Recenzija s FEST-a: Mlada i lijepa (2013.)

Piše: Marko Stojiljković

Jeune & jolie jedan je jako eluzivan film. Kad pomislite da ga potpuno pratite i razumijete, film će vam pobjeći i krenuti drugim tokom, poput nekakve optičke varke. Na površini i u najgrubljim crtama podsjeća na Bunuelov klasik Belle de la jour (1967.), pomiješan s Ozonovom poznatom fascinacijom emotivnim rollercoasterima kroz koje prolaze tinejdžeri. A cijeli film maestralno na svojim savršeno isklesanim leđima nosi Marine Vacth, poznatija kao manekenka nego glumica, u ulozi kakvu većina mladih i talentiranih glumica može samo sanjati.

Film prati junakinju Isabelle (Vacth) kroz četiri godišnja doba, od ljeta kad je napunila 17 godina i to proslavila gubljenjem nevinosti sa simpatičnim turistom surferskog tipa Felixom (Prisor), do sljedećeg proljeća u godini koja je svakako za nju najformativnija od svih formativnih godina. Forma od četiri odjeljena segmenta, od kojih svaki završava s po jednom šansonom u nekom bi drugom filmu bila rigidna i sputavajuća, ali ovdje djeluje nevjerojatno nenametljivo.

8

Kao i cijeli film, i junakinja je eluzivna, mi je upoznajemo kroz njene akcije i ne baš najvještije manipulacije, i saznajemo osnovne podatke od kojih nije moguće stvoriti detaljnu sliku. Ona dolazi iz stabilnog i toplog okruženja, bliska je s mlađim bratom Victorom (Ravat), ne nedostaje joj majčine (Pailhas) podrške, čak joj ni očuh (Pierrot) nije kreten ili hladni skot. Pa ipak, jednom kada izgubi nevinost, Isabelle se odaje čarima prostitucije. Kao i većina današnje omladine, snalazi se s tehnologijom, pomoću smartphonea i laptopa održava stranicu za oglase osobne prirode, dogovara susrete sa starijom gospodom po hotelskim sobama i naplaćuje 300 €, ni manje ni više. Kasnije će reći da je to lakše, jer se tako postave bazična pravila, a lova kao lova joj ne treba, njeni su imućni, tako da Isabelle svoju zaradu opušteno slaže ispod čarapa u ormaru.

Susreti s gospodom su različiti, neki prijatni, neki baš i ne, a Ozon, majstor napetosti u najbanalnijim situacijama, ne štedi nas nimalo. Očekujemo preokret, otrežnjenje, prosvjetljenje, ali ga ne dobivamo, bar ne u obliku klišeja. Neće biti ekstremno nasilnih klijenata, nijedan neće biti kućni prijatelj, roditelji je neće otkriti, neće imati susrete s makroima i reketašima. Na svoj životni stil navlačit će se sve više i više, dok njeni vršnjaci i kolege recitiraju Rimbaudovu pjesmu o lakoći i neodgovornosti mladosti, ona će dogovarati sastanak s omiljenim klijentom, pristojnim i uglađenim starijim gospodinom Georgesom (Leysen).

12

I upravo će tu njen dotadašnji život biti prekinut, jer će Georges doživjeti za Francuza idealnu smrt: u krevetu, nagutan viagre i uzjahan od strane mlade, lijepe i diskretne prostitutke. Iako je smrt čista kao suza, policija će naći tragove kurvarluka i upozoriti Isabelle i njene roditelje u kolikoj je opasnosti ona bila. Vrhunac zimskog otrežnjenja bit će dijalozi sa psihoterapeutom i rasprave u kući. Majka zna da nije bila nikakav primjer za ugled i zbog toga će biti frustrirana, pitajući se gdje je pogriješila u odgoju. Očuh će biti opušteniji, ali jednako izgubljen, dok će brat pokušavati shvatiti što ga čeka na sestrinom primjeru. Ono što svi propuštaju prosta je činjenica da je zov tjelesnog jednostavno prejak da bi ga suzbile (malo)građanske norme. Kapitalisti i marketing-gurui to su odavno shvatili, pa seks prodaju i pomoću njega reklamiraju sve i svašta, više nije naročito neobično seksualno se istraživati, i to ne mora značiti da je netko negdje pogriješio, naprotiv. Pa ipak ta ista buržoazija, nerijetko veoma liberalnih pogleda na svijet, neće imati ništa protiv dok se nečije dijete seksualno istražuje, sve dok to nije njihovo dijete.

Posljednja četvrtina prati Isabelle na kraju sljedeće, socijalno prihvatljive faze, one koja dolazi poslije divljeg eksperimenta i otrežnjenja. Ipak, tko jednom proba pomaknuti norme, teško će se u njih vratiti. U tu svrhu ključno je nekoliko posljednjih scena sa Charlotte Rampling, a Isabellino putovanje nije završeno i zaključeno. Ovo je film o seksu, ne školska lekcija.

3

Zapravo, priča o dosadi, potrebi i konačnom padu mlade (ili kakve god) prostitutke nije ništa novo. Ako gledamo samo ono što se događa na ekranu, Jeune & jolie ličit će nam na malo bolje snimljenu verziju Slovenke (2010.), s eksplicitnijim scenama, zavodljivijom i fascinantnijom glavnom junakinjom koja je i nije zamjena za “izgubljenu generaciju”. Slovenka će ostati na teritoriju socijale i pogrešnih prije svega financijskih odluka i u krivca nedvosmisleno upire prstom. Jeune & jolie puno je kompleksnija priča od toga, sa savršenim scenarijem koji nudi nekoliko ključeva i “hintova” koji su možda slučajnost, a možda i ne. Uvijek prigodno odsustvo biološkog oca, majčin upitni moral, očuhovo benevolentno nasjedanje na flert, brat koji tek otkriva seksualnost, ali prije svega svojevrsni zov primalnog i divljeg ono su što boji Isabellin život.

U svom prethodnom, vrlo različitom, ali jednako dobrom filmu Dans la maison, Ozon se bavio fascinacijom i potrebom za fiksom na jedan određeni način, okolišajući i pakirajući nekoliko nivoa drame “iz predgrađa” u atmosferu hičkokovske misterije. U Jeune & jolie opet zaviruje u buržoaske domove, ali na jedan direktniji, tjelesniji i iskreniji način, slikajući misterije dokonog uma. Sjajno napisan, s prelijepom fotografijom koja naglašava senzualnost glavne glumice, s perfektnim castingom i glumom, oštar koliko treba, ali nikada osuđujući, Jeune & jolie dragulj je moderne kinematografije.

Leave a Reply

Your email address will not be published.