Mama

Piše: Sven Mikulec

Mama (Mama, 2013., 100 min.)

Režija: Andres Muschietti

Scenarij: Neil Cross, Andres i Barbara Muschietti

Glume: Jessica Chastain, Nikolaj Coster-Waldau, Megan Charpentier

Ocjena: 7,5/10

 

Guillermo del Toro, na sreću horor fanova, nekako je naišao na kratki film argentinskoga filmaša Andresa Muschiettija i odlučio mu dati priliku da snimi cjelovečernju verziju svoga kratkiša. Redatelj-debitant šansu je, pak, iskoristio da nam ponudi jedan od vizualno dojmljivijih i stilski dotjeranijih filmića ove vrste posljednjih godina. Stisnut usamljen na sredini ljubavnog sjedala u praktički praznoj dvorani, stežući flašu Cole i uživajući u onom ugodnom osjećaju kad u zadnji trenutak stigneš na početak filma, nakon Žene u crnom i The Awakeninga priliku da me zabavi dao sam još jednoj priči o duhovima. Kao i u dva navedena slučajeva, razočaran dvoranu napustio nisam.

Neuravnoteženi otac ubije suprugu i dvoje poslovnih partnera, otme svoje dvije djevojčice stare tri i jednu godinu, sleti sa snijegom osipane ceste i završi u šumi u kojoj su, čini se, snimali Pogrešno skretanje. Tu naiđe na prašnjavu, trošnu kolibicu, naloži malo vatre i pripremi se svojim kćerima prosuti mozgove, kad ga odjednom u crnoj namjeri spriječi nešto kosmato.

Pet je godina prošlo od nestanka njegovog brata i dviju nećakinja, ali Luke (danski glumac Nikolaj Coster-Waldau) i dalje ne odustaje od potrage, trošeći dobar dio svojih mizernih prihoda na hillbilly skupine tragača. Taman kad su mu financije, nada u pronalaženje izgubljene familije i strpljenje cure-rockerice (Jessica Chastain) potrošili sve rezerve, njegovi tragači pronalaze automobil, kolibicu i, u njoj, djevojčice. Preciznije, ono što je ostalo od njih nakon pola desetljeća životarenja na mrtvim štakorima i trešnjama. S razinom poznavanja engleskog dostojnom Europskog parlamenta, šokirane naglom promjenom sredine nakon odrastanja u divljini i nesvjesne koliki su metak izbjegle time što nisu ni čule za Sumrak sagu, dvije se djevojčice vraćaju u civilizaciju u naručje uplakanoga strica. Ono što, pak, nitko osim gledatelja filma ne zna jest da pune gaće lišća nisu jedino što su male beštije ponijele sa sobom iz šume.

Mama je jedan od onih filmova koje filmske knjige neće pamtiti, čiji se naslovi neće pojavljivati na Trivial Pursuitima ovoga svijeta i kakvih je u posljednjem desetljeću, što god mi mislili o diskutabilnoj degradaciji horror žanra, ipak bilo dovoljno za nabrojati na prste jedne černobilske ruke. Isto tako, Mama je film s kojim je teško pogriješiti. Fino je to složen, veći dio vremena uzbudljiv i iznenađujuće napet filmić koji ono što gubi zbog predvidljivosti i neoriginalnosti u dobroj mjeri nadoknađuje dojmljivim vizualima, nekolicinom trenutaka čiste jeze i, prije svega, odličnom Chastainicom, koja – zašto ne spomenuti – u tom nekom Lisbeth Salander điru nikad nije izgledala seksipilnije.

Neke su mi scene u sjećanje uspjele prizvati par drugih istaknutih hororaca koje sam pogledao posljednjih godina. Škljocanje fotoaparata u mraku podsjetilo me na nedovoljno cijenjene Julijine oči, na kojima je također radio del Toro, a još je lakše bilo sjetiti se prošlogodišnjeg uspjeha Scotta DerricksonaSinistera, gdje se također vlastita sigurnost i dobrobit bližnjih žrtvovala za malo profesionalnoga uspjeha. Sama srž priče nije nimalo komplicirana, neočekivana i prilično je lako dokučiva iz samoga naslova filma, a taj smo motiv našli također prošle godine u pokušaju Daniela Radcliffea da ožiljak s čela ispere u engleskoj viktorijanskoj močvari, Ženi u crnom. Ovo nije jedan od filmova koji zapanjuju opakim twistom ili neviđenim redateljskim rješenjima, ovo je dobro snimljena reciklaža koja ima sreću da je mozaik posuđenih motiva, slika i ideja u konačnici ispao prilično učinkovit. Ima nešto neosporivo uznemirujuće, do kosti sjebano u, a) djeci koje se kreću poput paukova i veru po zidovima, b) iskrivljenim udovima i zglobovima koji funkcioniraju naopačke, i c) mršavim, 200 godina starim komadima s laganim Downovim sindromom i primjetnom agresijom prema živima.

Tempo je možda malo neujednačen, u drugoj polovici filma napetost tu i tamo kopni, ali sveukupno gledano, radi se o iznadprosječnom hororcu za koji mi je bio gušt odvojiti par sati života. Na kraju krajeva, kad me ljudi budu pitali imam li kakav jeben film za preporučiti, iskreno ću uživati odgovarati – Mama ti je jebena.

6 komentara za “Mama

  • FILMOMAN says:

    hahaha ova zadnja rečenica je jako duhovita

  • Matea Rebrović says:

    Jao, meni je ovo teško sranje od filma. Sve je nekako sklepano na brzinu, priče su mi nedorađene, a bogami za hororac – mamica je presmiješna 😀 Najstrašnija u svemu je mala klinka.

  • Carlito says:

    cool mama

  • Danijel.82 says:

    Sven, ja sam sinoć od 22h bio u dupke punoj dvorani, nafilovanoj mlađom i malo starijom omladinom. E, rezultat toga je što su mi u velikoj meri zeznuli gušt gledanja Mame. Znači, sve scary scene su ispratili kikotanjem i cviljenjem od smeha. No, ipak mogu reći da sam zadovoljan viđenim. U pravu si za sve navedeno o filmu. Vredi ga odgledati zbog konstruisane priče i vizuelne napetosti koja štrči u skoro svakoj sekvenci. Hmmm, Jessica je baš delovala sexi 😉

  • Sven Mikulec says:

    To je to, Danijele, ambijent donosi gotovo 50% ocjene. U uvjetima koje opisuješ, meni bi i najbolji film bio upropašten.

  • ivana says:

    film je katastrofa jedino kome skidam kapu su glumci a pogotovo djevojčice.One su jedino dobro u ovom filmu.Kraj filma totalna katastrofa mogao je i bolje završiti.Početak filma ne vrijedi ni komentirati.

Leave a Reply

Your email address will not be published.