Recenzija s Trasha: Mamula (2014.)

Piše: Marko Stojiljković

Ako ćemo objektivno, ovakvi filmovi ne valjaju ništa. Kao umjetnička djela, to jest. Međutim, Mamula, kao uostalom nijedan trash horor, nema nikakvih pretenzija da bude umjetničko djelo. Ne, to je čista zabava snimljena s dosta entuzijazma, poznavanja pravila žanra i s nevelikim financijskim sredstvima i kroz te okolnosti treba procjenjivati i ocjenjivati. Više od svega, treba imati u vidu da je ovaj film proizvod jedne kinematografije koja ne cijeni žanr (o trashu da i ne govorimo) i da se u velikoj mjeri može smatrati pionirskim pokušajem.

Nakon prve, klasične “slasher” scene koja će stranoj publici poslužiti kao “teaser”, a domaćoj kao lagani “spoiler” (ipak se o filmu dosta brbljalo u određenim krugovima), kao i uvodne špice popraćene namjerno odurnom jeftinom “muzikom za plažu”, polako ulazimo u priču. Dvije Amerikanke, Kelly (Klebe) i Lucy (Burn), dolaze u Crnu Goru u posjet svom kolegi sa studija. Lucy s njim ima nekakvu pretpovijest i gaji nade koje će ubrzo biti uništene. Kolega Alex (Stefanović), naime, planira vjenčanje s Yasmine (Rajović). Međutim, kada su već tu na Mediteranu, okružene “divljom ljepotom”, Amerikanke će se potruditi da to iskoriste, provedu se i pogledaju (pofotkaju) što je moguće više lijepih prizora. Kada u kombinaciju uđe i Yasminin prijatelj Boban (Mićanović) i predloži izlet na Mamulu, otok s napuštenom tvrđavom koja je u Drugom svjetskom ratu služila kao zatvor, ekipa će to prihvatiti uprkos upozorenjima “starog ribara” i lokalnog čudaka (Nero)…

2

Koga ne smori ovaj uvodni zaplet iz telenovele, bit će ugodno iznenađen razvojem događaja. Na scenu prvo stupa klasični “slasher” u kojem luđak (Krstović) juri turiste po zanimljivoj lokaciji tvrđave i njenih podzemnih hodnika, a onda kasnije i “creature feature” s naslovnom morskom nimfom, sirenom iz grčke mitologije. Kod “creature featurea” iz egzotičnih kinematografija, a Srbija je po pitanju žanra svakako egzotična, treba biti jako oprezan, s obzirom da  efekti dosta često znaju biti ispod svakog nivoa profesionalnosti. Ovdje to nije problem, pošto su maska, šminka i efekti povjereni provjerenom majstoru Miroslavu Lakobriji i on je svoj posao junački odradio. Sirena izgleda profesionalno, a redatelj Todorović to pametno i ispravno koristi da joj daje sasvim pristojnu minutažu.

Problem, međutim, nastaje na nivou priče: Mamula ponekad skreće u površnu simboliku i mudrovanje, s veoma proizvoljnim referencama na Moby Dick i s ničim izazvanim i stranoj publici nerazumljivim ubacivanjem konteksta politički podijeljenog društva. Najslabija karika u filmu je Franco Nero, ali ne svojom krivicom, on svog starog pomorca igra sasvim solidno i uvjerljivo, koliko krivicom scenarista koji su ga “natovarili” dugačkim, teškim monolozima u svrhu dodatnog objašnjavanja već jasnih stvari. Također, uvodna priča iz telenovele čisti je višak jer kasnije u filmu ne vodi nikuda i samo zauzima vrijeme koje je moglo biti utrošeno na pametniji način i s korištenjem konteksta koji se već vezuje za otok Mamulu i tvrđavu na njoj, izvrnutog u smjeru nepatvorenog trasha.

2 - Copy

Mamula igra na kartu svoje egzotike i neobičnosti u datoj situaciji i to pravilno čini. Da film kojim slučajem dolazi iz Amerike ili neke druge zemlje s tradicijom žanra, bio bi to jedan od onih filmova koji prolaze ispod radara ili koji se gledaju i momentalno zaborave. Ovako, Mamula dobiva na važnosti kao primjer visokoprofesionalnog trash filma, a Milan Todorović postaje sinonim za trash autora.

4 komentara za “Recenzija s Trasha: Mamula (2014.)

  • jelena says:

    u ovom mu se bar vidi šta se dešava, posle ‘zombija iz pančeva’ sam pila kafetin od bečenja da vidim koji q se uopšte zbiva u mrakači

    koliko sam čula ovaj film je snimljen za dve nedelje, gotovo bez budžeta, i to mu je najmanja boljka. milan treba da snima kako zna i ume, jer će doći dan kad će to valjati, samo mu treba vremena, i sati za kamerom. meni se zapravo sve oko mamule svidelo, osim onog što sam gledala. nije mi dao ludo i brzo, nije krvavo, ni fantastično a atmosferičnost je trapava, sirena potencijal neiskorišten, nije me podsetio na moje strahove, nije mi pružio užas tuđih. politički podtekst i poneka referenca su nebitni kad stvar nije u najvažnijem odgovorila žanru. ali mi je držao pažnju lagano, možda čak sam adrenalin da je uopšte snimljen, da je na engleskom, da je doveo banović strahinju (franka nera)

    ne slažem se da je uvodna priča iz telenovele višak – ona je obavezni sastojak. i ne slažem se da ovakvi filmovi ništa ne valjaju i nisu umetnost. oni su smrtno obavezni sedmoj umetnosti. ne mogu se svi boriti na isti način sa svojim opsesijama

  • marcus says:

    pričaćemo uživo za koji dan. smatram da je mamula značajan film više u produkcijskom smislu i iskreno se nadam da će pobrati koji miliončić na globalnom DVD / VOD tržištu.

  • ivana m says:

    mušmula

  • raso says:

    Ako vam se svidela Mamula preporucujem vam da pogledate tt sindrom, slican ali u svim segmentima mnogo bolji film.

Leave a Reply

Your email address will not be published.