Microbe et Gasoil

[M. Gondry, 103 min, 2015.]

8

REŽIJA

Michel Gondry

SCENARIJ

Michel Gondry

GLUME

Ange Dargent, Théophile Baquet, Diane Besnier

SAŽETAK

Toplo, duhovito, šarmantno i dječje naivno.

10

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Koraljka Suton

Microbe et Gasoil Michela Gondryja, redatelja vrhunskog Vječnog sjaja nepobjedivog uma, zabavan je i duhovit filmić o dvojici adolescenata koji, ujedinjeni u svojim različitostima, postaju prijatelji i odluče, onako mladenački zaneseno, zajednički proputovati Francuskom u vozilu koje su sami sagradili.

Daniel (Ange Dargent) sramežljiv je četrnaestogodišnjak kojem su, zbog nižeg rasta i sitne građe, školski kolege dali nadimak Microbe, a na ruku mu ne ide ni činjenica da ima nježnije crte lica i dužu kosu, zbog čega ga često zamjenjuju s curom. Likovno nadarenom i punom promišljanja o životu, smrti i sebi samome, njegovoj osamljenosti dolazi kraj kada u razred dođe Théo (Théophile Baquet), vedar dečko u lažnom kožnjaku koji se odbija prilagoditi ”klonovima”, a kojeg isti ubrzo prozovu Gasoil jer smrdi po benzinu svaki put kada ocu pomaže popravljati auto. S dolaskom ljetnih praznika u njima se rađa i želja za avanturom te odluče sakupiti sve što im treba kako bi napravili auto(-kućicu) kojim bi se mogli zaputiti na putovanje rodnom im zemljom…

Chevalier 3

Riječ kojom bih najadekvatnije mogla opisati najnovije ostvarenje Michela Gondryja jest: šarmantno. Taj se šarm ne očituje samo u bajkovito kreativnoj ideji o dvojici adolescenata u putujućoj nastambi, već i u zaigranoj atmosferi koja je uvelike određena načinom na koji se ti novonastali prijatelji povezuju. Beskrajno je slatko i duhovito svjedočiti njihovim razgovorima o seksualnosti i curama, kao i analizama vlastitih osobnosti naspram ”ukalupljene mase”, a njihova bi interakcija mnoge mogla podsjetiti na ono što smo u toj dobi doživljavali kao ”dubokoumno doticanje” bitnih i intimnih životnih tema koje su bile rezervirane samo za uši našeg najboljeg prijatelja. Potreba za time da si, nakon završnog kadra, zamisliš kako će se ti dečki nastaviti razvijati u stvarno kvalitetne odrasle ljude, dolazi posve spontano.

Ta dvojica usamljenih dječaka, karakterno različitih utoliko što je jedan ekstrovertirani buntovnik, a drugi introvertirani umjetnik, povežu se upravo zahvaljujući tome što svojom ”drukčijosti” odskaču od ”mase” koja ih baš zbog toga diskreditira i zadirkuje. A najinspirativnije je to što im spomenute razlike ne služe kao plodno tlo za nerazumijevanje, već im omogućuju da se savršeno nadopune i ponude jedno drugom prostor za širenje vidika. To se najviše očituje u načinu na koji se međusobno podržavaju u izražavanju i njegovanju talenata, interesa i posebnosti ovog drugog – nešto što bi mnogi ”odrasli ljudi” fino mogli od njih naučiti. Tako, primjerice, Gasoil bude jedina osoba koja Microbeu dođe na izložbu crteža i obeshrabrujući događaj pretvori u veselje, dok Microbe zdušno prihvati Gasoilovu ideju da izgrade auto te mu dopusti da ga ovaj poduči «zanatu».

Chevalier 0

Upravo zbog svih tih kvaliteta na nazovimo to ”ljudskom nivou” (ne sjećam se kada sam se zadnji put tako zdušno smijala od dragosti tijekom gledanja nekog filma), znatno mi je manje zasmetalo što je film scenaristički krajnje naivan. Počevši od same činjenice da su uopće uspjeli krenuti na to putovanje i svaki put vješto ”zavarati” policajce prekrivanjem kotača pa sve do toga da njihovi roditelji nisu puno ranije provjerili kamo su im klinci otišli i digli daleko veću paniku jer ih danima nema, nelogičnosti je mnogo, ali kao gledatelj svejedno nemaš osjećaj kao da ti se izvrijeđalo inteligenciju.

Ukratko i bez puno okolišanja dakle: toplo, duhovito, šarmantno i dječje naivno – kao i adolescentski snovi, kada su sve mogućnosti otvorene, a svako ”nemoguće je” dočekano s potrebom da se dokaže suprotno. Jer zašto ne.

Leave a Reply

Your email address will not be published.