnji crtač stripova Troy Nixey, koji je dosta surađivao s autorom Hellboyja, Mikeom Mignolom, a i sam je autor ponekog stripa, poput, meni amateru potpuno anonimnih, naslova Bacon i Strout. Ne boj se mraka, kao prvi Nixeyjev projekt, vizualno je impresivan, a izgraditi poštenu, jezivu atmosferu, čini se, ovom filmskom brucošu ne predstavlja nikakav problem. Izgled je tako vrlo vjerojatno glavni adut filma, a više mu pomaže nego odmaže glumački sastav na čelu s talentiranom 11-godišnjom Bailee Madison (Bridge to Terabithia, Just Go With It). Iako nisam pogledao original, u kojem je glavni lik odrasla žena, vjerujem da su pogodili s ubacivanjem klinke, em što je susret djeteta s goblinima više uznemirujuć, em što je mala, s tim izgledom praunuke legendarne Anne Ramsey (Baci mamu iz vlaka, Gooniesi), na trenutke i sama po sebi pomalo jeziva. Madisonki društvo prave nekako nezainteresirani Guy Pearce i lijepa Katie Holmes, od kojih nitko ne impresionira previše, a nasuprot njima stoje opaki kepeci koji, za čudo božje, izgledaju zaista dobro. Nekoga će odbiti odabir čudovišta, drugi će se samo nasmijati kad čuju topot njihovih minijaturnih štakorskih stopala, ali, ruku na srce, kad su se već odlučili za gobline, priznajmo da je mala gamad mogla izgledati i puno, puno bezveznije.

Nekoliko scena u polumraku ogromne, tihe kuće, pogotovo dok je mala Sally prisiljena sama se družiti s novopečenim prijateljima, ulije vam osjećaj jeze i nelagode po koji sam te večeri i došao u kino, ali veći dio vremena, nažalost, ipak se živcirate manje zbog krvožednih vilenjaka, a više zbog tvrdoglavo i besmisleno upornih likova koji jednostavno ne pokazuju nimalo razumijevanja kako za Sally, tako ni za dobru mjeru u tom svom opiranju zdravom razumu. Takve ljude očito gnomi moraju porezati jednom-dvaput da shvate da možda i ne bi bila tako loša ideja da napuste kuću, a za neke od njih, kako me kraj uspio iznenaditi, tada bi već moglo biti prekasno.

Da rezimiramo, s jedne strane imamo dobre glumce, dobru režiju i vrlo dobru atmosferu, a s druge na trenutke prilično neuvjerljivu priču i pomalo zabušantski napisan scenarij. Konačna ocjena ipak je pozitivna, ali ostaje žaljenje zbog propuštene prilike da se snimi film koji će kvalitetom iskočiti iz ustajalog mora horror-prosjeka.

2 komentara za “Ne boj se mraka

  • Bruno Dodig says:

    Fora recenzija, ne tako fora trailer i film.

    P.S. Guy PEARCE, a ne Guy Ritchie… Ti šašavče zdepasti! :)

  • Sven Mikulec says:

    Ne znam kaj mi je s tim imenima, nije ovo prvi put. :)

    I nisam zdepast, mama kaže da imam krupne kosti!

Leave a Reply

Your email address will not be published.