Misija: Bijela kuća (White House Down, 2013.)

Piše: Danijel Špelić

Misija: Bijela kuća (White House Down, 2013., 131 min.)

Režija: Roland Emmerich

Scenarij: James Vanderbilt

Glume: Channing Tatum, Jamie Foxx, Maggie Gyllenhaal, James Woods

Ocjena: 4/10

 

Imao sam malih problema oko početka ovog teksta; nisam mogao pronaći najbolji način kako ga započeti. Razmišljao sam o svemu, ali najbolje što sam uspio smisliti je to da ne bi škodilo započeti s nečim poučnim, stvarima koje možete naučiti dok gledate ovaj film. Vjerojatno ste sad zbunjeni, nekako nesigurni u to što pjesnik time želi reći, ali bez šale, White House Down ispada film koji stvarno isporučuje neke neuobičajene istine. Tako, ako želite nešto doznati o vanjskoj politici i načinu na koji se Amerika odnosi s bliskim i prijateljskim zemljama… ne pitajte ljude koji žive od toga, već desetogodišnju curicu pošto ona to zna bolje od njih. Istina. Također, ne pitajte turističke vodiče o zanimljivim (ili službenim) stvarima vezanima uz Bijelu kuću… pitajte desetogodišnju curicu, ona zna i ono što oni ne znaju (kao to da je JFK šlatao Marilyn Monroe u tunelima ispod Kuće). I ako se kojim slučajem pronađete u opasnoj, talačkoj situaciji te vam prijeti zračni napad… bez brige, samo potražite desetogodišnju curicu i sve će završiti kako treba (usput joj u ruke uvalite zastavu da malo maše njome). Znači, lekcija dana jest? U Americi su desetogodišnje curice talent za sve (uključujući snimanje otmičara i slanje videa medijima)… barem dok ne napune šesnaest godina, otkriju da obožavaju Lindsey Lohan i onda sve krene naopako. White House Down (u daljnjem tekstu WHD) je film, nažalost, kojemu sve od početka ide naopako.

Na stranu to što je brat blizanac tematski sličnog uratka (Olympus Has Fallen = OHF), na stranu to što ima posve, onako zbiljski nevjerojatno… khm, glupu početnu ideju i na stranu to što je to ipak samo ljetni blockbuster (barem trebao biti) pa ne treba biti previše kritičan, gotovo je nevjerojatno koliko je ispao praznjikav i dosadnjikav čak. Ja sam inače veliki pobornik akcijskog filma, znam mu dušu, puls i ritam disanja te OHF držim blesavim ali zabavnim filmom. On je isporučio ono što se od njega očekivalo; žestoku akciju, pregršt eksplozija i toliko ispaljenih metaka da je potrošio pola vojnih rezervi. Tako se nekako radi akcijski film – ako znate da imate priču koja je disfunkcionalna u svakom aspektu. Zabavite gledatelja. Stoga ne iznenađuje činjenica da je OHF ispao i hit, a WHD flop koji neće vratiti ni uloženo. To nije nekakvo iznenađenje. Za film koji je koštao jezivih 150 milijuna dolara (OHF je snimljen za bagatelu od ”samo” 70 milijunčeka) u njemu skoro da nema nekih napetih, raskošnih ili jednostavno over the top akcijskih scena koje bi rekle – evo, već kad ste platili kartu, uživajte. Osim dizanja zgrade Kongresa (valjda je to ta) u zrak i nešto kasnije njezina urušavanja sve ostalo je manjeg formata, gotovo prosječnog. Tu bi sad trebao spomenuti i poštene namjere autora da priču spuste malo na zemlju, naprave (možda) nešto što bi više sličilo trileru, a manje akciji, no to pali samo ako imate priču koja bi odgovarala toj zamisli. Teroristi koji zauzmu Bijelu kuću (odjeveni kao čistači, molim lijepo, njih nitko nikad ne provjerava) i onda izvode tako besmislene zahtjeve (gdje je nestalo dobro staro; želimo 400 milijuna dolara, autobus i avion pun goriva ili počinjemo smicati taoce) da nama nije ništa jasno, a junaku još manje.

Plus je, recimo, što WHD ne koristi aktualnu situaciju, već umjesto S. Koreje negativce čine dobri stari plaćenici i pola državnog vrha i rekao bih da je baš sjajno što ih predvodi glumačka lafčina James Woods. Samo što nije. Woods je gotovo nezamjetan, ili mu se nije glumilo, ili je skužio da sve to neće na dobro izaći, pa je odradio svoje, pokupio ček i hasta la vista, baby prema parkiralištu. Jamie Foxx (meni apsolutno iritantan nosio on kaubojski šešir ili poslovno odijelo) kao Predsjednik… recimo samo da sam iskreno žalio što mu neki od negativaca nije smjestio metak u čelo (stvarno sam navijao da se to dogodi), dok Channing Tatum djeluje kao da je dobio upute tipa; čuj, dečko, pokušaj malo skinuti Johna McClanea, malo pokaži to zgodno tijelo (jer nema apsolutno nikakvog razloga da se u pola filma skine u potkošulju) i to je to, svi će navijati za tebe. Znači, pobačaj što se tiče isporuke dobre vizualne akcije, pobačaj što se tiče glumaca (da je barem macho njuška kao Gerard Butler), a to odmah donosi i pobačaj na zanimanju gledatelja za stvari koje se odvijaju na ekranu. A ne pomažu ni stvari koje su odlučili nagurati u samu radnju, tipa spomenuta desetogodišnja curica koja je lumen za sve, jer ne doprinosi ničemu osim još većem smaranju (OHF je imao sličan problem i riješio ga je efikasno – klinca je kroz nekoliko minuta lansirao van radnje da se odrasli mogu kvalitetno poubijati) i stvarno ne pomaže što film ima identične scene kao i prethodnik mu (desant na Bijelu kuću s tri helikoptera koji ne prolazi dobro) jer odiše besmislenim kopiranjem. Lekcija dana? Nema je. Ako ste gledali OHF onda možete pogledati i WHD, ali da se odmah zna, ovih stotinjak minuta vam neće biti zabavno, čak ni u negativnom smislu, a nije isključeno da doživite i osjećaj lošeg deja vua. Tako to ide kad se jedna nategnuta blesava ideja ide rastezati na čak dva filma.

3 komentara za “Misija: Bijela kuća (White House Down, 2013.)

  • Matea Rebrović says:

    Pad Olimpa je puno bolji, iako su oba loša 😀 Idu mi na živce s tom tematikom.

  • Sven Mikulec says:

    Tužno mi je uopće vidjeti napisano “Pad Olimpa je puno bolji”. Ne mogu ni zamisliti koliko je ovo loše onda.

  • Matea Rebrović says:

    ma, isti k, samo je umjesto klinca, klinka kakti neki heroj. ali ovaj ima one jadne patetike. fuj.

Leave a Reply

Your email address will not be published.