Moje najdraže čudovište (Frankenweenie)

Piše: Franjo Maricic

Moje najdraže čudovište (Frankenweenie, 2012., 87 min.)

Režija: Tim Burton

Scenarij: Leonard Ripps, Tim Burton, John August

Glasovi: Winona Ryder, Catherine O’Hara, Martin Short, Martin Landau, Charlie Tahan

Ocjena: 8/10

 

Nije jednostavno iz klasične priče napraviti nešto svježe i originalno, no Tim Burton je gotovo uspio. Ne bih film nazvao originalnim budući da ima prepoznatljiv Burtonov rukopis i, kao što je očito iz samog naslova, bavi se poznatom pričom, no Frankenwenieju svejedno polazi za rukom biti vrlo zabavnim i pomalo dirljivim. Natmurene atmosfere i gotovo bizarnih likova, film nijednog Burtonovog fana neće iznenaditi, a koliko će se dopasti gledateljima koji redateljevom opusu nisu previše skloni ne mogu objektivno prosuditi.

Priča je, kao što je već spomenuto, klasična. Mladi, povučeni školarac Victor (Charlie Tahan) provodi slobodno vrijeme snimajući amaterske horror filmove sa svojim psom Sparkyjem. Nakon što Sparky nastrada pod kotačima automobila, Victor će doći na ideju da ga pokuša vratiti u život. Pokušaj će uspjeti, a Victor će zbog straha od reakcije okoline morati sakriti činjenicu da je vratio svog najboljeg prijatelja iz mrtvih…

Frankenweenie je zapravo remake Burtonovog istoimenog kratkog filma iz 1984. godine, nakon kojeg je “zaslužio” otkaz u Disneyu budući da je studio bio vrlo nezadovoljan “bacanjem” novca na film koji je procijenjen kao prestrašan za obiteljsko gledanje. Zanimljivost je da taj stav nije spriječio Disney da film objavi na VHS-u nakon što se Burton proslavio, iako samo u cenzuriranoj varijanti. Osamnaest godina kasnije, Tim Burton je snimio dugometražnu verziju koju distribuira isti taj studio, te pritom dohvatio i nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg animiranog filmaironija, zadovoljština (za Burtona) ili što već, no u svakom slučaju zanimljivo.

Crno-bijela tehnika odlično pristaje tematici kojom se film bavi, a naravno i samom mikrosvijetu koji je Burton kreirao. Likovi su u najmanju ruku izgledom čudni, ali opet na neki način potpuno u skladu s dosadašnjim majstorovim filmovima. Intrigantno je kako je postigao da gledatelju postanu simpatični određeni likovi iako možda izgledom to nije sugerirano. Vjerojatno mu je to i bila namjera, budući da je jedna od glavnih tema (za Burtona gotovo neizbježna) prihvaćanje i reakcije okoline na nešto što je drukčije. U ovom slučaju to, naravno, ide do ekstrema, jer se ne može reći da je oživljeni Sparky samo drukčiji, ali princip je isti. Uz to, usamljenost i izolacija također su teme kojima se Burton rado bavi, a Frankenweenie, koliko god bio vizualno mračan i tmuran, ipak nosi određenu dozu vedrine i nade. Jasno, na jedan potpuno uvrnut i bizaran način.

Film je prepun najrazličitijih referenci koje se dodiruju klasičnih horrora, raznih dječjih i animiranih filmova, Burtonovih ranijih uradaka, pa čak i nekih suvremenih trendova i to ga dodatno obogaćuje. Ne želim potencijalnim gledateljima kvariti užitak navođenjem konkretnih primjera, spomenut ću samo da imate na umu Hello Kitty, ako pažljivo pratite referenca vam neće promaknuti.

Vizualno mračan, sa zastrašujućim likovima, Frankenweenie ipak uspijeva prenijeti određenu dozu vedrine i optimizma, što je vjerojatno najveći dokaz Burtonova umijeća. Jasno je da se film bavi više-manje istim temama kao i originalni roman Frankenstein (Mary Shelley, 1818.) koji možda na neki način pomalo i parodira, no ideje ili zaključci koje redatelj sugerira gledatelju su u najmanju ruku drukčije ili barem “pomaknute”. Možda čak i potpuno logične, definitivno su “izvan okvira” i to pridonosi osjetnoj svježini kojom film odiše. Na gledateljima je da sami prosude.

Iako na trenutke očekivano mrvicu predvidljiv, film je zaista zanimljiv i zabavan na onaj ponešto neobičan, tipično “burtonovski” način, a izlet u čudnovati mikrosvijet New Hollanda dobrodošla je prilika za jedan sasvim drukčiji doživljaj. A za one koji dosad nisu uživali u djelima Tima Burtona – možda je došlo vrijeme da mu pružite priliku.

3 komentara za “Moje najdraže čudovište (Frankenweenie)

  • swvi says:

    Obožavam Burtona a i ovaj crtić.

  • Valentino says:

    Ne mogu se odlučiti koji mi je od njegovih “crtića” bolji, super mi je cijela ta posveta starim hororcima, kroz crno-bijelu fotografiju i efekte. Odličan film.

Leave a Reply

Your email address will not be published.