Na cesti (On the Road)

Piše: Marko Pačar

Na cesti (On the Road, 2012., 124 min.)

Redatelj: Walter Salles

Scenarij: Jose Rivera (prema knjizi Jacka Kerouaca)

Glume: Garrett Hedlund, Sam Riley, Kristen Stewart, Kirsten Dunst, Amy Adams, Viggo Mortensen, Alice Braga, Tom Sturridge, Steve Buscemi

Ocjena: 5.5/10

 

1951. godine, jebivjetar po imenu Jack Kerouac napisao je poluautobiografski “On the Road”, knjižicu u kojoj je zabilježio svoja putovanja Amerikom u društvu nekolicine niškoristi. U razmaku od nekoliko godina ta hrpica brkatih old school hipstera u kariranim košuljama upustila se u nekolicinu avantura američkim jugom i zapadom u putovanju prožetim jazzom, kurvanjem, tonama droge, pričama o slobodi i drugim pretencioznim smijurijama. No, dosta o knjizi, ovo nije sat hrvatskog jezika i književnosti. Za ostale informacije, obratite se staroj brkatoj gimnazijskoj profesorici čiju ljubav prema slavenskoj antitezi nikada niste shvaćali.

Dvijetisućeineke godine, autorčić imena Walter Salles u naletu nadrealne inspiracije i originalnosti pomislio je kako bi bilo super snimiti On the Road, zaraditi nekoliko bazena zelembaća, kupiti Lamborghini Aventador i kurčiti se pred poznanicima kako je svojim znanjem i zalaganjem zaslužio laureat i mjesto među najvećima. No, tužnim spletom sudbine, Salles nije uspio. Dapače, Salles je pokazao kako bi mu i snimanje niskobudžetnog turkmenistanskog pornića vrlo vjerojatno predstavljalo nepremostivu profesionalnu prepreku.

Prije svega moram napomenuti kako iznimno cijenim On the Road kao književno djelo (posljednje poglavlje knjige definitivno nije s ovog svijeta) te kako sam otpočetka bio skeptičan prema ovom filmu uz misao kako je malo vjerojatno da će filmsko platno moći dočarati epsku priču o putovanju i slobodi duha kao izrazu otpora prema post-ratnoj depresiji kasnih 40-ih godina prošlog stoljeća. Walter Salles je, doduše, uspio u jednom – nagovorio je Kristen Stewart da pokaže sise. Riječ je o prizoru koji se pojavljuje toliko često da već prelazi u sfere otužnoga. Pod uvjetom da gledatelj nije život proveo u pećinama Kavkaza mašući toljagom i crtajući stoku na zidovima, teško da će ga se ti kadrovi previše dojmiti.

Jednostavno ne znam kako početi nabrajati gdje je sve film podbacio. Iako će gledateljima koji nisu čitali knjigu film vrlo vjerojatno biti solidan, on kao ekranizacija razočarava u svim relevantnim područjima. Temeljna misao – odbacivanje društvenih normi u korist vlastite slobode duha i uma – apsolutno je marginalizirana u korist Stewartičinih sisa i bijednih jednodimenzionalnih likova koje susrećemo u filmu (ali ne i u knjizi). Nakon nekih sat vremena, film se pretvara u neizdrživo grotlo dosade koja se može usporediti sa slušanjem predavanja o spolnim navikama jelena lopatara. Film ostavlja dojam neželjenog djeteta kojeg su Into the Wild i Trainspotting ostavili pred Sallesovim vratima u nadi da će mu on pružiti sve ono što oni ne mogu.

Pa dobro Marko, čemu tolike kritike, ima li film pozitivnih strana? Paaaaaaaaaaaaaaaaaa….

1. Prizori prirode i cjelokupni vizualni dojam filma veoma su kvalitetni.

2. Gluma je na zadovoljavajućoj razini, a Dean (Garrett Hedlund) si je zagarantirao mjesto na zaslonima mobitela milijuna srednjoškolki diljem svijeta.

3. U nekoliko minuta filma pojavljuje se i Steve Buscemi.

I što na kraju reći o filmu koji je u potpunosti promašio poantu? Može li se išta reći ili je jedini odgovor udaranje glavom o rub stola? Najveće razočaranje proizlazi iz činjenice da On the Road na trenutke pokazuje da ima potencijala; radnja zna (iako prerijetko) zasjati, gluma je korektna, a scenografija odlična. No je li to dovoljno? Nikako! Povremeni bljeskovi kvalitete ne mogu prikriti činjenicu kako je ovdje riječ o filmu koji neodoljivo podsjeća na meso iz studentskih menza. Izvana izgleda sasvim uredno, no okus koji ostavlja u ustima svejedno ostaje gorak.

5 komentara za “Na cesti (On the Road)

  • Vedrana Vlainić says:

    bijah skeptična čim sam čula da rade film (također fan knjige), a sad sam još više obeshrabrena. 😀
    Stewartovu inače ne ljubim previše, ali Hedlund je barem lijep za gledat i Viggo Mortensen kao Burroughs (aka Old Bull Lee) me zanima.
    no dobro, ćemo da vidimo…

  • Ana Zupcic says:

    Znači, Kristen Stewart nije jedina strahota ovog filma, ostvarilo se i sve drugo čega sam se pribojavala.
    Ok, gledat ću kad budem mazohistički raspoložena.

  • Mochibob says:

    Par korekcija koje su nužne iz 1.članka teksta, po mome.
    1.KNJIŽURINU, ne knjižicu
    2.Nekolicine prijatelja, ne niškoristi
    3. Beatnika, ne old school hipstera
    4. sloboda i pretenciozne smijurije su određene mudrosti koje mladi čitatelj upije čitajući ovo djelo pa ih je nepotrebno u startu loše označiti.

    Ostatak potpisujem.

Leave a Reply

Your email address will not be published.