Nasljednici

Piše: Marin Mihalj

Nasljednici (The Descendants, 2011., 115 min.)

Redatelj: Alexander Payne

Scenarij: Alexander Payne, Nat Faxon, Jim Rash

Glume: George Clooney, Shailene Woodley, Beau Bridges, Robert Forster, Judy Greer, Matthew Lillard

Ocjena: 9

 

Imajući u vidu da sam pisac u pokušaju, nemalo me frustrira čitanje nepreglednog niza autora koji su u stanju sipati sitne ili masivne poredbe; po jednu u svakoj rečenici. Nemam nekih originalnih poredbi, ali su mi ove dvije simpatične pa ih često koristim u neobaveznom razgovoru: »Dobro mi je k’o debelom klincu u bazenu najfinije nutelle« i »Hladno je k’o u kurvinom srcu«. Kada dođe vrijeme dodjela filmskih nagrada, sasma je razvidno da mi je dobro k’o debelom klincu u bazenu najfinije nutelle. Iako ću se, neminovno je, razočarati izborima raznoraznih filmskih akademija, ustrajan sam u svom pasioniranom praćenju dodjela istih. Jedan od ovogodišnjih mogućih laureata dobit će svoju nemuštu recenziju ovdje i sada, samo skrolajte dolje i, zaboga miloga, klikajte nas puno, klikajte nas često – nagradite našu ljubav prema filmu!

Nakon sedmogodišnje pauze koja je jednim dijelom samonametnuta a jednim dijelom nije (problemi s pronalaskom financija za sljedeće projekte), na velika vrata nam se vratio Alexander Payne, autor dvije nezaboravne komedije nultih koje su, tu i tamo, znale izvući i pokoju iskrenu suzu: About Schmidt s ostarjelim, ali i dalje dovoljno ludim, najluđim Jackom Nicholsonom te Sideways s uvijek neurotičnim i odličnim Paulom Giamattijem. Njegov najnoviji uradak, humorna drama The Descendants s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi, jedan je od kandidata za najbolji film godine, a nakon što sam je sinoć pogledao, mirna srca, s punom moralnom i materijalnom odgovornošću, mogu ustvrditi – s pravom.

Jedan dobar čovjek je rekao: »Dobri filmovi su o nečemu i još nečemu«, a te mudre riječi, koje ovom prilikom bezočno kradem (posuđujem?), najbolje opisuju recentni uradak gospodina Paynea. Naime, u priči o budućem udovcu koji se bori s nedaćama koje mu je život pripremio možemo naći nekoliko vijekovima starih motiva, a umjetnost je i vještina predstaviti ih na svoj način; dati im neku novu dimenziju i vlastiti autorski pečat. No, pitate se, što to pišem… budući udovac? Matt King je nasljednik velikog posjeda na jednom havajskom otočju, a budući udovac jer mu je supruga nakon teške nesreće na moru ostala u komi iz koje se, nažalost, neće probuditi. S obzirom na to kako je u svojoj oporuci navela da ne želi biti biljka na aparatima, ubrzo će je isključiti, tj. umrijet će. Matt, otac dvije tek propupale kćerke, morat će okupiti sve ljude koje poznaje i saopćiti tužnu vijest, a da mu taj period u životu (mora odlučiti hoće li prodati posjed na jednom havajskom otočju) ne bi bio nimalo lagan, saznaje kako mu je soon-to-be-dead žena imala aferu.

Kada spominjem motive stare kao i naša civilizacija, mislim na oprost i zaborav. Motiv oprosta se identificira u njegovom odnosu s komatoznom ženom. Nakon što sazna da mu nije bila vjerna, Matt je sjena čovjeka jer zna da nikada neće znati prave razloge. Da, može pretpostaviti da je prečesto odsustvovao i bio općenito distanciran, da je njihov brak bio na klimavim nogama, ali kao i svaka prevarena strana – između silnih samookrivljujućih lamentacija – on nikada neće znati prave razloge. Motiv zaborava se manifestira u njegovim drugačijim životnim komplikacijama, a to je prodaja velikog posjeda na havajskom otočju koja će cijelu obitelj King učiniti jako bogatom.

Iako je primarni fokus usmjeren prema obiteljskom životu Matta Kinga, u pozadini, nekad razvidno podtekstualno, dovodi se u pitanje koliko ljudi zapravo cijene svoje korijene, zemlju koju su dobili, zemlju koja nije samo posjed na havajskom otočju. Kada redatelj uspije ispreplesti ta dva motiva tako da se u potpunosti nadopunjuju ili, u jednom trenutku, služe kao pokretači jedan drugog, onda možemo govoriti o uspješno obavljenom poslu. Alexander Payne je jedan od onih redatelja/scenarista koji je više poznat po svojim višeslojnim i uvijek duhovitim scenarijima, a takav je slučaj i ovdje. Uz pomoć Nata Faxona i Jima Rasha stvara priču o ljudima koji žive u raju na Zemlji, ali kao što sam protagonist Matt kaže na početku – oni, kao i svi građani svijeta stacionirani u jednom svom malom kutku, tu žive. To nije godišnji odmor. To je život sa svim svojim problemima, nezgodama, radostima, ljubavima i nestajanjem istih.

Savršen balans između dramskih i komičnih elemenata te ritam kojim se nižu majstorski je ukomponiran, pa ako Payne i nije redatelj koji će oduzeti dah nekim kadrom (iako je, istini za volju, kadar u kojem Clooneyjev lik saznaje da mu je žena praktički mrtva za pamćenje, a sam Clooneyjev performans magnetičan i suštinski nenametljiv), redatelj je koji će predstaviti priču koja ima glavu i rep: tj. svojim će glavnim likovima predstaviti problem koji će ovi na svoj način pokušati riješiti i na kraju će svi biti bogati za jedno dragocjeno životno iskustvo. Kao što rekoh, motivi stari kao i sam svijet, ali kad su dobro preneseni na veliki ekran shvatim(o) kako su ipak – na našu sreću ili na našu žalost – nerješiva enigma za ljudski rod.

5 komentara za “Nasljednici

  • vanja says:

    kao prvo, marine, prestani cmoljiti nezadovoljstvom pisanija :) – ova će, kao i sve prije nje, bez i jednog spoilera ili suvišne riječi, savršeno prenijeti feeling onima koji film nisu gledali a bome, višestruko nagraditi one, koji su ga također sinoć, na miru, pogledali i raspali se od ljepote.

    bit će mi jako žao ako ostane samo na ‘globusu’, mislim da je ovo odista najjača clooneyjeva uloga. očekivala sam jako puno (inače to ne radim), dobila još i više. čovjek rastrgan k’o arhipelag, pokušava sastaviti neki patchwork od života koji se saspe poput kule u pijesku…

    jako lijepo isprepletena priča o (već sam se svađala …) “nasljednicima” i “potomcima” … obitelji, odnosima, nedostatku istih … komičnost, tuga, sreća, bol, all in one, uz iznimno lijep soundtrack …

    krasna recenzija i prekrasan film – napaja energijom, nadom, a clooney je nevjerojatan, upio se u ovu ulogu s tolikom lepezom osjećanja, izraza, svega što čini zbilja glumca s velikim početnim slovom … nakon prve minute, ja sam potpuno zaboravila da sam pred ekranom. bila sam aktivni sudionik …

  • Matea Rebrović says:

    Evo, upravo odgledan film i slažem se s vama u potpunosti. Toliko jednostavno prekrasan. Marine, odlična recenzija!
    Osim Clooneya, kojega i inače volim, mala Woodley mi je zapela za oko. Ne samo da je lijepo lice, baš sam povjerovala njenoj izvedbi. Sve u svemu, jedan vrlo kvalitetan film.

  • Jelena Djurdjic says:

    meni je ovo promašaj godine

    ako se uzme u obzir šta sam očekivala čak pišem – najgluplji i najbesmisleniji film 2011.

    Što bi rekao Abel Ferara, gledam i pitam se – čemu ovakav film?

    U scenama kada se ona starija ćerka obraća majci, ili i sam George, meni je toliko neprijatno koliko je loše i jadno snimljeno da ne mogu da gledam

    Clooney tragično očajan, ono kad kao trči ka kući prijatelja argh, kako pretenciozno preseravanje!

    ne kažem da ssvaka scena ne valja, ali nemerljivo razočarenje je sve što ću ikad reći o ovom filmu

  • Saša says:

    Odlična recenzija, i odličan film u kojem sve funkcionira savršeno. Glumačka postava me je najviše impresionirala, pogotovo Clooney koji je jednostavno fenomenalan.

  • Tanja says:

    Neuvjerljiv film, nategnuta gluma…dijalozi katastrofa, radnja takodjer..jedan od najvecih promasaja koje sam odgledala vec duze vrijeme..a Clooneya ne volim inace..ali ocekivala sam  puno više od njegove glume posto je bio nominiran za Oscara….i ne mogu vjerovaati u dobre recenzije koje citam..strasno..totalno plitki film u svakom smislu..totalno se slažem sa dotičnom Jelenom koja je prije komentirala…

Leave a Reply

Your email address will not be published.