Mrska osmorka

[Q. Tarantino, The Hateful Eight, SAD, 187 min, 2015.]

6.5

REŽIJA

Quentin Tarantino

SCENARIJ

Quentin Tarantino

GLUME

Samuel L. Jackson, Kurt Russell, Jennifer Jason-Leigh, Walton Goggings, Tim Roth, Bruce Dern

SAŽETAK

Prosječnom će gledatelju vrlo lako djelovati kao jedan od bezveznijih uradaka autora od kojeg je većina nas navikla očekivati mnogo.

7,4

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

8,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Pavle Luketić

Popularni kvintesencijalni postmodernist/majstor pastiša/plagijator (kako za koga) Quentin Tarantino vratio nam se u kina s Mrskom osmorkom, svojim osmim dugometražnim igranim filmom (ako mu prvi, kojeg se očito srami, ubrojimo u srednji metar). Poslije nešto predomišljanja nakon što mu je scenarij početkom 2014. procurio na internet, ipak se odlučio za snimanje još jednog (između ostalog) revizionističkog iliti antivesterna nakon što nas je 2012. počastio odličnim Odbjeglim Djangom. Unatoč konstantnim kontroverzama oko njegovog prikaza nasilja, neki kod Tarantina iščitavaju redovitu temeljnu moralističku preokupaciju pa nakon girl powera u Otporan na metke i sladostrasne antinacističke osvete u Nemilosrdnim gadovima izgleda da je u zadnje vrijeme redatelj posvećen prikazu američkih crnaca koji uzvraćaju udarac, dok će drugi ipak reći da se tu jednostavno radi o njegovom omažu različitim strujama B-filmova, odnosno pod zadnje tzv. blacksploitationu.

Bilo kako bilo, ovaj put u središtu priče koja se događa najviše desetljeće poslije Američkog građanskog rata srećemo umirovljenog crnog bojnika vojske Unije Marquisa Warrena (Samuel L. Jackson) u novoj karijeri lovca na glave koji u pokušaju spašavanja žive glave od mećave negdje u američkom gorju (navodno Wyoming, iako to u filmu nikad nije precizirano) žica prijevoz u kočiji koja već prevozi drugog lovca na glave, Johna „Vješaoca“ Rutha (Kurt Russell) i njegov najnoviji plijen vrijedan 10 tisuća dolara, opaku Daisy Domergue (Jennifer Jason Leigh), koju po svom običaju drži živu jer voli vidjeti svoju lovinu kažnjenu kako zakon zapovijeda, na vješalima. Zatim im se zbog istih problema uzrokovanih nevremenom pridružuje još jedan otprije zloglasni tip (Walton Goggings) koji se sada predstavlja kao novi šerif Red Rocka, grada u koji svi putuju, pa svi zajedno na putu do tamo traže predah i sklonište od opake mećave u poznatom lokalnom prenoćištu, tzv. Minnienoj galanteriji. Tamo ih pak umjesto Warrenu poznatog osoblja dočekuju još četvorica sumnjivih likova od kojih se trojica predstavljaju kao gosti, a jedan kao novi član osoblja koji vodi mjesto dok su Minnie i Slatki Dave, uobičajeni domaćini, navodno u posjeti njezinoj majci. I nakon 40-minutnog uvoda u toj se kolibi odvija ostatak gotovo trosatne priče u kojoj nas u formi krvave komorne drame čeka uobičajena porcija tarantinovštine: napetost i nepovjerenje među likovima, tajanstvenost, nelinearna naracija, preokreti i iznenađenja te neskromna količina pretjeranog, grafičkog i „estetiziranog“ nasilja (iako ove potonje omiljene Tarantinove karakteristike ne nedostaje ni u prvom dijelu filma).

1

Dakle, samo prvi dio (iliti, u strukturi filma, prva dva poglavlja), tj. upoznavanje prva četiri naslovna lika i vožnja kočijom, traje više od pola sata i to je prvi problematični dio filma koji su mnogi gledatelji, ali i dio kritičara, već dobro registrirali. Naime, hrpa dijaloga i trajanje sami po sebi nisu nikakav problem ako se radi o nečemu zaista intrigantnom, ali u čitavom filmu nema nijedne stvarno upečatljive i pamtljive rasprave kakve smo zavoljeli kod Tarantina, poput primjerice onih o fenomenima popularne kulture koje su i same postale dio popularne kulture (vidi Madonnu u Reservoir dogs, McDonald’s u Pulp Fictionu ili Supermana u Kill Bill). Jasno, ovdje je baš ta vrsta antologijskih scena onemogućena vremenom radnje, ali i pismo Abrahama Lincolna i Warrenova provokatorska pripovijest o ubojstvu sina lika koji tumači Bruce Dern ili pak tirada jednog od likova na temu pravde djeluju kao slabiji pokušaji ponavljanja upravo takvih trenutaka.

Zapravo, najbliže antologijskome Tarantino će dospjeti u sceni u kojoj Daisy Domergue u ruke uzima gitaru i u cijelosti izvodi zanimljivu narativnu folk bluzersku pjesmu čije riječi provociraju Rutha. To je također važan segment s obzirom na moždai najzanimljiviju karakteristiku filma: kako su neki komentatori već primijetili, u njemu se u nekom obliku pojavljujusve vrste pripovijedanja – filmsko (očito), prozno (podjela filma na poglavlja, pored ostalog), usmeno iliti anegdotalno (priče likova, ali i upadanje voice-over pripovjedača koji nam sažima dosadašnje događaje nakon svojevrsnog intermezza), glazbeno i kazališno. Usprkos tome i već osvjedočenoj Tarantinovoj vrsnosti kao pripovjedača, barem je ovom gledatelju dojam ovaj put nešto slabiji zbog već spomenutog manjka britkosti i duhovitosti (iako će nekima vjerojatno biti urnebesne scene eksplozije glave, riganja krvi ili nasilja nad Daisy, nesumnjivo uključujući i mnoge kojima je Narodni heroj Ljiljan Vidić ubitačno glup i neduhovit) te nezanemarivog dojma reciklaže. Naime, već je iz opisa radnje lako uvidjeti sličnost s primjerice Psima iz rezervoara, ali slabije izveden sličan koncept smješten u drugi kontekst i u režiji istog redatelja 2016. godine ne djeluje ni približno svježe i intrigantno. Ukratko, teško se oteti dojmu da s obzirom na svoje epske pretenzije, podvučene i originalnim scoreom Ennija Morriconea i prikazivanjem u formatu od 70 mm, film naposljetku jednostavno ne djeluje dovoljno epski.

2

Svima je jasno da je Tarantino ona vrste geekovske filmofilčine koja je potpuno uronjena u svijet filma koji mu je očito mnogo zanimljiviji od stvarnosti pa će gledatelji sličnog nagnuća vjerojatno uživati u otkrivanju ovog i onog detalja ili kadra koji je očita citatna posvetaovom i onom filmu Johna Forda ili vesternskoj TV-seriji, dok će drugi reći da im od Tarantina ni ne treba puno više od dobre i zabavne makljaže kojom ugađa sâm sebi. Međutim, s obzirom na nabrojene nezanemarive boljke, prosječnom gledatelju bar donekle upoznatom s Tarantinovim opusom Mrska osmorka vrlo će lako djelovati kao jedan od bezveznijih uradaka autora od kojeg je većina nas navikla očekivati mnogo.

14 komentara za “Mrska osmorka

  • Gjuro says:

    Kopka me kakav bi bio ukupni dojam da se odrezalo tih šezdesetak minuta čiste dosade, uglavnom u prvoj polovici. Jer nije da film nema dobrih trenutaka (već zbog Morriconea je vrijedan gledanja), ali slažem se da je uglavnom slabija kopija dosadašnjeg Tarantinovog rada.

    Btw. ovo mu je bar deveti film. Da ga jebeš, “Kill Bill” se sastoji od dva filma.

  • Dvista-Trista says:

    Meni je iskreni prvi dio filma super, jer se čini da će se sve razviti na jedan novi netipičan način. A drugi dio mi je već “been there, done that” i malo mi kvari dojam. Dobro, ali ni blizu “Basterdza” koji su mu po meni vrhunac (čak iznad RD i PF).

    Nadam se da će slijedeći film (od navodno još dva koja misli snimiti prije penzije) ipak biti nešto sasvim drugačije. Dosta westerna i hommagea istima.

  • denis says:

    Kritika i nije najbolja. Nije tarantino u najboljem izdanju ali je jedan od bolji. i dalje dovoljno originalan da bude svjež i zabavan. Kao što jke dvista trista rekao – upravo prvi dioo je najbolji (ali to je već gotovo pa njegov pečat). Nije istina ni da je tarantino prošao zenit – top fdokazuje Django. Ovaj nije kao django, ali je solidna osmica. Pada pri kraju ali i dalje – Svježe.

  • etero says:

    S obzirom na hrpu smeca koja su nam servirana, i to od velikih imena kao sto su Spielberg i Scott, Tarantino je i dalje zanimljiv, zabavan i inovativan.

  • raso says:

    Odlican film. Svima kojima se dopao ovaj film od srca preporucujem od odgledaju srpski film Tockovi, jer ima slicnu radnju i atmosferu.

  • Falsh Gordon says:

    Tarantino ce ocito morati napraviti isto sto je i Lynch sa Straight Story. Do tada ce, za mene, ostati vrlo dobar ali ipak jednouman, reziser koji je svoje filmove bazirao uglavnom na populizmu zvanom nasilje. Odlicno se je uklopio u svjetski mainstream sveopste glorifikacije nasilja i kao posljedica tog, ratova … pa bih cak rekao da ga filmska masinerija gleda sa pretjeranim simpatijama bas zbog ugalvljivanja krvi u glave spodoba zvanih ljudi. Do tada se moze baviti jadnim prosipanjem farbe i pudinga … i naravno prosipanjem fazona navodno velikog rezisera. Sama tehnka izvodjenja je nesto drugo a i tu ne bi usao u uzi izbor najboljih …

  • kokan says:

    Hvala flash gordon na komentaru. QT snima smece koje na zalost ima brojnu publiku i fanove

  • viktorin says:

    U toliko vremena toliko rupa u scenariju. Da li ste mislili što s neredom poslije onih silnih ubojstava u gostioni. Tko je u konačnici skuhao paprikaš? Prije je to puno preciznije radio.Volim Q.T. pa mi je film odličan, posebno u poređenju s nagrađivanim The Revenant.

  • zelena says:

    Film je dobar. Ali ništa više od toga. Predug, ali isplati se pogledati.
    I ne, Tarantino nije glorifikacija nasilja, toliko ga potencira da ga dovodi do apsurda i time rastvara.

  • DS says:

    Da nisam gledao film, što više čitam komentare, to bih više vjerovao recenzentu. U svakom slučaju, oštrije oko od mnogih i jedan sveopće prosječan film koristan mladim filmašima, filmofilima i filmolozima.

  • Mario says:

    Film je odličan. Gluma vrhunska pogotovo Samuel L. Jackson koji je za svaku pohvalu – Kurt Russell me je pre ugodno iznenadio kao i Jennifer Jason, a posebno mi se svidio i Tim Roth.

    Ocjena filma 9.5 / 10

  • Strašilo says:

    Izvanredno. Od uvodnih kadrova snijegom zametenog Wyominga uz jezivu Morriconeovu glazbu, pa do čitanja pisma, film ne dopušta da se od njega ni za trenutak odvoji pogled. Nevjerojatne glumačke izvedbe kompletne osmorke (Russel mi je ipak najjači) i sjajno poigravanje s vlastitim opusom (recimo kava koja asocira na PF). Besprijekorna kamera i originalni dijalozi. Pomalo sablasna atmosfera neuobičajena za westerne. Film ima par zamjerki. Po meni je trebao biti nešto duži, onoliko koliko bi trebalo malo jače rasvijetliti likove Madsena i Rotha. Možda i Daisy iz vremena bez lanca. Scena s vratima je efektna ali možda se moglo i bez nje. Malo je teško povjerovati da je Jackson bez konja dovukao tri smrznuta leša na glavni put, ali sve to nema utjecaja na konačnu kvalitetu izvrsnog filma. Uostalom, Tarantinovi filmovi sami od sebe isijavaju nešto što se ne može recenzirati. Imaju posebno ozračje u kojem nema patetike niti slinavih hepiendova, a ni priglupih efekata koji su filmu oduzeli sve ljudsko. Kod QT-a još uvijek glume živi ljudi, snima se na stvarnoj lokaciji i ljudi još uvijek izgovaraju rečenica sa smislom i zarezima. Zahvaljujem mu i čestitam uz nadu da će biti još ovakvih uradaka.

  • Igor Marić says:

    Citam cijenjene komentare, pa mi se cini da neki ljudi imaju ozbiljne krize sa svojom dobi, jer ono sto se njima ne svidja, cini se, redom ocjenjuju odlicnim stvarima za mlade… Da se ne vodim Fryjevom da ljude treba zaboliti ku*ac za to sto se netko vrijedja – uvrijedio bih se. Ovako, mene zaboli ku*ac sto netko smatra da je zbog svoje starosti iznad nekoga na bilo koji nacin. No, dosta o tome. Jedino @Strasilo rezonira film kako treba. Ovo je Tarantino na razini i iako nije njegov najbolji, ovo je sam po sebi itekako odlican film. Recenzent je nazalost propustio spomenuti i detaljnije se osvrnuti na spiku sa 70mm, ali to je tema koja mozda zasluzuje i citav clanak. Ipak, mogao je se dotaknuti vizuale filma kakvu definitivno nismo mogli vidjeti u filmovima jos od 70-ih. Tarantino je ucinio nesto sto ce, nadam se, pokrenuti lavinu povratka vrpci, i omoguciti mi i nama da uzivamo u ovako krasnoj tehnici i godinama u buducnosti. Za mene, 8/10. I da, nedostajalo mi je jos bar pola sata “dosade”. Ali to sam samo ja. Pozdrav drustvu!

  • goran says:

    Tek sam danas pogledao ovaj sjajan film pa je i moj komentar sa popriličnim zakašnjenjem.
    Film mi je fantastičan,raskošan,glumci su odlični (napose Russell i JJL),kostimi,ugođaj,kamera
    (snjeg koji kroz krov i svjetlost pada u kolibu…),muzika…jednostavno je sve tu što QT isporučuje
    u svakome filmu…
    Koliba u kojoj se život doslovno važe težinom dolara je sjajno pogođeno mjesto radnje
    koje me neodoljivo podsjeća na jedno malo intimno kazalište na rubnim krajevima grada Zagreba.
    U suštini Mrska osmorka ne donosi u svijet westerna ništa novoga niti revolucionarnoga
    što već dosada na ovaj ili onaj način nismo vidjeli ali sam je film pravo osviježenje i još jedan dokaz
    da Gospodin Tarantino vrhunski film snimi i lijevom rukom dok u drugoj komotno može držati kuhaču
    i raditi čobanac…a i u tom je slučaju miljama daleko od onih redatelja kojima se Hollywood klanja a filmovi
    su im debelo precijenjeni (the Revenant)
    Volio bih ovdje vidjeti i recenziju (nisam provjerio još imate li ju) još jednog sjajnog a pomalo podcijenjenog
    westerna koji je nepravedno u zavjetrini (Bone tomahawk)

Leave a Reply

Your email address will not be published.