My Son, My Son, What Have Ye Done

Piše: Marin Mihalj

My Son, My Son, What Have Ye Done ( 2009 )

Režija: Werner Herzog

Glume: Michael Shannon, Chloe Sevigny, Willem Dafoe, Grace Zabriskie, Udo Kier, Brad Dourif

Ocjena:  7

 

Sigurno je lijepo biti Werner Herzog. Četrdeset godina uspješne karijere, sijaset odličnih filmova i dokumentaraca, jedina osoba na kugli zemaljskoj koje se pribojavao Klaus Kinski, čovjek bi, s pravom, pomislio da mu je dosta svega, da može mirne duše u mirovinu, povući se iz svijeta filma, al’ ne, Herzog je radoholičar i iz godine u godinu oduševljava njegova volja za snimanjem novih filmova, pisanja novih scenarija. Prije 38 godina Werner Herzog je snimio jedan od svojih najboljih filmova – Aguirre, der Zorn Gottes. Ako je prije toliko godina Herzog bio fasciniran čovjekovim postupnim gubljenjem razuma, i ako se možemo složiti oko toga, onda, 38 godina kasnije, nije se puno toga promijenilo kada je u pitanju ovaj veliki njemački redatelj.

Njegov najnoviji film, My Son, My Son, What Have Ye Done, također se bavi  čovjekovim gubljenjem razuma, ali ono što ovaj film razlikuje od gorenavedenog remek-djela je taj što mi, iako sumnjamo, nismo u potpunosti sigurni zašto Brad McCullum (Shannon) u šumama Perua, kraj rijeke Urubamba (mjesto gdje je Kinski gubio razum, on and off screen, tokom snimanja Fitzcarralda, još jednog Herzogovog klasika), naglo mijenja svoju ćud, mada nam Herzog daje do znanja da je Brad i prije puta u Peru bio bolesno vezan uz svoju bolesno zaštitinički nastrojenu majku.

Inspiriran istinitim događajem, film počinje s dojavom o ubojstvu i dvojicom detektiva, Havenhurst (Dafoe) i Vargas (Pena), koji prvi dolaze na mjesto zločina. Poludjeli Brad ubija svoju majku mačem u kući prve susjede, potom se zatvara u svoju kuću i uzima dva taoca, dva flamingosa, a redatelj nas kroz seriju flashbackova njegovih najbližih, zaručnice Ingrid (Sevigny) i kazališnog redatelja Meyersa (Kier) s kojim Brad surađuje na predstavi u kojoj sin ubija majku, polako uvodi u njegov svijet prije zločina i pokušava (?) objasniti zašto je do njega došlo. Ja, osobno, ne znam zašto je došlo do ticka u njegovoj glavi.

Ono što ovaj film – koji je, istina, spor i na trenutke zamoran – čini funkcionalnim je to što je Herzog takav redatelj da bi i od »govneta uspio napraviti pitu«. No ovaj scenarij, koji je Herzog napisao, u svakom slučaju nije govno, samo je još jedno redateljevo dekonstruiranje postulata jednog žanra, u ovom slučaju kriminalističke drame. Da  je ovo upalo u ruke nekog drugog redatelja, dobili bi jednu, siguran sam, krasno ispričanu krimi-misteriju, ali ni po čemu jedinstvenu, zadivljujuću i čudnu. To je moja recenzija, prilično pozitivna, ali zašto onda nategnuta sedmica?

Na stranu odlične role Shannona i Zabriskie, film je mjestimice ubitačno dosadan i da nema Herzoga i povremenih inspirirajućih kadrova (poput zamrzavanja svijeta gdje vidimo kako se glumci miču), film bi bio ispodprosječan. Ono što valja cijeniti je Herzogov homage samom sebi (ego-trip par excellence, a ja volim to): tu imamo već spomenutu epizodu iz Perua koje podsjeća na Fitzcarralda, imamo patuljka i imamo nekoliko bizarnih majčinskih pogleda koji kao da su ispali iz Lynchovog filma (nije ni čudno, ipak je Lynch producent filma). Za kraj: razlog zašto je film dobar, pa i da je najdosadniji na svijetu, je sljedeći: »Only faggots and negroes with attitude become actors. Are you a faggot now? Cause you don’t look like no negro to me.« Životna mudrost Uncle Teda (sjajna epizodna uloga Brada Dourifa) i njegova reakcija na Bradovu glumačku karijeru.

2 komentara za “My Son, My Son, What Have Ye Done

  • maxima says:

    Odlična recenzija i davnašnja fasciniranost Fitzcarraldom (kojeg sam tek malo pokušala shvatiti) lako me mogu navesti da pogledam i ovo. Počesto mi pašu te udarne kombinacije, Werner i Lynch, čovjek za kojeg nisam sigurna da je završio i jedan film a da se usput nije izgubio … :)

  • Razzle dazzle them says:

    Isprva sam mislila da je film dosadnjikav buduci da nisam vidjela nikakve korijene ni utemeljenje Bradovog ludila ali kad slozis kockice sve postaje barem malo jasnije i film pocinje da ima smisla. Chloe mi je bila nevjerovatno neuvjerljiva – odavno se nije desilo da primijetim da neka glumica toliko privlaci paznju na sebe losom glumom (onaj isti tuzni sjebani pogled prema dole tokom citavog filma i svih scena u kojima je ona). Ali zato je Shannon rasturio, mada kontam da onakav pogled tesko mozes odglumiti ako ti oci prirodno ne izgledaju malo freaky 😀
    Voljela bih da je Dafoeova uloga bila malo vise razradjena jednostavno zato sto ga volim gledati u bizarnim ulogama 😀
    Fakat ima dosta scena koje se cine kao da su omaz nekome, sta mislite da li je to slucaj i sa flamingosima (John Waters)? I kada Brad vidi onog covjeka sa maskom, moguce je da se odnosilo na Blue Velvet.

    One jebene nojeve nisam skuzila nikako.

Leave a Reply

Your email address will not be published.