Most špijuna

[S. Spielberg, SAD, 141 min, 2015.]

6.5

REŽIJA

Steven Spielberg

SCENARIJ

Matt Charman, Ethan Coen, Joel Coeh

GLUME

Tom Hanks, Mark Rylance, Amy Ryan, Alan Alda

SAŽETAK

Pristojno, bez značajnih naglasaka i temeljite obrade.

7,6

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Decadent Sympozium

Još jednom, Spielberg se dotakao ratne tematike. Ovoga puta uzeo je manje poznat, ali zanimljiv slučaj iz doba Hladnoga rata na vrhuncu špijunaže, kada je američki odvjetnik James Britt Donovan (utjelovio Tom Hanks) odigrao glavnu ulogu u američko-sovjetskoj razmjeni špijuna. Međutim, koješta iz cijele priče nije bilo onako kako se dogodilo na ekranu, pa se radi o filmu „temeljenom na istinitom događaju“, a ne „prema istinitom događaju“, iako su ključni događaji svakako poštovani, pa nije tek „inspiriran“ i masovno fabriciran. U komparaciji s izvornim događajima, scenarij je značajno pojednostavio proces, te skratio stvarno prevaljeno vrijeme i prostor, kao i što je podesio određene naglaske koji se u stvarnosti nisu dogodili, poput sustavnog diskreditiranja Donovana zbog angažmana oko Rusa. Detalji nisu značajni, no bez znanja o onome što se zbilja dogodilo, montažni pristup izvedbi scenarija ostavlja utisak da se sve ležerno odvilo unutar mjesec dana, što je u određenom smislu već bio indikator za pojednostavljeni pristup cijeloj priči. Izvorni scenarij također je bio redefiniran od braće Coen, koji su ga pretvorili u nonšalantan triler. Kažem nonšalantan s obzirom na to koliko su humora unijeli u njega, te ustvari s obzirom na to koliko se likovi u filmu često šale i ne doživljavaju svoje poslove ili situacije odveć ozbiljno. Navodno je to bio cilj svih upletenih u stvaranje smisla filma, stoga se može zaključiti da je Bridge of Spies šaljivi triler.

BOND 2

Pretpostavljam da su se autori humorom u priči naprosto htjeli zabavljati u vidu usputnih, ahistorijskih komentara o svemu što se tada radilo i pritom pridobiti srca gledatelja inače trilerski mlakog filma, naročito ako uzmem u obzir koliko su ismijavali Njemačku Demokratsku Republiku. S druge strane, film također njeguje suptilno obožavanje američke strane, kao i što s rezervom radi karikaturu od sovjetske strane, ali i povremeno plasira kritiku općenitih ideja u tom ratu bez obzira na strane, pa nisam u potpunosti siguran koliko su o svim unesenim aspektima zbilja mislili u vidu značenjske strukture. Ono što jest očigledno tiče se Hanksova lika Donovana, pa je i cjelokupni humor, za koji mislim da uglavnom nema svoje mjesto, tu vjerojatno imao za interes približiti karakterne crte takvog lika, a što je, čini mi se, ipak bio glavni interes filma. Donovan je prikazan kao stijena pravde, jedar čovjek, rekli bismo: ima kičmu; tip koji se igrom slučaja našao u političkim spletkama i ta mu snažna crta naravi nije dopuštala da iz nje izađe bez da ne pokuša očuvati pravednost. Kada se gleda jedan takav film, s takvim likom kojeg je Hanks primjereno svojem talentu dobro upriličio,  može se osjetiti ono što je u cijeloj stvari doista bitno. Tu je, za prijenos bitnih poruka, ma kako marginalno uključen, dosta važan postao i špijun Rudolf Abel (Mark Rylance), koji u filmu ima krajnje sporednu ulogu, ali koju je, tih nekoliko minuta, Rylance dobro iskoristio da s jedne strane ostane gledateljima u pamćenju, a da s druge strane svojom funkcijom u priči stvori ravnopravnost poimanja između nastojanja različitih sila u Hladnom ratu oko iste stvari koja je, doduše, uzeta iz jednostrane perspektive uvijek izgledala kao prava stvar. Kada Donovan zapita nazočne može li se tom čovjeku prigovoriti što ostaje vjeran svojoj državi na onaj način na koji to čini i američka strana za svoju, u dobroj mjeri baca u koš mnoge od floskula ratovanja, no nažalost to je nešto što se autori nisu zanimali ispitati, već svi ti potencijalno sjajni detalji ostaju marginalizirani oko veličanja Donovanova lika.

Pristup koji film zauzima, čak i ako ne znate kako stvar završava, izrazito je sugestivan već na samom početku, stoga možete lako ustanoviti kako će stvar teći i što će se na kraju filma dogoditi, upravo zbog čega s nastavkom gledanja filma sve manje prostora ostaje za nazvati ga trilerom, ma koliko god oni bojama, kontrastom i kadrovima, te temeljnom naratološkom karakterizacijom savršeno reproducirali štimung Hladnog rata. Ustvari tu nema neke bitne tenzije, a svaka scena zaista na bukvalnoj razini odmah daje do znanja što će se u njoj dogoditi. Zašto je takva režija odabrana – to ne znam – ali znam da Spielberg i Coen mogu bolje. Nadalje, u filmu se pojavljuje znatno više likova od Abela i Donovana, točnije: cjelokupna priča ustvari ima tri paralelna scenarija u stvarnosti i tri paralelna scenarija u filmu, no međutim druge dvije priče, ona američkog pilota Powersa i američkog doktoranda Pryora, ustvari su samo usputno dobačene na volej. Dok se Powersu još nastoji dati koliko toliko barem introdukcijskog materijala, e da bismo otprilike dijelili nekakvu povezanost s njegovim namjerama, Pryor je odista nasilu ubačen u priču tijekom jedne ne naročito uvjerljive scene, i cijela je stvar naočigled ishodila otuđenje od Pryorova lika. Pryor je mogao biti sjajan poligon za analizu Europe u onom vremenu, kao što je i Powers mogao biti za analizu američkih ili sovjetskih internih mehanizama, međutim oni u filmu zbilja nemaju ništa više od funkcije objekata koje treba staviti na svoje mjesto jer u konačnici se radi isključivo o glavnom liku. Tako i ovo „most špijuna“ u biti znači „Donovan“, ali hej, jedan takav most ne bi nam danas škodio.

aaa

Spielbergovoj rutiniranoj produkciji zaista se nema što bitno prigovoriti, osim što je baš to, rutinirano odvaljen film školski precizne izvedbe, za koji mislim da se u pretprodukcijskoj fazi nisu previše srčano angažirali. Izuzev prenošenja jednog života koji, čak i ako u manjem iznosu odgovara originalnom Donovanu, svakako vrijedi naučiti i znati, zaista ne mislim da se Most špijuna isplati gledati osim kao zabavu i to pod uvjetom da 140 minuta ne naročito bogatog sadržaja s primjesama trilera zvuči kao nešto dobro na koji god već recipijentu primjeren način. S druge strane, ne mogu se ni sam sa sobom složiti oko toga da ga se baš u potpunosti ne isplati gledati, ponajviše zbog sugestivnosti poruka i nekih zgodnih trenutaka čisto situacijske naravi, što možda u neku ruku ide najviše na hvalu liku Abela. Stvar je negdje između, odakle i ocjena: vjerujem da će većini biti sasvim solidan primjerak, pogotovo nakon hrpetine smeća koja je u kina došla posljednjih mjeseci, ali je s druge strane daleko od popisa lektire.

3 komentara za “Most špijuna

  • Sven Mikulec says:

    Solidan filmić, baš jučer pogledao. Pristojno, kako si i rekao, ni u jednom trenutku dosadno, ok napisano, sve u svemu 7.5/10 kod mene.

  • Dobar čovjek says:

    Šaljiv i benigan triler, da. Tom Hanks je sladak, al ništa nisi propustio ako ne pogledaš film.

  • Jelena Djurdjic says:

    hallmark kapacitet, smehotresno SME HO TRES NO

Leave a Reply

Your email address will not be published.