Muškarci koji mrze žene

Piše: Izabela Laura

Muškarci koji mrze žene (The Girl with the Dragon Tattoo, 2011., 158 min.)

Redatelj: David Fincher

Glume: Daniel Craig, Rooney Mara, Christopher Plummer, Stellan Skarsgard

 

Moram iskreno reći da su moji posjeti kinima zadnjih nekoliko godina, koliko god obožavala veliko platno, sadržavali više bojazni ili potpune ravnodušnosti prema onome što će uslijediti kad se svjetla zamrače, negoli entuzijazma, ali najnoviji Fincherov uradak probudio je moje viđenje i vratio nadu da se u kino dvoranu i danas može ući i ostati bez daha, a Muškarci koji mrze žene takav je film. Baš kao uvodna špica s pjesmom Trenta Reznora i Atticusa Rossa: snažan, nabrijan, intrigirajuć i gotovo grešno dobar. Snimljen prema prvom romanu trilogije Millennium Šveđanina Stiega Larsona, Muškarci koji mrze žene, s pravom pričom u rukama vještog redatelja, izvrsnom glumačkom postavom i svim onim tehničkim dijelovima koji su zaslužni za ostvarenje te vizije (Oscar za najbolju montažu), ponovno dokazuje koliki nam užitak filmska umjetnost može pružiti.

Daniel Craig tumači novinara Mikaela Blomkvista koji je, objavivši kao istinite glasine o prljavim poslovima Hansa–Erika Wennerstroma, izgubio kredibilitet, kao i životnu ušteđevinu. Bijeg od očiju javnosti i izlaz iz novčanih neprilika, ali i priliku da razotrije Wennerstroma i vrati ugled, dolazi u liku Henrika Vangera (Christopher Plummer), koji traži od njega da okrije misterij star 40 godina, nestanak njegove nećakinje Harriet za koju sumnja da je ubijena od nekog iz grupe lažljivaca, škrtaca, nasilnika, bivših nacista – nekog iz brojne obitelji Vanger. Mikael prihvaća zadatak, no brzo shvati da mu je potrebna pomoć. A ona će stići u obliku Lisbeth Salander (Rooney Mara), buntovne i neprilagođene, ali briljantne ‘istražiteljice’ s teškom prošlošću i još težim karakterom. S Lisbethinim dolaskom niti zastrašujuće istine polako se počinju povezivati, no malotko iz obitelji Vanger želi istinu; hoće li je Lisbeth i Mikael uspjeti na vrijeme izvući na vidjelo? A svoje živote?

Jedino bolje od napete Larsonove priče jest način na koji je ispričana; od 158 minuta, koliko traje film, niti jedna nije suvišna. Svaka scena jednako je važna i zanimljiva, a opet, ne zamara gledatelja svojom iscrpnošću. Takvom režijom Fincher je postigao ritam filma koji gledatelja stalno drži u iščekivanju, a dao je i jasan osobni pečat: neke scene su možda sadržajno gnjusne, jer predstavljaju neki mogući, tamniji svijet za koji ne želimo da postoji, ali ih je on, kako je Christopher Plummer rekao, načinio s ukusom, a njihovo trajanje jest točno onoliko koliko je potrebno da se u nama probudi neki otpor, neki bunt, savjest i želja za pravdom. Ono što se dogodilo ne možemo izbrisati, ali možemo izravnati račune.

A nitko to ne čini bolje od Rooney Mare u ulozi Lisbeth Salander. Postoje uloge za koje se čini kao da si rođen da bi ih odigrao, a upravo je takvu ostvarila dvadesetsedmogodišnja američka glumica. Iznadprosječno inteligentna, a za ostatak svijeta ‘mentalno nesposobna’, Lisbeth ne vjeruje ljudima, a ni oni ne vjeruju njoj; no razlog njena nepovjerenja prema ljudskom rodu ide dalje od piercinga, tetovaža i neuredne odjeće, nju odbija ono što se nalazi iza skupih odijela, lijepo počeščljane kosice i titule, ona nutrina koja je prečesto trula. I iako saznajemo samo neke detalje njezine prošlosti, savršeno nam je jasno da nije Lisbeth ta koja se jednog dana probudila i samo se tako odlučila otuđiti od svijeta; ljudska trulost i zaspalost sistema na predjelima na kojima je njegova budnost najpotrebnija šamarajući ju je natjerala da stvori vlastiti moralni kodeks koji često nije u skladu sa sustavom. A život na rubu sustava može biti itekako gorak. No, ispod sve te maskerade Lisbeth je i više nego senzibilan pojedinac, spreman i sposoban osjećati i iskazivati isto, biti više čovjekom od mnogih drugih hladnih likova koje susrećemo u Larsonovoj Švedskoj. Ali ne samo to – Lisbeth, tj. Rooney, apsolutno dominira cijelim filmom, i to unatoč puno poznatijim i starijim kolegama poput Plummera, Craiga, Robin Wright, Stellana Skarsgarda.

Ono u čemu najviše uživam, i što možda najviše cijenim, jest kad glumac bez straha i bez pardona ode do kraja u svojoj interpretaciji, a upravo je to učinila Mara. Daniel Craig ostaje samo u njenoj sjeni, iako moram reći da je ovo valjda jedina njegova uloga u kojoj su taj njegov smrzavajući pogled i opća hladnoća koju inače teško povezujem s glumačkom profesijom, u liku sredovječnog, pomalo izgubljenog novinara koji nikako ne može odlučiti puši li cigarete ili ne, odnosno, treba li se pustiti u primamljivo nepoznato ili se držati sigurnog poznatog, našli mjesto.

Lisbeth i Mikael čine istraživački par kakav dosada još nije viđen te je svaki njihov daljni korak gotovo nepredvidiv,par koji,začudno, vrlo dobro funkcinira i lako se uvuče pod kožu. Treba dodati i da je jedan Hrvat našao svoje mjesto ovom projektu, i to Goran Višnjić, koji doduše ima malu ulogu, ali se sa svojom prosijedom kosicom i ozbiljnim držanjem savršeno uklopio u svijet ledene Švedske.

Čak i unatoč zastrašujućoj problematici kojom se bavi, zbog koje se rijetko vraćam mnogim vrijednim filmskim ostvarenjima, Muškarcima bih se zaista rado vratila još koji put.

Fantastično snimljen, kao što je kolega Marin rekao za Tinker Tailor Soldier Spy – prava vizualna, ali ne i samo vizualna poslastica: ovo je film koji ima onaj dobro nam poznati katarzični učinak; dobro, malo nas plaši, ali nas, ne ostavljajući nam puno vremena, suočava sa strahom i daje sigurnost u potpuno uništenje onoga što ga izaziva. A ništa nije boljeg okusa.

39 komentara za “Muškarci koji mrze žene

  • Karen O says:

    Odličan osvrt! Posebno zadnji odlomak. 😀

  • Anonymous says:

    Michael Nyqvist je uvjerljiviji, dok je Mara briljirala (iako ne više od Tilde Swinton, da joj otme nominaciju za Oscara)…

  • vanja says:

    Recenzija je odista toliko dobra da nema potrebe vući paralele s originalnom, bilo knjigom ili filmom (filmovima…), pogledala sam film u društvu onih, kojima je ovo prvi susret s ovakvim “Muškarcima” i malo sam im i zavidjela zbog vidnog užitka koji im je pružio film.Ja sam osobno pristaša onoga da ti uvijek sjedne bolje ono što prvo pogledaš, bio to original ili obrada, jer Fincherov se, opet, u toliko segmenata razlikuje da je sasvim drugačiji film. Ima više “boje” (ne u smislu boje kao takve, kako da se izrazim?), pojedine su stvari nategnute i iskorišteno je ama sve što publika želi vidjeti, i ono čega nema. Ali je urađeno znalački, jasno.Pisati o “originalu” u tom smislu, bilo bi potcjenjivački i licemjerno. Imam mišljenje ali pljuvati po onome što je prilagođeno na sasvim drugačiji način nemam namjeru. Jedino mi je krivo što je Fincher odabrao upravo ovo, pored tolikih fantastičnih knjiga koje samo što ne plaču da ih se baci na platno.Odlično, Bella, kao i uvijek 😀

  • Anonymous says:

    Nije stvar u tome sjedne li prva verzija bolje ili ne, već u tome što je ovaj film rađen s neusporedivo većim budžetom, i s jednim od najboljih redatelja današnjice. Kao što je osoba gore rekla, i ja se slažem kako je švedski glumac bolje odradio posao, ali to ističem upravo jer sam pročitala knjigu i pogledala originalni film, pa u svojoj glavi mogu imati viziju glavnog lika. Ne možeš tek tako reći da to nema veze jedno s drugim. Doduše, iživcirao me kraj švedske verzije, pa je i po tome američka verzija bolja ;))

  • Izabela says:

    hvala:)kao što rekoh, knjige nisam pročitala, a pogledala sam samo djelić švedske verzije kad je bilo na televiziji, tako da nemrem uspoređivat ni michaela ni craiga, ni rooney ni naomi.al mi se učinilo, koliko sam mogla primjetiti je da ta njihova verzija puno ‘mirnija’ i kao što si rekla, manjebojnija(ok, sad izmišljam riječ za potrebe komentara). al u neku ruku mi je i drago što nisam imala doticaja sa niikakvih izvorima prije samog gledanja finchera jer mi je sve bilo nekako novo i kao što puno puta ponovih u recenziji, zapanjujuće dobro!

  • Tomy says:

    Uh, uvijek kada
    navratim na site me uspijete iznenaditi koliko možete biti površni u
    recenziranju, a istovremeno napisati toliko puno nepotrebnog teksta. Fincher je
    uspio ispasti budala time što je naglasio da je napravio svoju verziju knjige,
    a ne remake, jer je naspram knjige, njegov film banalno površan. Uspoređivati
    ga s “originalom” nije u redu zbog velike razlike u budžetu. Bježim,
    pustit ću vas da se međusobno raspravljate između sebe, jer očito pišete ovakve
    recenzije samo da imate razlog jedan drugome pisati pohvale u komentarima, a ne
    da se ništa pametnoga ili poučnoga pročitati u njima. Definitivno vas ubuduće
    zaobilazim u širokome luku… 

  • vanja says:

    Dragi Tomy,sad bih mogla izdvojiti najmanje 20 bitnih stvari koje mi pri gledanju Fincherove verzije nisu sjele kao pri gledanju originala. I kakvog to ima smisla? Pametan će kritičar (poput tebe) napisati recenziju za original i stvar je riješena, čitatelji zadovoljni do neba. Ne volim što je Fincher ovo učinio, napisala sam da bih bila kudikamo sretnija da je odabrao neku drugu knjigu, no što je, tu je. Drago mi je zbog ljudi koji to gledaju prvi put jer znam da skoro svi uživaju. Ja – osrednje. (Gledaš, porediš, bjesniš …)Kako osobno smatram da je Fincher malo “popustio” (pljujte me…), ipak mu moram skinuti kapu jer se prihvatio obrade zbilja fantastične knjige, a uz to je znao da masa ljudi zna, da je masa ljudi gledala isto tako fenomelan film.  To je samo po sebi bilo ogroman rizik i zbog toga je završio (samo) s jednim Oskarom, 100%, jer  … (ako nastavim, počet ću o onih bar 20 …)Recenzije je ovdje ne pišu da bi ljudi jedni drugima puhali pod rep, valjda to vidi netko tko redovito obilazi ove retke, već da bi izmijenili mišljenja, stavove, na koje svi imamo pravo. O tome zašto ćeš i hoćeš li zaobilaziti ovaj forum odlučuješ ti, ali mislim da ni takav arogantan pristup nije korektan.Iz tvoje pretposljednje rečenice čovjek bi očekivao nešto pametno i poučno.Pozdrav.

  • vanja says:

    @anonzyous”već u tome što je ovaj film rađen s neusporedivo većim budžetom, i s jednim od najboljih redatelja današnjice.”meni se čini da je fincher malo na silaznoj putanji, ali ej, to sam samo ja 😀

  • Izabela says:

    knjiga-film, jedna verzija, druga verzija..mogu se uspoređivati, ne moraju nužno.da , čitatelj (ili gledatelj prethodne verzije ) stvara svoju viziju i likova i atmosfere i same cjeline, ali to se ni u kojem pogledu ne mora podudarati s onim što je neki redatelj zamislio, kako je glumac sebi predočio lik i što je redatelj od njega tražio da učini. svako čitanje je novo čitanje i drugačije shvaćanje isto kao i gledanje.teško je razdvojit sam predložak, film, i vlastiti dojam o jednom i drugom,a da se to međusobno ne ispreplete, ali je zato možda i lakše onima, koji kao ja, nisu  čitali knjigu ni gledali prvu verziju, jer bi se možda najbolje doživio sam uradak da se koncentrira samo na njega. to sam ja pokušala učiniti , iako sam sklona  osvrtanju na predložak pri recenziranju ili komeniranju nekog filmskog uratka.a što se tiče filma, ne znam zašto bi ga itko smatrao površnim, no svatko ima svoje. na sadržajnoj i emocionalnoj razini  daleko je od ičeg blizu pojma praznog, a uostalom nije samo ono što se prikazuje ,već uvelike i ono kako se nešto prikazuje bitno kod vrednovanja. mislim da je uspoređivati ih, u neku ruku nepošteno prema jednoj i drugoj umjetnosti, jer svaka stoji kao svijet za sebe,služeći se daleko različitm načinima dočaravanja nečeg što će opet, svatko doživjeti na svoj način.a kad smo kod moje recenzije, bilo bi mi odista drago kad bi mi ukazao na tu površnost teksta pa da slijedeća recenzija bude štogod bolja. znaš već, konstruktivna kritika!

  • Jelena Djurdjic says:

    malko je neobično recenzirati film, koji je remake filma skoro snimljenog i dostupnog, i knjige vrlo popularne, i dostupne, a ne uzimati ih u obzir. ili npr napisati: ‘jedino bolje od napete Larsonove priče jest način na koji je ispričana; od 158 minuta, koliko traje film, niti jedna nije suvišna.’ Šta niti jedna? I kako ova tvrdnja ako knjiga nije čitana? :)

  • Marin says:

    Knjiga je prvoklasno smeće i jedna od rijetkih koju nisam mogao čitati dalje od pedesete stranice. Oba redatelja su izvukla maksimum iz ovog šunda, a ja preferiram film švedskog redatelja. 

  • Jelena Djurdjic says:

    znam, ali ona ne znakao ni je li Finč krao i koliko i sl

  • Marin says:

    Koga boli kuki je li krao ili nije? A nije. Puno. 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    nemam ‘kuki’, ali se ložim na originalnost, ili bar privid originalnosti, ili takvu iskrenost i fokusiranost reditelja koja neoriginalnost čini nebitnom… i nemam poverenja suprotno

  • Saff says:

    Knjigu nisam pročitala pa ne mogu povući tu paralelu ( što nije nužno loša stvar ). Fincherova verzija mi je bolja utoliko što je dinamičnija od originala, i što je porađeno na nekakvoj emocionalnoj dimenziji glavnih likova, ali mi je sverige verzija u konačnici ipak draža. Pogledavši original ostala sam pod dojmom da je film jako dobar triler, dok sam kod Finchera imala deja vu. Ista priča, dorađenija i malo bolje upakirana. U ovom slučaju, ipak nedovoljno da nadmaši original.

  • Izabela says:

    rečenica nije najbolje konstruirana , jelena, imaš pravo i hvala što si mi ukazala na nju. da, knjigu nisam pročitala pa ne mogu o larsonovoj priči govoriti, ali tu sam se više odnosila na sadržaj filma, ono što sam vidjela, a što opet  sadrži neke glavne ‘zglobove’ same knjige.ali da, nezahvalno konstruirana rečenica. e sad, da me se pitalo prije nekih 5 mjeseci bi bli bilo bolje da sam pročitala knjigu, rekla bih sigurna da da, a sad mi je odgovor 50 -50. čisto zbog toga što možda ‘čistije ‘ možeš sagledat ono što komeniraš bez drugih utjecaja. iako znam da bi ljudima bilo možda zanimljivije da sam vukla paralele. al s onim što sam imala i znala, pokušala sam dočarat kako je na mene djelovala fincherova verzija, slagao se tko, ne slagao!

  • Jelena Djurdjic says:

    meni je nebitno jesi li čitala knjigu, to sam pomenula samo zbog rečenice gore, realno svaki dobar film koji je snimljen po knjizi je snimljen po lošoj knjizi :D. Meni zapravo ništa ne smeta, ali ja ne bih pisala recenziju bez da sam gledala original

  • vanja says:

    kad smo već kod obrada knjiga, ne mogu se složiti s tobom, jelena, da je “svaki dobar film koji je snimljen po knjizi, snimljen po lošoj knjizi”, iako postoje izuzeci gdje je knjiga bolja od filma, film bolji od knjige etc (ovisno o ukusima, naravno, malo si bila isključiva ili je to jednostavno tvoje mišljene, yes, ali na to imaš pravo 😀 ) No osobno, kad je u pitanju Fincher, ne mogu zaboraviti ni film ni knjigu ako ćemo o, recimo, “Fight Club”-u, ja ne znam što mi je bolje od to dvoje. :) (o, digresijo)Meni je prva knjiga iz trilogije bila jako dobra (druge dvije nisam ni pročitala jer sam pogledala drugi film, koji mi je bio malo njinja-njanja a treći mi nikako nije bio dobar, što opet ne znači da sam u pravu jer možda, ako mi je već prva knjiga sjela, i druge bi – što opet … bla bla).Osobno se nadam da Fincher neć praviti tri filma. Uostalom, ma zašto ne … biznis, jel’ … a gledatelja ionako nikad dosta :D(I sad, pravila ja razmake između rečenica, paragrafa i slično, ovaj program će mi sve ovo slijepiti u neki nerazumljiv i interpunkcijski osiromašen postić … )

  • Jelena Djurdjic says:

    kad stavim ‘ 😀 ‘ to znači da sam svesna da je prethodno iznesena tvrdnja vanpametna, i neprimenljiva, ali je zgodna za početak diskusije, jer zbilja msm da je u velikoj većini slučajeva pravilo. A Finch je postao nekakav neitrigantan tip meni, čije ću filmove gledati, jer sam dileja, ali koji je izgleda rešio ići linijom manjeg otpora

  • vanja says:

    nije on više što je bio, ima tome već 😀 ali i ja idem linijom manjeg otpora pa svejedno gledam.

  • Izabela says:

    zašto bi švedski film bio original a fincher remake originala? msm, knjiga mu je bila uzorak, kako sam iščitala iz intervuja, a ne švedski film

  • Jelena Djurdjic says:

    dakle ti znaš da Fincher nije gledao film koji je prvo snimljen po toj knjizi? Je li to rekao negde, jer stvarno ga nisam čitala? Nadam se da nije baš tolika dileja. Odgledaj prvo snimljeni film, da ga tako nazovem :D, pa onda kaži šta misliš, je li drugo snimljeni suvi original, pošteni remake, ili  samo skuplja i umivenija verzija prvo snimljenog. Čak i da mi je Fincherova verzija knjige bolja, švedski bi mi bio original, a ovo remake, i to bez pežorativnog značenja. A inače obe su mi verzije samo O.K. filmovi, i nerviram se sad što ovde nešto oko tehnikalija pametujem, jer je sama stvar totalno filmski nebitna, čak se još nisam nakanila drugi i treći deo da odgledam

  • Marin says:

    Ja sam pogledao i nemaju nikakve veze jedan s drugim. Švedska adaptacija knjige je bolja od američke. Kakvi crni remakeovi. 😀

  • Deckard says:

    Istu stvar je napravio i Tony Scott s Man on Fire, dva filma su skoro 90% različiti (osim dva glavna junaka) i ako on može preživiti kad se kaže da je radio remake starog filma (iako je mogla biti nova obrada starog romana) ne vidim zašto to ne bi bio slučaj i sa Fincherom.

  • Jelena Djurdjic says:

    zašto ‘preživeti’ pa masa ljudi snima remakeove i to odlične, bolje od originala, tako da termini ‘original’ i ‘remake’ su meni tehnikalija, jer dva originala ne mogu biti. Valjda

  • Marin says:

    U Fincherovom slučaju, ovo je novija obrada relativno novog romana. K’o da kažeš da je Branagh radio remake Frankensteina iz 1931. godine. Mislim, jebote, pa jeste vi gledali ta dva filma? 😀 Arden Oplev je napravio vrlo korektan misteriozni triler dok je Fincher napravio tri filma u jednom i nijedan nije baš pravo dobar. 😀

  • Izabela says:

    msm da bio intervju kod nekog charliea rose ili nešto tako, na youtubeu ga gledah i msm da je gledao on film al rooney nije, al znam da je rekao, nekoliko puta i on i rooney i još koji glumac da su se pokušali što više držati knjige. ok, ja nisam čitala knjigu pa sad ne mogu znat koliko se koji redatelj čega držao, ali sam htjela reći, da nije  nije rekao ‘ja radim remake filma muškarci koji mrže  žene’, nego ekraniziram knjigu, pa mi zato ne paše naiziv remake (a pod tim nazivom ja ne držim ništa loše ili manje vrijedno) nego mi je jednostavno draže govoriti o dvjema verzijama jedne knjige, jer koliko god se držali il ne držali predloška, radili su ipak po knjizi. al opet, stvar je samo u nazivima

  • Deckard says:

    Pa zamjetih već kod dosta ljudi da se usprotivi nazivu ”remake” kad je riječ o Fincheru :) Stvar je u tome da je napravio baš to, remake. Može on govoriti (uključujući i glavni cast) da su se držali knjige što su više mogli (i švedski original je skoro pa potpuna ekranizacija, nedostaje stvar-dvije) kad je švedska verzija došla prva. Nitko od redatelja ne kaže da radi remake, čak ni Baltasar Kormakur to nije rekao iako je njegov Contraband remake (iliti politički ispravnije ”američka obrada”) Reykjavik-Rotterdama (kojemu je bio producent). Samim time što se nešto mijenja u novoj verziji (kao što je Fincher promijenio kraj, tj. mjesto radnje) znači da se nešto nanovo radilo, a promjenom pada u vodu i njegova izjava o bliskom praćenju knjige. Istini za volju, švedski mi je original bolji, ima tu aromu filma koji nije rađen za što šire mase i radi toga je bolji.

  • Jelena Djurdjic says:

    Deckard objasnio. Marine ti slobodno napravi stupnjeve za remake – drugi original, malo remake, malo više remake, remake, kopija pa rangiraj. Meni je sve što je snimljeno po istom scenariju nakon prvog filma, remake, nevezano ima li i jednu istu scenu jer neko je već snimio i ćao. Jesi ti napisao gore ‘Koga boli kuki je li krao ili nije? A nije. Puno’ or what :D?  Ae tamo, gledaj Huga 😀

  • Marin says:

    Nije Deckard ništa objasnio. A ni ti, bo’me. 😀 Jasno je navedeno što je prerada nekog filma. Ilitiga, da je po istom scenariju, pisalo bi da je scenarist Fincherove ekranizacije dvojac Arcel/Heisterberg a ne Steven Zaillian.  Ovdje imate knjigu po kojoj su nastale dve verzije scenarija i dva filma. Ako želite vjerovati da je Fincherov film remake švedskog filma – super. Samo što nije. :) To što si citirala je, narafski, šala. Idući ću put naglasiti da je šala da se opet ne zbuniš. :) 

  • Deckard says:

    ”Ovdje imate knjigu po kojoj su nastale dve verzije scenarija i dva filma.”Preporučam gledanje Stalloneove ”Cobre” i ”Fair Game” od Cindy Craford tek toliko da se vidi kako izgledaju dva dijametralno različita filma, a koja su nastala po istom romanu. Teško da će itko za njih reći da je drugi remake ili obrada prvog, ili čak da su slični. Ono što je Fincher napravio jeste preradio original za široke mase, ali ga je preradio tako da nije dirao baš ništa od onoga što je knjigu i prvi film proslavilo. Njegove izmjene su sitnice koje i ne igraju tako veliku ulogu. Kao što su Carpenterova Magla i Wainwrightova verzija u suštini isti film, ali su različiti po svemu ostalom osim glavnoj priči te drugi ne bi trebalo nazvati remakom prvog :) Damn, koja rasprava :) Da ga nije režirao Fincher do nje ne bi ni došlo (ne samo ovdje već i na drugim forumima).

  • vanja says:

    ja preporučam gledanje: prvo filma (prvog) pa drugog, čitanje knjige opcionalno, nitko neće nikad u bobu skopčati koliko ekranizacija odudara-podudara, no slažem se s deckardom (da ne ka…m pročitati post iznad) … gadna je stvar ako gledatelj mora tražiti dlaku u jajetu i usporedbu dva potpuno različita pristupa, bila ona po “knjizi” ili “po obradi”, same thing all over again….svaka ima svoju vrijednost, ovisno o kriterijima, raspoloženju, očekivanjima, htjenjima, opredjeljinjma …ave ..i opet post bez razmaka i svega što štivo čini … štivom. dakle, ja se više niti ne trudim pisati “pismeno” :DNo offence, folks

  • Jelena Djurdjic says:

    samo da napišem da je po ‘istom scenariju’ lapsus, nisam mislila bukvalno po istom scenariju u smislu – pisao isti čovek/ljudi, nego po istom predlošku, istoj priči. Malo sam čitala strane recenzije, uglavnom svi pišu ‘remake’, skoro svi napišu i da je adaptacija knjige, nisam našla da je neko napisao da nije remake. Ja msm da je svaki ovakav film remake, jer je neko već ‘make’ a ti ga sad ‘remake’ .D, ili jer bi nešto da ispraviš, ili jer bi sve da ispraviš i promeniš, ili jer imaš potrebu da to snimiš bez obzira jesu li drugi to uradili kako treba, ili jer ti je neko dao mnogo love da to snimiš itd. Uopšte ne shvatam kako može da se tvrdi da ovo nije remake

  • Jelena Djurdjic says:

    “Kenneth Branagh’s Mary Shelley’s Frankenstein stages
    a much different work than that which its title claims to represent.
    Although Branagh alleges his “intent was always to arrive at an
    interpretation that’s more faithful than earlier versions to the spirit
    of [Shelley’s] book” (Branagh 9), his remake digresses from the original
    Frankenstein in a number of significant respects.”  ;  “Universal is typically known for its catalog of classic monster characters such as last year’s Wolf Man, Dracula, The Invisible Man, and of course Frankenstein.
    There have already been countless remakes of the Shelley property
    including one directed by Kenneth Branagh in 1994 that starred Robert De Niro. We’re not sure if you can beat that.”

  • Vedrana Vlainić says:

    Ako ćemo baš u tehnikalije, šta ne da “remake” bukvalno znači ponovno nešto napraviti (ok, da, vjerojatno podrazumijeva napraviti to na isti način tj ponoviti neku radnju, ali ne moramo sad cjepidlačiti)? Pa sad, zašto bi se moralo reći da je neki film remake drugog filma? Zar se ne bi moglo u istom kontekstu upotrijebiti i reći da se radi o remakeu knjige/predloška općenito? Mislim, imaš knjigu, po njoj je napravljen film, dva, tri, pet – nebitno. Svi oni su zasebne interpretacije iste knjige i time nešto što je napravljeno više puta. U biti se slažem s Jelenom, čisto zato što osobno pod pojmom “remake” ne podrazumijevam “reciklaciju” filmova (iako je to najčešće slučaj), nego općenito filmove snimane po istom predlošku. Pa sad, koji je došao prvi, a koji zadnji – who cares. Ako je dobar film, dobar je, pa da je i remake remake-a. [da se razumijemo, što se ovog konkretno tiče, nisam gledala niti jednu verziju, nit’ čitala knjigu, samo sam se imala potrebu uključiti u raspravu :D]

  • Izabela says:

    Svatko misli svoje i ima svoje argumente i nije to toliko
    bitno, slažemo li se, a mala raspravica nikome ne škodiJ ja se slažem s onim što je
    marin rekao a i filmski leksikon se slažeJ
     as for me :knjiga je jedna , i
    adaptacije te knjige su dvije. Nema originala i nema remakea.

  • Izabela says:

    ok, ne znam odakle se ovaj stupac stvorio, al ja ga nijesam tu postavila

  • vanja says:

    lud je ovaj program, samovoljno ukida razmake, interpunkciju 😀

  • MALAKAS says:

    IZVRSNA FORMA OSREDNJEG SADRŽAJA. 6.5/10

Leave a Reply

Your email address will not be published.