Moj život s Liberaceom (2013.)

Piše: Andrea Knežević

„I always get asked ‘How do you play piano with all those rings on your fingers?’ And I always tell them ‘Very well indeed!’“

Ekscentričnost i flambojantnost glazbenika i glumca Władzia Valentina Liberacea dominirala je svjetskim binama, filmskim platnima i tabloidima čitave četiri dekade. I dok su kritičari muku mučili kako bi ga smjestili u jednu prepoznatljivu nišu, Liberacea je proslavio upravo njegov bijeg od konformizma, normalnog i dosadnog. Njegov ga je raskoš i opsjednutost kičem naposljetku učinila jednim od utemeljitelja estetskog smjera camp te inspiracijom za kasnije ikone pop-kulture poput Eltona Johna i Lady Gage. Svoju je glazbu opisivao kao classical music with the boring parts left out”, a za samoga sebe, bez lažne skromnosti, tvrdio je kako je „the most amazing piano virtuoso of the present day“. Zahvaljujući svojim svjetlucavim odijelima, krznenim kaputima te pozamašnom količinom zlatnoga nakita i dijamanata (na što se čak i Dr. Dre referirao u „California Love“: Diamonds shining, looking like I robbed Liberace), ‘dosada’ je zadnje sa čime bi se jedan Liberace dao poistovjetiti, dok se njegova pijanistička virtuoznost u konvencionalnome smislu može mjeriti najviše s pjevačkim sposobnostima Boba Dylana. Ipak, njegova se najvrjednija virtuoznost sastojala od kamufliranja svojih nedostataka (kako pijanističkih, tako i životnih) pod brendom Liberace.

4

Film Stevena Soderbergha baziran je na memoarima dugogodišnjeg Liberaceovog vozača i životnog partnera Scotta Thorsona (Matt Damon), Behind the Cabdelabra: My Life with Liberace (1988.), kojega je Liberace (Michael Douglas), kao i svoju homoseksualnost, držao u strogoj tajnosti. Prije nego je upoznao Liberacea, Scott je trenirao životinje za filmove, što se drastično mijenja 1977. godine. Tijekom 5 godina suživota s jednom od najvećih ličnosti popularne glazbe, Scott je od običnoga dečka s farme doslovno postao kopijom svog poznatog ljubavnika; Liberace i njegova opsjednutost vanjštinom i plastičnim operacijama natjerali su Scotta da se podvrgne estetičkim operacijama koja će ga učiniti sličnim Liberaceu. Jer Liberace je tako htio. Vidno nezadovoljan, Scott je zapravo malo učinio ne bi li se odupreo tom ludilu koje ga je naposljetku učinilo ovisnim o drogama. Situacija kulminira kada se u njihov život ušulja mlada zvijezda u usponu, Carey James. Jednakom brzinom kojom se Scott (ne)namjerno našao u mramornoj kadi s Liberacejem, toliko je brzo shvatio koliko je uistinu kratkotrajan životni vijek jednog celebrity toy-boya.

Premda se čini da je Brokeback Mountain (2005) jednom i zauvijek razbio holivudsku barijeru i fobiju od insceniranja homoseksualnih tematika, produkcijske poteškoće ove biografske drame pričaju drugu priču. Film je u Europi premijerno prikazan ove godine na filmskom festivalu u Cannesu. Iako mu je i u SAD-u Soderbergh naumio platnenu premijeru, film je emitiran ‘samo’ na HBO-u jer, unatoč imenima poput Damona i Douglasa, holivudske su kuće film smatrale„too gay“. Kako uprizoriti život jedne od najvećih gay ikona, a da ne bude previše gay, zanimljivo je pitanje. No, pravo je pitanje; je li takvo pitanje uopće vrijedno postavljanja?

Obilujući kandelabrima, krznom i kičom, te dramom, drogom i dekadencijom, film je (Velvet)goldmine za ljubitelje campa i s pravom može stajati uz bok bratskim filmovima poput Hedwig and the Angry Inch (2001.) ili The Adventures of Priscilla, Queen of the Desert (1994.)., ali ne bi bilo u redu reducirati ga isključivo na taj žanr, o čemu svjedoči ozbiljnija druga polovica, gotovo anemična u odnosu na pozlaćeni početak.

4

„It’s funny that this crowd would like something this gay.“ „Oh, they have no idea he’s gay.“

Soderbergh nažalost nije u potpunosti uspio otkriti što se uistinu krije iza svijećnjaka. Film se, s dobrom primjesom komičnih elemanata ne uzimajući se pritom previše za ozbiljno, koncentrirao uglavnom na bizarne situacije Scotta u ulozi Liberacejeve igračke, kao i na raskoš i ponajprije prikaz estetične dimenzije što to znači biti Liberace, a zapravo premalo na možda intriginantnije pitanje tko je Liberace. Slična je situacija i sa Scottom, koji je kao lik nedovoljno dorađen. No, s obzirom da se radi o Soderberghu, pripisat ćemo tu manjkavost njegovoj nerijetkoj style-over-substance boljci. Šteta, jer i Michael Douglas i Matt Damon briljiraju u svojim izvedbama te je mnogo potencijala zapravo ostalo neiskorišteno; ne samo s obzirom na Douglasa, već i na samog Liberacea, čiji je javni život zapravo bio jedna velika laž. Liberace je u suštini bio vrlo konzervativan i, njegovim riječima, pobožan katolik, a sav taj camp-imidž koji će kasnije postati sinonimom za gay subkulturu, gradio je pod heteroseksualnom krinkom uz pomoć norveške klizačice Sonje Henie i Betty White.

No, kako god interpretirali njegove egotripove, paranoje i opsesije, jedno je sigurno: Liberace je uistinu bio – fabulous.

Leave a Reply

Your email address will not be published.